Još da se nadodam - vremena su takva, preselili smo se u kraj - miran, idiličan, čist, svi radimo preko tjedna - ustajemo u 5, neki 6 sati, svi naravno da imamo sve više i više stresne poslove, ta susjeda nigdje ne radi (ne tiče me se samo kažem da pojasnim donekle mentalitet), djeca su joj veća i ona se ničim ne bavi po cijele dane, sad je te kokice uzela da bi eto bila korisna. Ja da ne radim nigdje vrlo vjerojatno bi mi palo na pamet da imam neke životinje (mada bi se prije odlučila za peseke ili mace). hoću reći ona vjerovatno ne razumije kak to može nekom smetati, ona ne može razumjeti da ustajem u 5 i da imam stresan posao i da nije dobro da idem umorna na posao jer me neko probudio u 4, ona je žena oduvijek sa sela, došla je isto u ovaj kraj ali je mislima još u onom svom idiličnom kraju gdje se imaju imanja sa životinjama i gdje žene ne ustaju da bi vodile djecu u vrtić pa žurile na posao da ne zakasne, jer ne smije zakasniti jer se boje otkaza, ak dobe otkaz upitna je cjelokupna egzistencija pa i kuća koja je naravno na kredit. Ona to ne razumije.
Njoj možda i ne smrde koke - nisu joj uostalom niti pod prozorom spavaće sobe.
Da imam izbora i mogućnosti za taj izbor, možda bih izabrala da imam kuću na nekom ogromnom imanju, ne bi radila nego bi na tom imanju držala i konje, i koke, i krave i svinje i ovce....... naradila se, zaradila i uživala. Al to je gotovo neizvedivo (pogotovo u HR), al imanje bi mi bilo veeeliko i nijedna životina ne bi bila tik pod bilo čijom spavaćom sobom. I imanje ne bi bilo u naselju obiteljskih kuća koja drže eventualno miceke i ribice, tu i tamo pesek.
To mi je slično onim balavcima koji po cesti voze 200 na sat, jer eto njemu je formula 1 genijalna. Je - al odi na pistu, učlani se u taj klub pa vozi do mile volje.
Vraćam se na koke - Ja ne držim koke jer mi smrde, ali eto trpim tuđe.