 |
|||
za statistiku, ja bih rekla da je stave na spavanje,icyoh prvotno napisa
mislim da bi identično ovako i ja reagirala. uz to što bih sirotoj ženi vjerojatno svašta izgovorila.evo, na primjer, ja.
Ne bi teta ni stigla izgovoriti rečenicu do kraja, ja bih već trčala tamo u predinfarktnom stanju.
No
a mm bi u predinfarktnom stanu zvao mene neka trčim tamo...
Ja kad vidim na mobilnom da me zove neko sa brojem koji lici na vrticki, odmah pocnem da se tresem.
I jaJa kad vidim na mobilnom da me zove neko sa brojem koji lici na vrticki, odmah pocnem da se tresem.
Već smo imali par situacija u vrtiću da je pala i ogrebala se, da su joj ulovili rukicu sa vratima, da ju je netko ugrizao i sad ovu sa šivanjem. Teta se svaki put ispričava, ja svaki put kažem nema frke, dešava se. Kužim ja da oni imaju puno djece u grupi i da ne mogu svakog držati za ruku. Uostalom, to sam znala i kad sam ju upisivala tako da nemam sad što vikati na njih tamo. Stvarno nisam paničar (za razliku od moje mame koja ako se ne javim na mob dva puta zove hitnu da vidi jesu li imali intervenicu
za statistiku, kod nas bi bilo isto ovako, s tim da mm istinski vjeruje da on nije panicar i da ovo vidi proglasio bi me ludom
za statistiku, ja bih rekla da je stave na spavanje,
a mm bi u predinfarktnom stanu zvao mene neka trčim tamo...
Isto tako.
Mi volimo ići u park i tamo smo uvijek s istom ekipom i djeca se skoro svaki dan igraju u preglednom parku. ne vidim koja je razlika stajat ili sjedit kraj klupice, ja osobno sam kombinirana, kad mogu, znači kad su djeca zaigrana, zaokupljena nečim sjedim i ćakulam s mamama ( stalno su nam na pogledu i pormatramo ih), a kad vidim da dolazi možda opasna situacija lagano prošećem prema njemu da ga upozorim ili pomognem, također i u nekoj svađi između njih i sl.
[quote="mona"]kada čitam vase postove osjećam se kao totalna nemajka :?
"popularne" parkove u top terminima izbjegavamo a u "našim" parkovima sam ja jedna od onih koje sijede na klupi
quote]
baš sam malo pogledala temu i nakon ne znam koliko postova se javila neka mama koja sjedi na klupici. zato sam i citirala ovo jer je Mona navela da se u suporedbi s tim svim osjeća kao nemajka, tako nekako mi i zvuči ovo sve ( bez obzira na to što znam da se nikog nije htjelo uvrijedit) ali stalno se spominju mame na klupici, kao da su to lošije mame, to mi samo malo tako zvuči iako to nitko naravno nije direktno rekao). normalno da kad je bio manji da sam više išla za njim a s obzirom na njegovu spretnost i ostalo ne vidi zašto ne bi sjela u parku i popričala. Ja naprimjer uopće ne sjedim po kavama, jer mi se to ne da s djetetom, tako da mi je park druženje njegovo i moje, svatko sa svojim društvom.
A valjda se majke na klupicama baš ne žele javit,jerja u kojem sam kod parku klupice su pune i žene ćakulaju, jedino one s manjom djecom idu za njim i sl. Ne vidim ništa loše u tome ako nije pretjrivanje gdje se djeca uopće ne gledaju
.
Ako bolje zvuči ja sjedim al ne pušim.
znam da niste mislile ništa loše samo kaže kakav prizvuk ovo ima ( ne razumijem žene koje sjede na klupici
, a kad se jave onda tješenje kao pa da naranvo ako ju gledaš je ok :/ )
mislim da ostala područja kao što su cesta, strmine opasne stepenice i sl, ne treba ni spominjat naravno ako si imalo normalan da neš pustit dijete da hoda po cesti.
ha, ha..evo mene, majke koja većinu vremena provedenog u parkiću odmara nožice na klupici. naravno uz to ide i pokoji trač sa istomišljenicama, a dubokoumne diskusije ionako nisu za parkić..
svom djetetu ne želim visiti za vratom jer niti ona, a niti ja to ne želimo. ne zato što me više privlači klupica
ona se sama odavno penje po većim penjalicama, spušta po toboganima, ljulja bez mog stajanja kraj nje, spretna je brza..(uf al ju nahvali
)
crne misli uspjela sam otprije obuzdati i tako to nekako, dobro nama ide
recimo, meni skroz čudno gledati puno mojih prijateljica koje se jadne nikako ne mogu opustiti sa svojom djecom, jer čim izađu van u njima se istovremeno naseljava panika. jadna djeca nikao da se udalje metar od njih, jer več one skaču, viču, hvataju ih za ruke (hoće da tako hodaju.. :? )..deru se "pazi..past ćeš..polako..!"..penju se na tobogan ili penjalicu- mama je obavezno s rukom na guzi, ako se ljulja-mama zaljuljava..
