Moj muž je u to doba definitivno imao zabranu izjava tipa "kuhano meso nije fino" ili "želim salamu za večeru" i slično... Bilo je zabavno gledati ga kak preživa i govori da je jako fino.

Danas djeca vole kuhano meso, a njemu se ponekad "omakne" isto! Mislim, sad to JEDE iako misli da ima i boljih stvari! Djeca jedu sve iako za nešto misle da je bolje od drugoga, ali bome smo i mi imali svakakvih faza razmazivanja i slično, ali nije dugo trajalo. No, brzinu u jelu nisu NIKADA postigli - i muž i djeca i dalje jedu polako, za razliku od mene. Rezultat - zna se tko ima viška kila! Bolje bi mi bilo da se ugledam na djecu nego da ih korim...