Drage moje,
već se dugo ne javljam(ali vjerno čitam) i sad je iskrsnuo sičuejšon koju moram podijeliti s vama.
Petar sad ima 2 god i 3 mj, prije mjesec i po dana smo ga upisali u jaslice (sveki se teško razboljela). Kako smo ga mislili upisati u 9. mjesec nismo još krenuli u odvikavanje od pelena, sad smo opet to malo odgodili zbog puno promjena u njegovom životu.
Adaptacija je prošla tak-tak,evo se naviknuo, tete kažu da super jede, spava, igra se s ekipicom, plače sekund i po nakon što ja ili mm otiđemo iz jaslica, navodno je nakon toga super.
E, sad zašto ovoliki uvod????
Zato jer 05.06 njegova jaslička grupa ide na jednodnevni izlet u prirodu, nedaleko Splita. Tete su prije dva dana obavijestile mm o izletu i rekle da moj mališa ne može ići jer NIJE adaptrian. Još troje dječice ne može otić na taj izlet (za dvoje+Petar znam da su još u pelenama). Naravno, mi bi taj dan trebale ostati s njim doma, jer njega NEMA tko čuvati.
Bijesna sam , tužna sam, kad ga gledam baš me nekako štreca pri srcu- moje dijete nije poželjno. Da ne pričam kako smatram da bi jaslice trebale iznać način kako njih četvero mališana "zbrinuti" pa zato ih plaćamo, ne???
Ja taj dan neću moć uzeti dan GO jer su mi dvi kolegice na godišnjem i jednostavno nema tko radit. Pretpostavljamo da će mm ipak uspit ostat doma s malim.
E sad,ja ovako subjektivna, tužna i sluđena pitam vas objektivne mame imam li pravo se ovako osjećati? Jer činjenica jest da tete paze na cijelu grupu i da im ovih četvero malih može otežavat situaciju... ali opet.. pa i naša djeca su djeca-moj priča ko vejiki, dobro je, poslušno dijete, sve kuži, možeš s njim pričati, dogovoriti se...
Jel bi vi nešto poduzele?
Radi se o privatnim jaslicama ( ne znam je li to bitno za ovu priču...)