e onda nekim mamama više dosadi to slijeđenje, ili upoznaju neku "mamu s klupice"
nemojte me krivo shvatiti, ovo su primjeri iz "mog" parkića i nebi htjela da se itko osjeća prozvan
Tara će za par mjeseci navršiti 8 godina, oduvijek je vrlo samostalno dijete, i nemam potrebe više toliko joj visiti za vratom.
Naravno, kada je bila malena (2-3 godine) nisam pila kavu, nego sam hodala za njom, jer je bila dosta živo dijete, ljuljačka minutu dvije, pa tobogan, pa trčanje i slično..........kako je odrastala tako se moje hodanje za njom smanjivalo........sa 5 godina je već bila u parku sa svojim društvom, a ja sam ili sjedila u parku ili pila kavu u kafiću koji je odmah u blizini parka, tako da je ipak imam pod kontrolom.
Ja sam se osvrnula na dob od oko 9-12 godina, kada se djeca u Hr počnu drastično među sobom razlikovati u slobodi samostalnog kretanja po vani i nekim općenitim slobodama koje se običajno vežu uz samostalnost djeteta, a zapravo mogu ugroziti sigurnost djeteta.
ja ne mogu dočekati dan kad ću u parku moći sjediti na klupici
imam to iskustvo od jurajeve negdje četvrte do šeste godine, i vjerujte mi, nije to tako loše kako izgleda.
idem još potpisati pomikaki.
potpis.ja često pijem kavu dok ona bježi, idem za njom tek kad mi izmakne iz vidnog polja, pa dok dođem netko ju zaustavi i čudi mi se. Ja više volim tako, da ona u kontroliranoj situaciji nauči snalaziti se sama. Možda se nešto dogodi pa ću biti nemajka, ali evo do sad se redovito događalo baš dok je netko stajao uz nju i pazio.
Za razliku od Ivane2 stekla sam ipak dojam da majka koja trči za svojim djetetom ne iskače od okoline. Evo i na ovom topicu su u većini. Neću reći da su ti ljudi kontrol frikovi (za to teba puno više), samo imamo različite stilove.
Moja prednost je i to što je imamo gdje pustiti u dvorištu gdje nema puno opasnosti, i tu može do mile volje trenirati slobodni pad i ostale ljepote, pa znam što sve može. A na dječjim igralištima je za sad ipak dosta pazim, jer tu kao da ima najviše opasnosti od svih mjesta na kojima se krećemo I svi ostali roditelji trče za svojom djecom, malo ih vidim koji uspiju odmoriti na klupici i ne mislim da su nemarni nego da se odmaraju
ja jedva cekam sjest na klupicu
no smatram da djeca moraju biti na oku. nekome. do neke dobi. nemam definirano koje, anita ce tek 4 godine. nakon toga, mogu imati povjerenja u dijete i nadu da ce sve biti ok.
cvijetaaaaaa looooooooooool
Mene bas zanima misljenje Ivane2 - kao ti sa svojim sinom nalazis ravnotezu izmedju brige i ogranicavanja slobode?
Mi smo sad isto u nekom osjetljivom prijelaznom razdoblju (toncek ima 8 i pol) kad on pocinje sam odlaziti van u parkic, ici do ducana, prelaziti ceste.
Nije mi to lagodno, ali vidim da njemu treba ta sloboda, i zapravo imam povjerenja da ce biti oprezan. Isto tako znam da su decki s kojima se druzi ok, i da on nije svadljiv, pa se ne bojim da ce biti 'belaja'.
I uvijek moram znati gdje je (nema svrljanja po kvartu i nenadgledanja satima).
M ima 10 godina. Ne smije se zadržavati vani bez nekoga od nas odraslih. Znam da neki njegovi vršnjaci imaju radijus kretanja od Kvatrića do Krešimirca, ali ja to ne dopuštam M. Daleko mu je do škole pa ga odvedem na školsko igralište kad se dogovori, ali nije potpuno bez kontrole jer ja za to vrijeme okolo svašta obavim, ali on tada ne smije napuštati školsko igralište. Imam priliku i svašta vidjeti zbog čega sam još uvjerenija da moram biti u blizini.
Npr. dečki imaju običaj igrati se skrivača tako da se skrivaju pod aute...
Mislim da su njegove slobode primjerene njegovoj dobi.
