porod u vinogradskoj - tata priča o ženi i traži savjet
porod u vinogradskoj - tata iznosi iskustvo i traži savjet
Pozdrav svima!
Moja žena je zadržana u Vinogradskoj u 37. tjednu trudnoće jer je dijete bilo, kako su mi kasnije rekli, po ultrazvučnoj procjeni u 5% najmanjih za svoju dob. Proboravila je tamo 17 dana do poroda, jednom ili dvaput dnevno su pratili CTG, oko triput tjedno ultrazvukom mjerili protoke krvi kroz pupkovinu i žilicu u djetetovu mozgu. Svi nalazi bili su uredni. Nadali smo se da će je pustiti kući, ali uzalud. Na kraju je doktor rekao da često "pušu na hladno". Dosta sam vremena proveo na internetu informirajući se o dijagnozi i saznao da manja veličina djeteta može biti normalna ili patološka. U slučaju patologije dijete ima smanjen dotok kisika i hrane što se može mjeriti kao protok krvi dopler ultrazvukom ili CTG krivulja pokazuje manjak aktivnosti djeteta ili pad srčane aktivnosti kod nastupanja truova. Kako rekoh, nalazi su bili uredni - ništa od toga nije bio slučaj s našim djetetom. Bojao sam se da će doktori iskoristiti tu dijagnozu da induciraju porod u slučaju prvog neurednog nalaza, na sreću do kraja je sve ostalo uredno. Budući da bi ženin odlazak iz bolnice bio uz potpisanu vlastitu odgovornost mogu reći da nam je nedostajalo hrabrosti. Bojali bismo se i da bi se u slučaju svojevoljnog odlaska zamjerili liječnicima, pa ako nešto pođe po zlu i trebamo se vratiti na isto mjesto ne bi dobili najbolju moguću uslugu.
Trudovi jedne noći nagovjestili su porod. Vidjeli su se još na jutarnjem CTG zapisu, ali brzo su prestali. Sljedeće noći ponovo su došli su zaozbiljno. Žena mi je rano ujutro javila da donesem loptu i neke potrepštine. Čekao sam ispred ulaza u rodilište skoro sat vremena dok je ona isčekivala jutarnju liječničku vizitu. Bilo je to one prve lokalnoizborne nedjelje, činilo mi se da ta vizita neće još neko vrijeme i dosadilo mi je dobivati čudne poglede liječnika i ljudi u prolazu - muž sjedi i čeka, a pokraj njega na klupi velika crvena lopta za sjedenje. Nazvao sam ženu, otišao na misu u 8 sati u kapelicu unutar bolnice i na izbore. Takoreći pred glasalištem zove žena da dođem, da je prošla vizita, poslali su je na pregled, otvorena je dosta. Rekla je doktorici da bi željela prirodan porod, na što je doktorica rekla da će joj prokinuti vodenjak, a da će za početak pokušati bez dripa. Uglavnom, u telefonskom razgovoru rekao sam ženi da mi se ne sviđa što prokidaju vodenjak. Nisam joj detaljno elaborirao jer nisam želio da ona postane nesigurna u dobronamjernost liječnika, ali meni se činilo mi da sve ide svojim tokom, a to što joj je doktorica rekla da će pokušati bez dripa da je rečeno čisto psihološki (zašto bi bio indiciran drip kad je dijete maleno, žena na početku poroda, a već dosta dobro otvorena i svi ostali nalazi uredni) - kao evo od te 2 stvari jednu ću vam "oprostiti", ali ovu drugu (prokidanje) to zbilja treba. Mojoj ženi nije ponuđena opcija glede prokidanja vodenjaka, niti su joj rečene moguće posljedice, niti je ona bilošto prije samog poroda potpisivala. Jedino što je potpisala bilo je kad je 2 tjedna ranije došla u bolnicu da svojevoljno ostaje u bolnici.
Ušla je u odjeljak rađaone točno u 10 sati ujutro i bila je 7cm otvorena. Imala je prepariranu venu na ruci, prokinut vodenjak i primila je klizmu. Na trbuhu je bio montiran CTG, postavljena je u bočni ležeći položaj s malo podignutim uzglavljem. Mene su pustili k njoj u 10:15. Prvu sestru koja je došla pitala je i dobila odgovor da ne smije ustajati i da treba cijelo vrijeme nositi CTG priključke. Trudovi su brzo napredovali i bili su sve jači. Ja sam mogao vidjeti očitanje CTGa na jednom pokazivaču, što mi je kazivalo kada dolaze trudovi i kada popuštaju, a također sam se opetovano uvjeravao dijete, barem što se srčanog ritma tiče dobro podnosi trudove (pad pulsa u vrijeme trude može naznačiti fetalnu patnju). Dodiri moje hladne ruke odgovarale su mojoj ženi. S vremenom, kako su trudovi pojačavali sami smo otkrili da njoj pomaže kada ja u vrijeme truda pritisnem straga vrh zdjelice odnosno dno njenih leđa. U pauzi između trudova vlažio sam svoje ruke na slavini kako bi ih zadržao hladnima i na dodir ugodnima ženi. U nekom trenutku sestra je donijela dvije šprice (za koje sam se ja do kraja bojao čemu će poslužiti).
