Nisam još čitala, ali me zanima. Evo malo više o tome:

Dobro se osvrnite. Ne možete ući u trgovinu ili u restoran, a da tamo ne ugledate neraspoloženu djecu kako vrište, mrgode se, prkose roditeljima. Roditelji se, pak, ljute, žale i, nerijetko, očajnički nastoje ignorirati neposlušne, osorne potomke. Današnji svijet je prepun nezadovoljnih i nesretnih roditelja te djece koja pate, djece kojoj je dosadno, koja su nezadovoljna, nevesela, otuđena, emocionalno hladna, pa čak i nasilna. No tek onda kad se dogodi nešto katastrofalno, poput tragedije u američkoj srednjoj školi Columbine, ili nešto drugo o čemu svakog tjedna bruje mediji, postajemo spremni priznati da se s djecom događa nešto užasno.

Ova ozbiljna knjiga stiže u pravi čas, ona vam kazuje kako ćete spasiti dijete i sebe od jedne prave pošasti. Savjeti koje ćete u njoj pronaći nisu, međutim, ni slični onima koje su današnji roditelji navikli slušati. Epidemija popustljivog odgoja nije knjiga u kojoj ćete otkriti samo kako trebate, već i knjiga koja vam govori kako morate postupati prema djeci, objašnjava razlike između egocentričnosti i samopoštovanja; tumači zbog čega morate djecu zaštititi od medija; nudi strategije za spašavanje djece koja su se našla 'na rubu'. Epidemija popustljivog odgoja je poziv roditeljima da preuzmu odgovornost za svoju djecu i pruže im ono što stvarno trebaju da bi rasla i razvijala se, voljela.

Robert Shaw je dječji i obiteljski psihijatar s privatnom praksom i voditelj Instituta za obitelj u Berkleyu, Kalifornija. Dječju psihijatriju je specijalizirao u bolnici Mt. Sinai u New Yorku i radio kao profesor na Medicinskom fakultetu Albert Einstein te bio upravitelj Službe za obiteljsko i dječje mentalno zdravlje.
Ne mislim da mogu kompetentno komentirati prije nego pročitam knjigu, ali evo samo nekih napomena o popustljivom odgoju općenito:

- često je lakše popustiti nego učiniti "pravu stvar" i dijete usmjeriti na odgovarajući način

- često neki roditelji imaju traume iz djetinjstva ako su dobivali batina i bili kruto odgajani, pa odlaze u drugu krajnost

- često premalo vremena provodimo s djecom, pa se ustručavamo u ono malo minuta provoditi neke odgojne mjere

Odgoj je zahtjevan i težak posao. Teško je naći ravnotežu, znam po sebi. Imam faze kad popustim (pa se relativno brzo resetiram i vratim u ravnotežu - klasičan primjer su kućanski poslovi). Ima faza i kad pretjeram sa zahtjevima (klasičan primjer je škola i ocjene).

I tako, nema nam druge nego svu svoju pažnju usmjeravati na djecu i dati najbolje od sebe. Niti je svaki odgoj najbolji za svako dijete, niti će čitanje jedne knjige to bitno promijeniti (iako ja ovu namjeravam pročitati). Roditelj nikada ne smije dići ruke od djeteta. Puno je odgovornije (i teže) stalno biti budan i odgojne metode stalno 24sata dnevno pripasivati našem djetetu i našoj situaciji. Knjiga može pomoći da bolje razumijemo neke stvari, ali nema te knjige koja će umjesto nas odraditi odgoj. Nek nam je svima sa srećom...