Onako toplu, sklisku, sklupčanu, stisnutih očiju, namrštenog nosića. Pridizala sam ju na svoj trbuh. Na svoje grudi. Nadvila se na nju. Privila se uz nju. Što više, što bliže. Jedinstven trenutak kada ništa drugo nije bitno. Vrijeme može slobodno stati. Za nas dvije je i stalo. Koja je samo ljepota poljubiti tu vlažnu glavicu, mokru kosicu, osjetiti mekanu kožu na obrazu, na usnama. Namirisati bebin miris. Osjetiti nogice, rukice kako se miču i klupčaju i privijaju blizu, blizu. Glavicu i nosić koji nešto njurgaju, traže. Okice koje se polako otvaraju i pokušavaju odgonetnuti što se dogodilo.
Svatko bi trebao doživjeti takav susret s tek rođenom bebom.