 |
|||
Zašto su Danci najsretniji? - Juul
Budući da nas velika većina danas svoju djecu odgaja na drugačiji način nego su to činili naši roditelji, činjenica je da eksperimentiramo, vjerujemo i nadamo se najboljem. Pa je lijepo vidjeti da su negdje već poodrastale slične generacije i da je 'projekt' uspio. Link na Juulov intervju za JL: http://www.jutarnji.hr/j2/clanak/art...,22,,164115.jl
super je tekst
u tekstu mi se sviđa opis naših škola. u sridu.
njihove škole su daleko liberalnije. i drukčiji je odnos prema učenicima.
no kad vas danski gimnazijalac upita: ima li u hrvatskoj STRUJE?
malo se ipak zamislite... :/
da se zabrinemo nad nasom nerazvijenoscu ili nad danskim neznanjem? nisam skuzila...sorciere prvotno napisa
nad našom nerazvijenošću naravno... meni sad ispod kompa gori petrolejka, inače ne bih vidjela pisati!da se zabrinemo nad nasom nerazvijenoscu ili nad danskim neznanjem? nisam skuzila...
aha, sorry, stvarno nisam bila skuzila.
ali cinjenica jest da malo nemam smisla za tu famu oko toga kak su svi oko nas jako glupi. nekako imam dojam da je takvu glupost mogao smisliti i neki hrvatski gimnazijalac, samo sto se on ne bi usudio pitati da ne ispadne glup.
pošto je sreća izmjerljiva,zanima me čime se to ona mjeri?
a kad hrvatski gimnazijska maturantica misli da ne može zatrudniti u nezaštičenom sexu ako se hebe 1-2 x na mjesec
pretpostavljam da se mjeri psiho-testovima, a o ovom konkretnom istrazivanju gdje je danska pobijedila uzeti su u obzir odgovori od 80 000 ljudi. kad ih se ljude pitalo da li su sretni, ljudi iz zemalja sa dobrom zdravstvenom skrbi, visim bruto drustv. proizvodom i mogucnoscu obrazovanja su bili "sretniji". razina srece u zemljama najvise je imala veze sa zdravljem, prosperitetom i obrazovanjem.
nemam pojma čime je mjerena razina sreće u tom konkretnom istraživanju, no rezultati su neobični. naime problem sa srećom je što se na nju vrlo brzo naviknemo i općenito stvari koje doprinose subjektivnoj dobrobiti uzimamo zdravo za gotovo (kao da se podrazumijevaju). općenito bi se moglo reći da su oni koji imaju manje želja i očekivanja sretniji (što je obično dijametralno suprotno sa razinom obrazovanja, prihodima i ponekad zdravljem).
generalno rezultati različitih istraživanja pokazuju da dob, spol, prihodi, obrazovanje, inteligencija i fizička privlačnost nisu povezani (ili je ta povezanost vrlo niska) sa srećom i zadovoljstvom u životu.
s druge strane visoku povezanost imaju zaposlenje, optimizam, samopoštovanje i zahvalnost.
i mene je zacudilo da su danci ispali najsretniji jer sam nedavno bila citala neko istrazivanje koje je pokazalo da su najsretnija djeca ona iz u meksickih slamovima. dakle nema nikakve veze sa standardom.
ovo istrazivanje u kojima su danci pobijedili pokazalo je to sto je pokazalo, ali tu se naslo i mnogo drugih razvijenih zemalja koje su unatoc visokim standardima jako lose prosle (npr. velika britanije je tek na 41 mjestu).
u slucaju danske i slicnih, mislim da je visoki standard u zdravstvenoj skrbi i obrazovanju vise poslijedica "srece" nego uzrok. da pojasnim: sjevernjacki narodi jako njeguju solidarnost i to ih je dovelo do takve visoke razine razvijenosti i standarda.
Mislim da ovaj kvotirani boldani dio intervjua zaslužuje malo više pažnje... OK, sve to stoji, međutim, mislim da se ide u pogrešnom smjeru ako se pokušava od škole učiniti igraonicu ili mjesto za druženje profesora s učenicima i razgovore o njihovim problemima. Govorim iz vlastitog iskustva, imala sam u srednjoj školi profesoricu koja je puno više pažnje posvećivala činjenici da imamo osjećaje, probleme i konflikte, no što se bavila predavanjem gradiva. Naravno, nama je to svima u to vrijeme bilo baš super, svi smo navedenu profesoricu obožavali, međutim mnogi su je se prilikom upisa na fakultete sjetili s puno manje sreće i veselja, kad su shvatili da o navedenom predmetu nemaju pojma i da pola gradiva četvrtog razreda nismo obradili, jer smo istodobno umjesto sata imali skupne terapije rješavanja tinejdžerskih problema. Tome nije mjesto na nastavi. Eventualno u kabinetu pedagoga ili školskog psihologa. Nastava je za učenje. Točka. Osim toga, ponajprije roditelji, pa zatim prijatelji, rodbina, tkogod, su ovdje da dijete promatraju kao kompletnu osobu i pomažu mu rješavati probleme, a profesori su tu da nauče dijete gramatici, računanju, stranim jezicima, you catch my drift. I da to čine služeći se pedagoškim metodama, ne ponižavaju, budu ustrajni i prvenstveno vole svoj posao. Ali, da rješavaju dječje konflikte nauštrb predavanja, hmmmm :/ Sve je to jako zgodno djeci u tom trenutku, kad se svi manje više trude izbjeći dosadnu nastavu i raditi bilo što samo da se ne mora učiti ili nedajbože pisati test, ali kasnije, kad stvarno dođe na vidjelo što se i kako naučilo... Mislim da je cilj škole dati svakome djetetu kvalitetne temelje za budućnost, ali u okviru svoje domene, a ne "glumiti" drugi dom ili rame za plakanje ili... Sve mi to izgleda kao prebacivanje dijela odgovornosti s roditelja na školu, koju ona ne može i ne bi smjela snositi.No, u Austriji, Njemačkoj, Hrvatskoj i Sloveniji škole su uglavnom užasne, barem s dječje točke gledišta. Postoji puno odličnih učitelja, ali kultura lošeg školstva ubija i njih i učenike. Te škole učenike prvenstveno uče poslušnosti, u njima se dobro osjećaju samo tihe, inteligentne djevojčice iz srednje klase koje rade ono što im se kaže. Govorim ovo jer u četiri, pet europskih zemalja sudjelujem u debatama o školstvu i promjenama. Deprimira me da svi govore samo o strukturi, nitko o tome kako se stvarno baviti djecom, izgrađivati dobre odnose s njima, kako stvoriti atmosferu u kojoj djeca mogu najbolje učiti. Škole kao da nisu shvatile da su ta stvorenja koja svaki dan dolaze pod njihov krov djeca, a ne samo učenici. Oni ulaze unutra kao cijele osobe, ne nose samo svoj mozak da bi učio, nego donose i probleme, konflikte, emocije.
A sad očekujem paljbu[/quote]
izmedju ucenja poslusnosti i slicnih negativnostima skole o kojima jull pise i skole kao igraonice o kojima ti pises postoje mnoge medjunijanse.
vodjenje racuna o ucenicima kao "cijelim osobama" ne iskljucuje kvalitetno stjecanje znanja.
Hvala što si mi skrenula pozornost na to da se učenje poslušnosti u školi smatra negativnim, evo to sam zaboravila komentirati ovim smajlićem.
Zašto je to negativno?
mislim da je tu juul mislio na ono da bi se vrline poput kreativnog razmisljanja, zainteresiranosti i hrabrosti trebale cijeniti vise nego poslusnost. a umjesto kreativnosti uce ih poslusnosti. barem sam ja to tako shvatila.Te škole učenike, u njima se dobro osjećaju samo tihe, inteligentne djevojčice iz srednje klase koje rade ono što im se kaže.prvenstveno uče poslušnosti
Ustvari, ne trebam odgovor.
Već sam uočila odavno da se ovdje uglavnom Juulove riječi nekritički prigrljuju, pa sam na krivom topicu
Juul je OK, ali, ne znači da je sve što on kaže Sveto pismo
pardon krivo sam napisala:
Te škole učenike prvenstveno uče poslušnosti, u njima se dobro osjećaju samo tihe, inteligentne djevojčice iz srednje klase koje rade ono što im se kaže.
ja inace nisam juulov fan, ali ovaj intervju mi je stvarno ok.Ustvari, ne trebam odgovor.
