brane prvotno napisa
kao teta mogu vam samo reči da svu djecu volim i pazim kao svoju rođenu
osobno, kao što pazim da moje dijete nije balavo, mokro, izvučene majice iz hlača, otkopčanog patenta, zaliveno vodom, raščupane kose, zaprljanog nosa, mokre majice....pa čak i prljavih ušiju, tako pazim i svu djecu koja meni pod ruke dođu...pazim ih, mazim, grlim i ljubim ko da su moji rođeni...
to što se šire stravične priče o nama tetama i našem radu...mogu samo reči da mi je jako žai i da bi za uši uvatila onoga ko to izmišlja...ALI...kao i svugdje ima nas svakakvih i svašta se dešava, niko od nas ne zna šta se dešava kad teta zatvori vrata svoje sobe...
ja govorim u svoje ime...
trenutno radim u dječjoj igraonici gdje pazim djecu svih uzrasta od godinu dana do 14g
po pravilu ne bi trebali uzimati djecu mlađu od 3g ...ali sa zadovoljstvom izlazimo roditeljima u susret ako nemamo puno posla i primimo na jednu tetu 2 malenih ispod 3g...
od nas svi izlaze s osmjehom i vraćaju nam se s oduševljenjem grleći nas i ljubeći...i oni najgori vražićci kod nas nađu naćina da se smire i da postanu dio grupe...kako nam djeca puno skaču, puno trče, jako puno se znoje...uvijek pazimo da je temperatura prosotrije uredna, da je ventilacija kako treba naštimana, da ima svježeg zraka ako postane sparno, ako su žedni prvo moraju sjest i smirit se par minuta, malo se odmoriti i tek onda dobiju vodu iz jednokratnih plastičnih čaša koje odmah bacamo bez obzira što nam to isto dijete za pola sata opet traži vode... nam ne pada na pamet učiniti bilo što da nam se djeca razbole...ona osoba koja to radi za mene je monstrum i kreten...za takvu osobu nije rad s djecom i svoj rad može okačiti mačku o rep jer to nije rad već je to iživljavanje svojih frustracija i neprofesionalno obavljanje posla...