-
mama odsutna 3 tjedna i dojenje
evo, kako stoji u naslovu, čeka me poslovno putovanje, najmanje tri tjedna me neće biti...
inače, ja sam nova na ovom forumu, mama sam jedne predivne djevojčice stare 2 godine, i ispričavam se zbog eventualnih pogrešaka.
da se vratim na temu, dobila sam posao koji čekam već par mjeseci, do sad sam bila na zavodu, jer sam dobila otkaz nakon povratka s porodiljnog... i sve je to ok, posao blizu doma, par minuta autom, jutarnja smjena, radno vrijeme... uvjet je da cijela ekipa ide na usavršavanje...
naravno da sam pristala, mislim da nemam više kaj doma čekati...
ja obožavam svoju djevojčicu, kao i svaka majka svoje dijete, nikad se nismo odvojila ni dana, ni noći.. eventualno par sati, i to mi je bilo neizmjerno teško..sad kad se sjetim kako će ona bez mene i cice patiti, kako će navečer zaspati, nikad ju nisam drugačije ni pokušala uspavati..
muž će biti cijelo vrijeme doma s njom, uzet će godišnji, i bolovanje ako treba, bake će uskakati, svi me bodre neka idem, da i ja trebam malo vremena da se odmaknem od svega, da se neka ne brinem, malena će biti u redu. inače je jedna velika maza, ljubilica, draga i pametna mala mudrica. spava sa nama u krevetu, po noći se samo okrene prema meni, izvuče cicu, prišteka se, ja dalje spavam, a i ona... i uopće mi nije jasno kako će ta razdvojenost utjecati na njezino psihičko stanje, kako će se to odraziti na redosljed spavanja, hranjenja, što ako se razboli, a cica nam je par puta bila spasioc
sve me steže kad se sjetim da uskoro moram otići..
dali je moguće uspostaviti dojenje nakon tog razdoblja??
dali bi bilo dobro da se izdajam kad budem mogla, pa se održi produkcija mlijeka?
bojim se da me dijete ne zamrzi, zaboravi dojiti??
govore mi ljudi iz okoline, da mi je t prilika da se riješim dojenja, čak mi je i jedna doktorica rekla da sam ja njoj svoje dala već??
ma što će meni netko govorit o tome osjećaju pripadnosti, povezanosti, i ljubavi , neka se ja toga riješim??
-
-
hvala na odgovoru, da postoji mogućnost da dođu k meni vjerojatno zadnji, tj četvrti tjedan..
posao zbilja trebam, ali tako mi je teško, ma odmah mi dođe loše, kad se sjetim rastanka, kad pogledam ovaj okrutni svijet oko sebe, ubija me to
ma izdajat će se, nema frke, stalno kad budem slobodna, pod tušem, strah me... nema nikog u mojoj sredini s takvim iskustvom..... tješim se, glavno da smo svi zdravi
Pravila pisanja postova
- Ne možete otvoriti novu temu
- Ne možete ostaviti odgovor
- Ne možete stavljati privitke
- Ne možete uređivati svoje postove
-
Pravila foruma