Već sam uočila odavno da se ovdje uglavnom Juulove riječi nekritički prigrljuju, pa sam na krivom topicu
Juul je OK, ali, ne znači da je sve što on kaže Sveto pismo
kreativnost se ne uči. ili jesi ili nisi.
poslušnost, se s druge strane, uči.
i potpisujem svimbi, od riječi do riječi.[/b]
mozda se kreativnost ne uci ali se kreativnost potice i cijeni ili ne. stvarno me zalosti ovaj pristup:
kreativnost se ne uči. ili jesi ili nisi.
potpisujem
mislim da si otišla u pogrešnom smjeru - primarna uloga škole - uz odgoj - je poučavanje i prenošenje znanja i vještina. škola primarno nije igraonica niti mjesto za odvijanje (grupnih) psihoterapijskih tretmana. no problem s našim školskim sustavom je taj što je - unatoč drugačijim deklariranim i proklamiranim stavovima - sve još uvijek usredotočeno na nastavni plan i program (i na učitelja koji je izvor znanja) a ne na učenike. naši učenici su nažalost još uvijek objekti poučavanja.
prečesto je proces učenja i poučavanja težak i mučan, a mogao bi biti gušt i užitak - i za učenike i za učitelje - o tome govori juul (barem mi se tako čini
Za tridesetri-malo sam ispala bezobrazna u onom postu koji sam pisala istodobno s tobom, nije mi bila namjera
Ali slažem se s time da se kreativnost može i ne mora poticati, međutim, u uvjetima u kojima rade naši profesori, s xy djece u razredu, mislim da nemaju vremena ni mogućnosti posvetiti se kreativnoj djeci koliko bi trebalo
Treba promijeniti neke druge stvari, dakle, neke tehničke uvjete, a ne sam sustav
nisam mislila na kreativnu djecu (u smislu onu koja vole crtati) nego na kreativnost kao vrlinu koju bi rado da njeguju u skolama zajedno sa znatizeljom, u suprotnosti sa poslusnoscu i mediokritetsvomAli slažem se s time da se kreativnost može i ne mora poticati, međutim, u uvjetima u kojima rade naši profesori, s xy djece u razredu, mislim da nemaju vremena ni mogućnosti posvetiti se kreativnoj djeci koliko bi trebalo
ja se slažem sa svimbalo: škola služi za učenje i podučavanje, obiteljski dom za odgoj i točka. Ne mogu shvatiti da ljudi uopće mogu misliti da bi netko drugi trebao preuzeti njihovu dužnost kao roditelja da odgaja njihovo dijete.
Dalje, živjela sam u SAD-u i tamo imala prilike upoznati ljude iz svih dijelova Europe (exchange student program - družili smo se svi mi koji smo u SAD došli kroz taj program) među kojima je bio jedan jako simpa Danac (iako za moj pojam tada, gledajući kao teenager, papak): razina njihova znanja nije našoj tada bila niti do koljena.
Vi zaboravljate jednu stvar: znanje je moć. Ono nam omogućava da mislimo, ne možeš misliti ako ništa ne znaš. I da, pametni ljudi, oni koji razmišljaju, nikada nisu sretni jer uvijek nešto traže.
rado bi da se promijeni sustav u kojem postoji jutarnja i popodnevna nastava, u sustav u kojem je nastava od 8-16 sati (prati radno vrijeme roditelja) tako da klinci nisu prepušteni sami sebi nakon završetka nastave. Pa neka nastava i traje (onaj obvezni program) do 13 ili 14 sati, a nakon toga izborne aktivnosti, već prema afinitetima djece. Ali za takvo što ipak treba love koju mi nemamo.
kreativnost je osobina koju imaš ili nemaš. ako ju nemaš , nemožeš ju naučiti, a ako ju imaš, treba ju poticati.mozda se kreativnost ne uci ali se kreativnost potice i cijeni ili ne. stvarno me zalosti ovaj pristup:
kreativnost se ne uči. ili jesi ili nisi.
slažem se i s elin, treba mijenjati sustav, ali prije toga treba promjeniti mentalitet nacije (ili samo rukovodeće strukture).
Naše škole se, barem otkad ja znam za njih, definiraju kao odgojno - obrazovne ustanove. Druga priča je što smo mi navikli da se tamo samo usvaja znanje.
Nitko ne kaže da škola treba zamijeniti roditelja. Meni bi bilo idealno da mi je škola partner u odgoju, a zasad i jest, ali zahvaljujući učiteljici i tome kakava ona jest.
Svimbalo, stvarno je ogroman raspon od amaterske psihološke radionice umjesto nastave do nastave uz uvažavanje učenika kao kompletnih osoba. Ne slažeš se?
elin, skola ne sluzi iskljucivo za ucenje, niti iskljucivo za odgoj.
skola postoji da bi pripremila djecu za zivot u svijetu odraslih.
da, pa smo mi zato tu gdje jesmo, a danci tamo gdje jesu. jadni ne znaju niti misliti - upropastena generacija (daj mi jedan argument za to). pa nije valjda da su zato i najsretniji - jer su glupi i ne razmisljaju :?među kojima je bio jedan jako simpa Danac (iako za moj pojam tada, gledajući kao teenager, papak): razina njihova znanja nije našoj tada bila niti do koljena.
zapravo, uopce ne kuzim sto si htjela reci...
Opet ja
Ovaj mi je dio isto :/ -mislim, nadam se da se šalio pa ja to nisam shvatila. Nacionalni praznik jer djeca dolaze u školu?! :shock:Predložio sam im da barem dva puta godišnje, za Božić i pred ljetne praznike, okupe svu djecu u školi, da ravnatelj lijepo ustane i kaže: ‘Ovog semestra 95 posto vas je redovito dolazilo u školu, puno vam hvala, to nas jako raduje. S vas 5 posto koji iz raznih razloga ne volite doći u školu, voljeli bismo razgovarati jer od vas možemo naučiti kako da popravimo našu školu.’ To uzme samo minutu vremena, a pošalje dobru poruku. Trebali bismo u svim državama imati jedan nacionalni praznik više i taj dan slaviti što toliko puno učenika ide u školu svaki dan. To ne radimo, samo vidimo probleme. To bi bio način da promijenimo školsku kulturu.
Evo ti super poruke o obvezama, samo prava, a obveze ako ispunjavaš, trebamo ti se klanjati do poda, O Dijete
Kad bi ta rečenica bila u kontekstu toga da je pohvalno što se mnogo djece želi obrazovati, bilo bi to u redu, međutim on predlaže da padamo u nesvijest nad onima koji rade ono što stvarno JEST dječji posao.
Oni koji su engleski u srednjoj školi učili iz Headway-a vjerojatno se sjećaju lekcije o Summerhill-u (bilo je i ovdje govora o toj školi)-sjećam se da mi je i tada ta ideja da šestogodišnjak ravnopravno sudjeluje u kreiranju školskog programa bila prestrašna.
I, da, što mislite, da se ovdje markirantima da riječ vezano za njihove prijedloge o izmjenama školskog programa, koji bi to prijedlozi bili? Konstruktivni, sigurna sam. Možda u nekom paralelnom svemiru...
Vertex, a kako ti definiraš taj sustav? Ne provociram, stvarno, baš me zanima tvoj stav (jer me i inače tvoji stavovi zanimaju :uvlač
vidim da mi govorimo o dva razlicita pojma. znam da se u hrvatskom jeziku cesto kao kreativne osobe oznacavju osobe koje imaju afinitet za crtanje, loncarstvo, strikanje ili kuhanje. medjutim ja sam govorila i pravom zancenju pojma kreativnost, a to je:
Kreativnost (stvaralaštvo) je pojam koji se u naučno- tehničkoj literaturi koristi na sličan način kao i u svakodnevnom jeziku za označavanje misaonih procesa kojima se dolazi do rješenja, ideja, umjetničkih oblika, teorija ili proizvoda koji su jedinstveni i novi. Kreativnost je aktivnost koja daje nove, originalne proizvode, bilo u materijalnoj ili duhovnoj sferi, pri čemu se ti proizvodi ne mogu pripisati imitaciji već ranije postojećih proizvoda jer su od njih bitno drugačiji.Ti novi proizvodi, nastali kreativnim procesom, trebali bi bolje, uspješnije i racijonalnije udovoljavati individualnim i društvenim potrebama od ranije postojećih proizvoda.
a čuj, tridesettri, ja budaletina mislila da bi ja trebala pripremiti svoje dijete za život u odraslom svijetu, kad eto mi mogućnosti: dovedem je prvi dan škole i kažem učiteljici: "evo vam je, pripremite je za život u odraslom svijetu."
Najbizarnije od svega, koliko ja znam o ovim blesavim ispitivanjima sreće, oni se sastoje od toga da uzmu nekakav ispitni primjerak građana i pitaju jeste li sretni? I oni odgovaraju sa da ili ne. Kakvi psihotestovi, pa to vam i Juul kaže u intervijuu (onaj dio gdje kaže da su Danci prvenstveno patiroti i znaju da će ih uspoređivati sa ostalima).
Isto i vezano za školovanje: uzima se koliko ima nastavnika na broj učenika, kakvi su tehnički uvjeti u školama, u koliko smjena rade i sl. Da netko ispituje uspjehe na međunarodnim natjecanjima, naše bi školstvo bilo među prvih 10 u svijetu, jer uglavnom dođemo na ta natjecanja i pobrišemo konkurenciju sa lica zemlje (evo ti informatičari, prva 3 mjesta na međunarodnom natjecanju srednje škole ih Hrvatske, prije 1 godinu), pravni fax 8 na međunarodnom natjecanju u Beču od 64 pravna fakulteta u svijetu (uključujući i Harvard Law School
A zašto smo mi tu gdje jesmo - ma nećemo o tome, vezano je za politiku.
Potpisujem elin od-do
znam ja definiciju, ali i dalje tvrdim da je to osobina - sposobnost da se do ideje dođe i da je se onda provede u djelo.Kreativnost (stvaralaštvo) je pojam koji se u naučno- tehničkoj literaturi koristi na sličan način kao i u svakodnevnom jeziku za označavanje misaonih procesa kojima se dolazi do rješenja, ideja, umjetničkih oblika, teorija ili proizvoda koji su jedinstveni i novi. Kreativnost je aktivnost koja daje nove, originalne proizvode, bilo u materijalnoj ili duhovnoj sferi, pri čemu se ti proizvodi ne mogu pripisati imitaciji već ranije postojećih proizvoda jer su od njih bitno drugačiji.Ti novi proizvodi, nastali kreativnim procesom, trebali bi bolje, uspješnije i racijonalnije udovoljavati individualnim i društvenim potrebama od ranije postojećih proizvoda
a tko ćše me naučiti da nađem ideju ako je ja nemam?
evo vidis, ovdje lezi nase osnovno neslaganje.Da netko ispituje uspjehe na međunarodnim natjecanjima, naše bi školstvo bilo među prvih 10 u svijetu, jer uglavnom dođemo na ta natjecanja i pobrišemo konkurenciju sa lica zemlje (evo ti informatičari, prva 3 mjesta na međunarodnom natjecanju srednje škole ih Hrvatske, prije 1 godinu), pravni fax 8 na međunarodnom natjecanju u Beču od 64 pravna fakulteta u svijetu (uključujući i Harvard Law School
po meni se uspjeh skolstva ne mjeri uspjehom na medjunarodnim natjecanjima.
po meni se uspjeh skolstva mjeri po tome koliko je djece ostalo zainteresirano za stjecanje znanja i upisalo (te zavrsilo) vise skole ili fakultet. ili ako se radi o srednjoj strukovnoj skoli koliko se djece uspjesno zaposlilo u struci.
jer tome sluzi skola.
bubanje znanja je dosadno. dugorocno, ono ne donosi prave stvari za boljitak covjecanstva.
točno, trebaš nekog dreka o određenom području znati da bi uopće mogao imati kakvu kreativnu ideju za poboljšicu i sl. Pa neću, valjda, npr. ja izmisliti kakav kreativni komp program kad nemam pojma o kompu, osim pisanje na wordu, excel i internet (znači, ono opće).
pa da, ja se sa tobom slažem, ajmo svi doći u školu, pa ćemo se igrati, uopće ne moramo nikaj učiti da se slučajno ne bi dogodilo da nekome dosadi pa prekine školovanje.
