Tako savršeno prirodno
Napisat ću za početak ukratko moj prvi porod, i ono što je uslijedilo, ne nužno kao posljedica:
drip nakon mojih početnih trudova, neotvaranje, epiduralna, nalijeganje na trbuh, rezanje, nemogućnost mokrenja;
žutica, zastoj mlijeka, ragade;
slabo dobivanje na težini, grčevi 4 mj., hipotonija
Zbog svega toga jasno vam je zašto sam ovoga puta odlučila probati drugu stranu, nemedikaliziranu, odnosno prirodnu. Taman su počele prve Rodine radionice pripreme za porod. Opskrbila sam se s dvije najhvaljenije knjige po tom pitanju – Odentov Preporod rađanja i Wagnerov Plan prirodnog poroda.
Prvotna odluka roditi ponovo na Svetom Duhu je bio čisto izraz revolta, pokazati im da se može drugačije. Onda me pokolebala činjenica da njihov 24h rooming-in nije doista 24-satni, a ovoga puta sam odlučila od starta imati potpunu kontrolu nad svime vezano za MOJE dijete. Pa je tako došao Varaždin.
Kako se bližio termin (Jana se rodila 3 tjedna ranije pa mi se finiš činio vrlo dugačak), tako sam se ja osjećala kao u srednjoj školi, klasičan primjer kampanjca koji u zadnji tren štreba i panično prolazi literaturu. Bila sam spremna, napeta ko puška, ali svejedno me prala neka pozitivna nervoza, hoću li uspjeti, jel prvi porod bio posljedica kompletne „usluge“ rodilišta ili je to ono što me i sada čeka, hoće li nam dojenje krenuti lako, ma milijardu pitanja na čiji odgovor je trebalo još malo čekati.
U subotu navečer, 3 dana prije termina, BH postaju drugačije. Po noći isto, ali ništa strašno. Reći MM-u? Ili držati malu tajnu za sebe, dok se ne pokaže pravo stanje. Za doručkom, priča on Jani da kad će nam više Mara doći, a ja više ne mogu i velim da Mara lagano kuca na vrata.Otišli smo zajedno u parkić, mene su trudovi lovili nepravilno, i bili su prilično neugodni, ali ja sam bila totalno uzbuđena. Poslije su njih dvoje otišli njegovima (to smo još prije planirali), a ja i Mara smo imali cijeli dan ispred sebe. Nazvala sam Felix, našu voditeljicu s radionice, da bi mi ona rekla da je u Varaždinu danas dežuran dr. Jukić. Wow, odlična informacija, ili možda nije? Kaj ak ovo nije to, kaj ak profulam njegovo dežurstvo? Lagana nervoza, nikako dobra, pa sam nastojala isključiti mozak.
Nazvala sam i Eriku, njezine riječi su me totalno smirile, iako nije rekla mnogo. Samo da ostanem čim duže u Zagrebu. Ali puno su mi značile jer mi je potvrdila da instinktivno dobro radim.
Trudovi su tek oko 16h postali konkretniji, tad sam ih počela i mjeriti, do tada mi je to bilo potpuno nebitno, a i nikako nisam uspjevala zapamtiti kad su počeli, koliko trajali pa se nisam ni zamarala. Uglavnom, 6 minuta. Neloše. MM je došao oko 19, čekala sam ga da mi opere kadu i da se bućnem. Sjetila sam se „priče“ s radionice po kojoj će trudovi stati ako su lažni, a pojačati se ako je to to. U kadi se ništa posebnije nije događalo, bila sam pomalo tužna zbog toga, ali kad sam izašla... :shock: Čovječe, kojom žestinom su trudovi krenuli! Htjela sam pošto-poto obrijati noge, ali nije se više bilo za šaliti pa sam se pomirila s činjenicom da ću u bolnici skrivati noge ko zmija.
Sjeli smo u auto u 21.42. Poslala sam par sms-ova i izdržavala fakat jake trudove. Malo prije bolnice sam nazvala dr. Jukića, najavila se i rekla kak su mi trudovi na 4-5 minuta, ali da su za izdržati. Javljamo se sestri, dolazi doktor, a ja ne znam za sebe jer su se u tih par minuta trudovi pojačali i zgusnuli na minutu-dvije. Pregled kaže otvorena 5 cm. Wow, s Janom to nisam doživjela, stala na 4 cm i ni makac. Ima nade za mene. Klistir treba? Ne, hvala, cijeli dan se čistim. Jeste se obrijali? Da, naravno.
Osjećam se prilično slabo, dolazi mi mučnina, i u nevjerici trčim prema najbližem sudoperu i povraćam. To tako ne bi trebalo ići, što ako to znači da je porod krivo krenuo, da neću moći dalje?! Ali srećom išao je dalje, odveli su me u boks, krajičkom oka sam uočila stolčić i CD player (imala pripremljeno barem 15-ak CD-a) – dobro je, u pravom sam boksu.
Stolčić je bio pripremljen, ali meni je značila svaka sekunda odmora između trudova pa se nikako nisam mogla odvažiti prebaciti se na njega. Ali hajde, i to sam napravila. Ispred mene na zidu je nažalost bio ogroman sat kao stalni podsjetnik na vrijeme, primalje nisu zatvorile vrata boksa, bila sam žedna, ali ja nisam imala snage sve to reći, trudovi su me totalno moždili koliko su bili česti i jaki, uz konstantan pritisak na debelo crijevo. MM je sjedio iza mene, sirotom sam iščašila vrat koliko sam ga potezala. Nisam štedila glas, čulo me se nadaleko, ali Erika je na tečaju rekla da je to u redu pa me nije bilo briga.
Mara se već bila spustila, bilo je samo pitanje trenutka kad ću ju primiti, ali taj blesavi vodenjak nikako da pukne. U svih 45 minuta koliko je to „čekanje“ trajalo, ja sam se sama sa sobom borila da riječi Prokinite ga! ne izađu iz mojih ustiju. U jednom trenu sam pukla i procvilila da ga više maknu, da bi u idućem trudu Marina glavica spontano provirila. Popipala sam to prekrasno mekano biće, nezaboravan osjećaj. I onda ugledala škare!!! :shock: NEEE, nemojte me rezati!!! Ma to je za vodenjak, još uvijek nije prsnuo. Ufff, ajde dobro, može sve, samo mi međicu ne dirajte. U trud i pol Mara je skliznula u ruke primalje, a par trenutaka kasnije bila je u mojima. Prekrasan mali smežurani alien.
Iako nisam niti stigla izvaditi plan poroda, sve što mi je bilo važno je i učinjeno, odnosno nije. Ono najvažnije – Mara je bila tu, savršeno zdrava beba, savršenih proporcija od 3170/48.
Na kraju, nema zapravo puno filozofije oko mog poroda. Došla sam po prirodan porod, i „dobila“ ga. Odvela svoje dijete kući i sada uživamo u čarima slobode, bez oporavka od epiziotomije. Čudom se svi čude kako mogu šetati s Marom u marami 5 dana poslije poroda. Pa ljudi, ali sve je to tako savršeno prirodno i normalno!
 |
|||
Odgovori s citatom
.
Jelka prvotno napisa
lijepa priča,čestitam od 