U 12:00 pojavila se doktorica sa sestrom, naredila meni da izdađem van iz odjeljka i povukla zavjesu kako ne bih vidio što se zbiva. Bojao sam se da će iskoristiti ženinu nemoć kako bi napravili nešto protiv njene volje. Dok sam ja stajao iza zastora, liječnica je napravila vaginalni pregled i ustanovila otvorenost ušća maternice 9 cm. Odmah zatim dok sam ja još bio vani rekla je mojoj ženi: "Sad ćemo vam dati xxxxxx da vam bude lakše." Dok je ona to govorila sestra je razmicala zastor i ja sam kroz nastali otvor očima signalizirao ženi da ne uzima. Ne znam da li je ona to primjetila ili nije, ali je nakon kratke stanke iskazala svoje nezadovoljstvo, koliko je to mogla u takvom stanju. Sada se ne mogu sjetiti točnih riječi, možda je pitala što je taj xxxxxx. Uglavnom, doktorica je rekla da je to lijek koji će joj smanjiti bolove, a moja žena odgovorila da radije ne bi. Doktorica je viknula nešto tipa: "Anđooo! Ne treba!" i otišla. Malo kasnije nam je došla jedna druga sestra i donijela malo vode i pamučne pufere da se s time hladi između trudova.
Trudovi su jačali, žena je osjećala dijete kako putuje kroz porođajni kanal, a i ja sam osjećao pokrete iznutra dok sam joj pritiskao dno leđa. Porod je brzo napredovao, makar mi još nismo znali koliko će trajati. Želio sam da je mogu ohrabriti i reći da je skoro gotova, ali to nisam mogao znati, a nisam joj želio davati lažnu nadu. Pokušavao sam je hrabriti kako god sam mogao, makar ne znam koliko me razumjela jer je njeno tijelo preuzelo kontrolu. Bila je totalno iscrpljena, uspjela je procjediti da joj se čini da će se onesvjestiti. Sva sreća što je CTG bio tamo pa sam znao kada joj trebam poduprijeti leđa jer ona više nije imala snage da mi progovori bilošto. Uskoro su se s CTG-a počeo gubiti puls djeteta, brzo zatim došla je sestra, rašilila ženi noge i rekla da je glava vrlo blizu. Prošlo je možda 10 minuta dok ona nije došla ponovo i usanovila da se glavica vidi. Vidio sam je i ja: uh koje sreće!!! U sebi sam bio radostan i zahvaljivao Bogu - znao sam da je samo pitanje trenutaka i da će sve proći u redu. Prenosio sam tu poruku svojoj ženi koliko je ona mogla to čuti. Eto uskoro ista sestra ponovo, preuzima kontrolu, govori mojoj ženi da legne na leđa, do tog trenutka je ležala bočno. Ja molim sestru da ne radi epiziotomiju na što ona kaže da će pokušati bez toga. Dolazi nova doktorica i tjera me kod uzglavlja. Ona sestra govori mojoj ženi da tiska ili da popusti, sve dovoljno glasno da je moja žena može u toj situaciji čuti. U trenutku je dijete vani: glava, ramena, cijelo tijelo. Oni ga primaju kod nogu moje žene, režu pupkovinu, koriste one dvije šprice da izvade dio krvi iz pupkovine. Sve to pričam svojoj ženi jer ona iz ležećeg položaja ne može vidjeti. Odmah zatim stavljaju dijete na majčina prsa, ali nekako visoko iznad dojki. Ja bih se najradije tada maknuo i otišao. Sada je sve gotovo, bio sam tu dok me trebala, trudio se osigurati najbolji tretman za nju, pomagati kako god mogu i poštovati njenu volju. Dijete je vani, s njom, i imam osjećaj, odnosno želju da je pustim da uživa. Kratko je dijete bilo s njom, brzo ga odnose na mjerenje, mene pitaju da li želim ići gledati: ja ne znam gdje bih radije - za djetetom ili ženom. Brzo ga vraćaju zamotanog mami na kratko, pa opet uzimaju i meni govore da moram otići. Gledam na sat, sada je 13:20. Shvaćam kako je brzo moja žena rodila. Tražim još 2 minuta s njom i zatim odlazim.
Drugi dan nakon što su mi mojih dvoje najmilijih došli kući čitam nalaz pedijatra: rez na tjemenu posljedica prokidanja vodenjaka. Dijete na zatiljku ima mali rez koji polako zarasta. Želim tužiti bolnicu: moja žena nije informirana o posljedicama prokidanja vodenjaka. Da je bila obavještana o toj mogućoj posljedici ne bi pristala na intervenciju. Do te posljedice je došlo i zbog nedovoljne pažnje osoblja. Radostan sam što je rezultat očaravajući: moja voljena žena je sa mnom pomalo iscrpljena i sa 3 površinska šava na međici, a naše malo dijete je među nama. Ipak, ja želim ispriku i simboličan novčani iznos kako bi na taj način bolnica i liječnik priznali nesavjesno postupanje i nepoštovanje prema mojoj ženi. Također, želim da liječnici i ta bolnica nadalje ne nastave istu praksu na budućim rodiljama koje će im doći. Molim za savjet na javno ili na PM onoga tko je ranije u sličnom slučaju pokušao s tužbom ili tko ima kakvu drugu preporuku.
Želio sam napisati sve svoje osjećaje na ovoj temi, da bi se i drugi muževi ohrabrili progovoriti o sebi i svojim osjećajima vezano uz porod. Žena je glavna, naravno, ali osjećaji i iskustva muškaraca su također vrijedna. Mi možemo pomoći našim ženama i koliko god to bilo neznatno naše žene nas trebaju, našu ljubav i poštovanje.
Moja žena će napisati svoje iskustvo na ovoj istoj temi, ako to bude željela, vjerojatno nakon što malo popuste zahtjevi našeg mališana koji iako mali često traži majčino mlijeko i ljubav.
Potpis
Muž jedne dobre žene.
 |
|||
Odgovori s citatom
Loryblue prvotno napisa
)))))))
i 
za to....sad nemoj nositi gorcinu u sebi za to sta je bilo...vec uzivaj u svojim ljubavima i ako mozes i imas zivce itekako tuzi bolnicu