Ja ti samo mogu reći ovo: neki ljudi vole učiti, ja sam bila jedna od njih. Uvijek sam uspjela pozavršavati sve zadaće u školi + još čitati usput knjige koje nisu bile obvezna literatura (obožavala sam čitati) + crtati. Zašto se više ne može prihvatiti da nemaju svi ljudi isti kapacitet za učenje i da postoje djeca koja mogu dati više. Po meni je jedina mana našeg školskog sustava što se ne pazi na darovitu djecu i točka. A reći ću ti i ovo: iako naše školstvo ima mana (i to popriličnih), iz srednje škole barem izađu pismeni ljudi (što se za x država u svijetu posebno zapadnoeuropskih i SAD-a ne bi moglo reći).
Jako se ne slažem s tobom, tridestri (iako nisam elin).evo vidis, ovdje lezi nase osnovno neslaganje.Da netko ispituje uspjehe na međunarodnim natjecanjima, naše bi školstvo bilo među prvih 10 u svijetu, jer uglavnom dođemo na ta natjecanja i pobrišemo konkurenciju sa lica zemlje (evo ti informatičari, prva 3 mjesta na međunarodnom natjecanju srednje škole ih Hrvatske, prije 1 godinu), pravni fax 8 na međunarodnom natjecanju u Beču od 64 pravna fakulteta u svijetu (uključujući i Harvard Law School
po meni se uspjeh skolstva ne mjeri uspjehom na medjunarodnim natjecanjima.
po meni se uspjeh skolstva mjeri po tome koliko je djece ostalo zainteresirano za stjecanje znanja i upisalo (te zavrsilo) vise skole ili fakultet. ili ako se radi o srednjoj strukovnoj skoli koliko se djece uspjesno zaposlilo u struci.
jer tome sluzi skola.
bubanje znanja je dosadno. dugorocno, ono ne donosi prave stvari za boljitak covjecanstva.
Ponajprije u ovome boldanom, jer škola nema ama baš ništa sa zapošljavanjem-ovdje treba tražiti krivicu na sasvim drugom mjestu.
Ma, zapravo, ne slažem se niti sa jednom rečenicom ovog tvog posta.
elin i babyboys, na zalost nemam vremena ovdje pisati elaborat o suvremenom shvacanju pojma kreativnost. a bez shvacanja tog pojma cemo tesko dalje raspravljati.
Ja ti pred tim problem osjećam uglavno jedno veliko :? , ilitiga, nije da znam kako bi to trebalo izgledati. Tako da ne očekuj previše od mene. Uostalom, mislim da su osobe iz sustava, s više godina iskustva, te koje bi mogle imati konstruktivne prijedloge puno prije nego ja.Vertex, a kako ti definiraš taj sustav? Ne provociram, stvarno, baš me zanima tvoj stav (jer me i inače tvoji stavovi zanimaju :uvlač
Ja sam radila u školi jednu školsku godinu, prije 7-8 godina. Srednja škola u malom gradu, za tehnička i industrijske zanimanja. Ono što me zaprepastilo kao pripravnika je da su me učili (kolege, ravnatelj, mentorica, voditeljica nastave) samo i isključivo kako savladati umjetnost ispunjavanja dnevnika, kako jako dobro treba paziti da budu odrađeni svi sati i upisani u dnevnik i kako da ono što eventualno radim u razredu bude dobro prezentirano u dnevniku kako bi sve bilo u redu kad dođe inspekcija. Propustili su me informirati, recimo, da u jednom razredu imam više učenika s posebnim potrebama, ovo čisto kao ekstrem nestavljanja naglaska na učenike. U svom tom mom radu, učenici nisu uopće postojali. Postojalo je gradivo, cjeline, vremenski rokovi i dnevnik.
A. je trećaš i ja sam zadovoljna kako mu je u školi, odnosno on se tamo odlično osjeća, puno uči, puno se igra (produženi boravak) i tamo je baš na svom terenu. Ja to pripisujem prije svega njegovoj učiteljici, koja je takva kakva jest, daje puno i traži puno. Ali nemam dojam da joj "pravila igre" olakšavaju posao. Dapače. Onda, sve ove dobre stvari koje njegova učiteljica radi, ona radi jer to sama traži od sebe i jer si je postavila visoke kriterije. Sustav (ravnatelj, Misnistarstvo, prosvjetne inspekcije) se bave nečim drugim.
Tako, nemam ti ja neku duboku analizu sustava niti znam šta treba.
