eto i mene.
draga moja to su jako teske stvari.ljudi se vole, dijele, uce jedan o drugome, dojdu djeca..... a postaju razliciti i grozni jedan prema drugome.ja mislim jednom kada nesto pukne ne moze se zakrpati jer nikada nece biti iskreno i isto. znam da ga jos negdje malo volis-jasno bio je dio tebe i tu su dijeca, ali realno vidis da vise ne ide. ne slazete se a klinci ne moraju slusati svadje.
ma da ti ja kazem. svi smo mi odredjeni da neki profil ljudi skupljamo okok sebe zahvaljujuci obitelji u kojoj smo odrasli.
ja sam odrasla tamo gdje je stalno se orilo od galame, nisu pricali.......
zato sam ja tezila ka savrsenoj obitelji i zaglavila 7 god s nekim koga sam mislila da volim, koji mi je u galvu usadio da je jedini i da me nitko nece i koji me 7 puta trpao u bolnicu i zadnji put kada sam ostavila sve skoro i ubio. nakon toga mi je trebalo godinu dana da dojdem sebi.upoznala sam tatu mog sina - velika ljubav. ali nakon dvije i pol god on je odlucio da me ipak ne voli jer ga stalno nesto forsiram itd i otisao prije tri mjeseca kada je toncek imao pet mjeseci.reci cu ti da mi se srce jos uvijek papa,da fizicki i u dusi i u glavi patim za njim, ali da se ssada hoce vratiti nakon sto smo izgovorili i napravili neke stvari, nakon sto je sa zenom i vodi brigu o njoj i njenoj kceri a ja se mucim ko konj s bebom s posebnim potrebama,i jos gledam kako mu ista ce uzet i unistit sve sto smo skupa polako gradili jer svi znaju koji joj je cilj osim njega, onda si mislim kakva bi to ja bila osoba i koliko bi bila ne fer prema sebi da ga pustim nazad.tj, mozda ali bi se jako dugo morao dokazivati kao covjek i otac i tek onda bi mozda mogao doci k nama. gle ja jos uvijek nocu ostavljam svijetlo u dnevnoj sobi kao uvijek -da vidi kada dolazi.jos uvijek imam neku njegovu omiljenu hranu, jos uvijek nocu ga trazim rukom, jos uvijek kada tonci ode spavati i gledam ga shvatim da je ostavljen i da nece ujutro dobiti tatin zagrljaj- placem da me dusa boli.ali jos bi bilo gore nekoga ko te jednom ostavio pustiti nazad i cekati da se opet nekaj desi i on ode.rane ce zacijeliti, oziljak ce uvijek peci, ali za godinu do dvije cemo se iskreno smijati.
drzim ti fige. meni je prvi put nakon onog manijaka bilo jako tesko i dugotrajno, mislim da ce sada biti i teze jer me veze dijete- htjela sam obitelj s tim covjekom, ali to ne znaci da ti ili ja necemo biti sretne ili same do kraj azivota ili uz nekoga ko mozda ceka na nas i nase klince da nas usreci!!!
budi hrabra.prvo voli sebe i postuj se pa ce te i drugi. ja to nisam do prije tri mjeseca i sada znam da sam pogrijesila. samo slusaj sebe - ti najbolje znas svoj um i tijelo i srce.
poljubac tebi i klincima
hrabro