Sa slobodom dolazi i odgovornost, a djeca do 14 pred zakonom nisu odgovorna prema tome...
Djeci na selu je po tom pitanju puno bolje. Na betonu djeca nemaju puno zanimacija pa im svašta padne na pamet.
ustvari kad malo bolje razmislim, ipak bi se ja mogla razviti u control freeka jer meni ustvari i je problem kad mi nije u vidokrugu.
znači, nije da je moram slijediti uz stopu dok smo zajedno vani već bi me brinulo da mi skrene iza ugla
mislim da ću se na ovu temu vratiti sa komentarom kad mi curka krene u šetnju sama, bez mene..
ja se šuljam za mojom kad tako odlazi iza ugla i virim hoće li se bar osvrnuti za majkom
Samo sam se htjela ovdje ograditi malo. Ne mislim ja da su "mame s klupe" loše mame, nedajbože. Ja sam na njih zapravo ljubomorna. Ne zato što one sjede dok se ja igram s malenom nego zato što su one mahom doma sa svojom djecom i cijeli dan su s njima tako da im to ćakulanje u parku sa nekim svoje dobi uopće ne zamjeram. Znam da je meni dok sam bila doma na porodiljnom falilo da s nekim složim suvislu rečenicu osim gugu gaga.Cure su ok, ali nemamo nekih zajedničkih tema. Uglavnom dječica trčkaraju, igraju se, otimaju si igračke... a mame sjede na klupici i puše (ćikove uredno bacaju oko klupice u pjesak
Meni je, naprotiv, cijeli radni dan "odraslih" razgovora i problema i preko glave i tih 2-3 puta tjedno što s malenom odem u park stvarno želim provesti s njom. Pokušavam nadoknaditi sve sate koje je provela bez mene taj dan/tjedan.
Inače, što se tiče nekog "controlfrikiranja" nije mi bed sjediti na klupici dok se ona igra, ali ipak joj ponekad treba pomoći kad je na vrhu tobogana. Ipak ima samo dvije godinice.
I ja. Ali ne osvrne se. Uopće.ja se šuljam za mojom kad tako odlazi iza ugla i virim hoće li se bar osvrnuti za majkom
same hereI ja. Ali ne osvrne se. Uopće.ja se šuljam za mojom kad tako odlazi iza ugla i virim hoće li se bar osvrnuti za majkom
ja sam mislim malo prenapeta na igralištima,parkovima i inima zato muž ne voli kada i ja idem
stalno sam joj za petama,osobito kad se penje uz tobogan jer pala je jednom s tobogana mama moja je skoro fras tada doživjela na sreću nije se ozljedila ali moglo je proći :shock: na ljuljama mi je jednom htjela mahati pa se pustila i opa tres dolje a ja :shock: :shock: ma sva se plašim i znam da to nije dobro i mogu prenjeti na dijete ali šta da radim??u igraonice je pustim ali kad ima velikih koji divljaju ne volim jer jednom ju je jedan klinac od svojih 10 godina tako srušio da je glavom pala o pod
jednostavno, pazi koliko smatraš da je potrebno ali bez nervoze - to treba istrenirati.
Ja stalno pilim mm-a da će napraviti od male paničara. Npr, neki dan sam se nasmijala, ljuljali smo dijete u ljuljački i u jednom trenutku je ljuljačka poletjela preblizu stablu s kojeg visi. MM odmah cikne "opa" a mala, koja nije primjetila da je bila u opasnosti (drvo joj je bilo s leđa), pita mrtva-hladna: "Što je palo?" Trebalo mi je par sekundi da povežem da mm viče "opa" svaki put kad ona padne ili kad nešto sruši, pa nju zanima što se sad dogodilo 8) što govori kako jako dobro registrira njegove reakcije, premda nema ni 2 godine, i obično ne izgleda da je zanima njegov strah.
Tako da ja pazim koliko mogu. Ne mogu sve. Ono što ne mogu spriječiti, nastojat ću da me ne plaši, kako bi sačuvala osim fizičkog i psihičko zdravlje - svoje i djetetovo.
što se paničarenja tiče i našeg utjecaja... ja sam neki dan dijete uplašila pa sada neće u more. :/
nije to bilo od straha već zato što mi je voda bila hladna pa sam vrisnula, a on je pomislio da nešto s tom vodom ne valja i više ga nikako nisam mogla uvjeriti da je sve u redu samo mu je mama smržljiva.
(strah ga nije napustio ni sljedećeg dana.)
da se riješi frustracije napao je malog slovenca koji se s mamom utaborio pored nas. ovaj je obuvao svoje plave kroksice, a moj ga je napao i optužio za otuđivanje misleći da obuva njegove (također plave kroksice). umalo nije došlo do međunarodnog incidenta.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom