Molim savjet, drage moje
..Naime, moj sin ima gotovo četiri godine, a prije koji mjesec upisala sam ga na njemački. Očekivala sam da će se tamo igrati, a kroz igru usvojiti riječ dvije...pa da će mu za koju godinu biti lakše početi učiti njemački. Sin mi je bistro dijete, ako ga nešto zaintertesira, proučava to po sat vremena (npr. sad voli knjige građe tijela), pomalo je razmažen (moja krivnja), živahan i senzibilan. Kada se nađe u novoj sredini, s novim ljudima, zna se mrgoditi i ponašati inatljivo. Prije njemačkog je u vrtiću gdje su mu tete malo prestroge, pa se, čini mi se, ne izdivlja, već se igra mirne igre. Tete kažu da je izuzetno poslušan. Na njemački kreće iza vrtića, vozimo ga autom oko 45 minuta, a vozimo i još dvoje njegovih vršnjaka. E sad problematična situacija....nakon njemačkog izlazi mladi profesor koji nikad nikog ne gleda u oči i obraća se mami drugog djeteta govoreći jo da je moje dijete "jako hiperaktivno, ometa mu rad, a kad uvede neku aktivnost odbija sudjelovati(vjerovatno i odbija jer je tp djeteta koje je promatrač, a ne glumac-žao mi je,ali takav je), te da ga istrčimo prije njemačkog jer nije dobar"...dakle, govori to pred svim roditeljima i djecom. Sin mi je mokar od znoja, vjerovatno je stvarno divljao......odgovara da ga xx klinac udario, pa je zato skakao, xx klinac kaže da je udario mojega SINA, A PROFESOR GOVORI ZA MOJEGA MALOGA "mA LAŽE, NIJE GA XX UDARIO"Nakon toga moj sin istrči van, sjedne van na klupu i sjedi tako dok se druga djeca igraju, a istu večer mi govori da voli ići na njemački, ali ga profesor ne voli jer ne zna sve reći..sve to govori jako tužno. U tramvaju četvero djece (vraćamo se s njemačkg), a mama jednoga ispituje riječi...sva djeca šute, moj odgovara točno 90 posto.Dakle, sve me ovo boli kao da mi je nož u srcu, pa vas molim mišljenje....


..Naime, moj sin ima gotovo četiri godine, a prije koji mjesec upisala sam ga na njemački. Očekivala sam da će se tamo igrati, a kroz igru usvojiti riječ dvije...pa da će mu za koju godinu biti lakše početi učiti njemački. Sin mi je bistro dijete, ako ga nešto zaintertesira, proučava to po sat vremena (npr. sad voli knjige građe tijela), pomalo je razmažen (moja krivnja), živahan i senzibilan. Kada se nađe u novoj sredini, s novim ljudima, zna se mrgoditi i ponašati inatljivo. Prije njemačkog je u vrtiću gdje su mu tete malo prestroge, pa se, čini mi se, ne izdivlja, već se igra mirne igre. Tete kažu da je izuzetno poslušan. Na njemački kreće iza vrtića, vozimo ga autom oko 45 minuta, a vozimo i još dvoje njegovih vršnjaka. E sad problematična situacija....nakon njemačkog izlazi mladi profesor koji nikad nikog ne gleda u oči i obraća se mami drugog djeteta govoreći jo da je moje dijete "jako hiperaktivno, ometa mu rad, a kad uvede neku aktivnost odbija sudjelovati(vjerovatno i odbija jer je tp djeteta koje je promatrač, a ne glumac-žao mi je,ali takav je), te da ga istrčimo prije njemačkog jer nije dobar"...dakle, govori to pred svim roditeljima i djecom. Sin mi je mokar od znoja, vjerovatno je stvarno divljao......odgovara da ga xx klinac udario, pa je zato skakao, xx klinac kaže da je udario mojega SINA, A PROFESOR GOVORI ZA MOJEGA MALOGA "mA LAŽE, NIJE GA XX UDARIO"Nakon toga moj sin istrči van, sjedne van na klupu i sjedi tako dok se druga djeca igraju, a istu večer mi govori da voli ići na njemački, ali ga profesor ne voli jer ne zna sve reći..sve to govori jako tužno. U tramvaju četvero djece (vraćamo se s njemačkg), a mama jednoga ispituje riječi...sva djeca šute, moj odgovara točno 90 posto.Dakle, sve me ovo boli kao da mi je nož u srcu, pa vas molim mišljenje....
Odgovori s citatom
doduše, moje dijete ide u njemačku grupu u vrtiću. ali to je sasvim druga priča, za preporučiti. imam jednu malu prijateljicu od 9 godina koja upravo završava drugu godinu baletne škole i razmišljaju još o flauti za iduću godinu. ali ta mala u tome uživa, pleše gdje stigne, u filmovima joj je najvažnija muzika
svatko svom djetetu kako zna i želi, naravno. ja nekako sve više nastojim živjeti sa što manje komplikacija i rasprava, što mi ne odgovara mijenjam. teško da će bilo kakav razgovor ili inzistiranje promijeniti dotičnog profesora, mislim da je on samo proizvod sustava koji sigurno nije dobro postavljen. a djeci, imam suviše dokaza za to, treba dati da budu djeca, samo na taj način mogu odrasti u sigurne odrasle. kritika djetetu koje nije bilo dobro na njemačkom sa četiri godine zvuči mi potpuno kontraproduktivno, tko god ga kritizirao. kako posaditi iščupane grančice u zemlju koju smo prije dobro natopili u začaranoj šumi, pa naganjanje biciklom i vrtoglavo padanja uz propisnu vrisku, to su nenadoknadive "vještine"