Ali kao roditelju, znam da mi je bitno da oni koji rade u školi misle na moje dijete kao osobu, da ga "vide" i da vode računa o njegovoj dobrobiti, umjesto da ganjaju brojke koje treba zadovoljiti.
Hvala na odgovoru, skroz mi je jasno što si mislila i slažem se s tobom.
pa znam to i bez da si napisala
OK, izgleda da sam se malo zanjela u zelji da objasnim kako bi idealna skola trebala izgledati i cemu bi u idealnim uvijetima trebala sluziti.Ponajprije u ovome boldanom, jer škola nema ama baš ništa sa zapošljavanjem-ovdje treba tražiti krivicu na sasvim drugom mjestu.
zeljela bih da skola ne bude okolina koja koci kreativnost, a potice rigidno ponasanje.
http://hr.wikipedia.org/wiki/Kreativnost
evo da opet ne dodje do nesporazuma. ima na dnu stranice o tome kako se njeguje kreativnost pa evo jedna dio:
evo o ovakvim vrijednostima ja pricamUspostavljanje namjere i svrhe,
Građenje osnovnih vještina,
Ohrabrivanje sakupljanja određenog znanja,
Stimuliranje i nagrađivanje znatiželje i istraživanja,
Gradnja motivacije (posebno intirinzične),
Ohrabrivanje samopouzdanja i spremnosti na preuzimanje rizika,
Usredotočenje na usavršavanje vještina i samokompetitivan duh,
Promicanje potpornih uvjerenja o kreativnosti,
Pružanje prilika na izbor i otkriće,
Razvijanje samoupravljačkih sposobnosti (metakognitivne vještine),
Poučavanje tehnikama i strategijama koje potiču kreativne izvedbe,
Pružanje osjećaja uravnoteženosti
tridesettri, e sad je već jasnije. Moram priznati da nisam išla na predavanja na faxu, razlog: došao bi profesor, otvorio knjigu iz određenog predmeta i čitao :? Pa mislim, kakvo gubljenje vremena bi bilo da sam tamo sjedila i gledala ga kako čita, pa i ja sam pismena i znam otvoriti knjigu i čitati.
Dakle, potreban je određeni sustav rada: prezentacija gradiva, rasprava i itd. To o.k., ali škole u kojima se svakome dopušta da radi kaj hoće jer iskazuje svoju kreativnost, to ne. Gradivo ipak treba biti zacrtano i treba se raditi o jednom općem krugu znanja, a ostalo je način usvajanja gradiva.
pa s tim se i ja slazem. ali mislim da se ni juul ni nitko na ovom forumu nije zalagao za takve skole.
Heh, drage moje, ne mislim se miješati u vaše rasprave (kod svake bi našla nešto s čime se mogu složiti, a bogme i ono drugo... stvari nisu crno-bijele).
Želim reći samo ovo:
Danska ima jedan od najboljih SOCIJALNIH SUSTAVA u Europi. I to je to. Rješavaju probleme tamo gdje nastaju, pa se oni u puno manjoj mjeri prelamaju kroz školu... A za to treba dobrostojeća država s dugom tradicijom brige o javnim potrebama, a školstvo je dio toga. Do takvih škola društvo treba dorasti. Amen.
Kao i obično, Peterlin pametno sroči i ubode u sridu!
AMEN. potpisujem.
nego...sjetih se filma drustva mrtvih pjesnika i slicnih. zar nisu svi ti karizmaticni ucitelji itekako zainteresirani za odgoj i emocionalno zdravlje svojih ucenika? zar se upravo po tome i ne razlikuju od losih ucitelja?
Ja bih rekla da se loš od dobrog učitelja PONAJPRIJE razlikuje u načinu prezentiranja gradiva. Onaj koji istražuje, možda i izvan propisanih udžbenika, traži primjere, trudi se objasniti itd itd je dobar učitelj. Onaj koji na satu čita iz knjige, ili zada zadatak pa čita novine je loš. Vrlo jednostavno.
koliko se ja sjećam filma (a sjećam ga se dobro jer sam ga pogledala cca 10-ak puta - jedan od meni omiljenih filmova) jedan od glavnih aktera priče - učenik se ubio. Jest da je glavni akter postao pisac, ali se ovaj drugi malac ubio, a da je učitelj imao ovaj rad :? kao i roditelji tog učenika :? :?
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom