Prekidam čitanje danas nabavljene knjige na 74.oj stranici ne bih li dala dobronamjeran savjet MGrubi da knjigu svakako izbjegava u širokom luku
Čak je i za mene preekstreman :/ Par crtica:
- ne priznaje dojenje (ili općenito hranjenje) na zahtjev iza trećeg mjeseca djetetova života
- protivnik je cosleepinga
- donekle zastupa cry out kao metodu uspavljivanja
- navodi ekstremne primjere (kao što je masakr u Columbine-u i slični, nama manje poznati slučajevi takvog školskog nasilja u SAD-u) kao argument tvrdnji da nas permisivni odgoj uništava, tj. stvara takve tinejdžere odnosno odrasle ljude

Od svega navedenog, najmanje mi je sjeo njegov stav oko dojenja, ali to me ne odbija toliko obzirom na to da će malo tko u knjizi takvog naslova potražiti savjet vezano za dojenje. Međutim, opisuje tamošnje prilike (i doživljava ih kao negativne) onakvima za kakve bi većina forumske populacije umrla da ih mi ovdje imamo Navodi primjer žene koja se je osjećala loše zato jer je nekoliko patronažnih sestara, kad im je rekla da ne želi dojiti, ili da bar želi ubaciti bočicu tijekom noći kako bi se naspavala, u užasu odjurilo po savjetnika za dojenje i člana La Leche-a koji su je uvjeravali da će joj dojenje propasti zbog konfuzije bradavica (što on inače smatra, pojednostavljeno rečeno, marketinškim trikom, isto tako piše da bi se javnost manje trebala posvećivati tzv. manama adaptiranog mlijeka, a više nekim drugim stvarima :shock: Zamislite kod nas ovakvo nešto, ha? Ostvarenje Rodinih snova ). Dotičnoj je ženi savjetovao da se mani ćorava posla jer da je očito da dojenje šteti i njoj i djetetu, budući je njen stav prema dojenju negativan. Mhm... :/
Dakle, uglavnom sve suprotno onome za što se RODA zalaže, pa bi ponajprije članice ovu knjigu trebale izbjeći u svojoj lektiri.
Ali, ne biste vjerovali, protivi se doživljaju poroda kao medicinskog problema, no, mora mu se priznati da je to u skladu s teorijom koju iznosi, a o čemu su baš istodobno dok sam ja čitala te retke, pisale majoslava i Trina, a to je da majka treba slijediti svoj instinkt u svemu i prvenstveno tom instinktu vjerovati. Vezano za to se puno spotiče o one koje posprdno naziva "roditeljskim guruima" (dalo bi se pretpostaviti na koje autore prvenstveno misli ), koji da su uvjerili mlade roditelje, ponajprije mame, da oni ne znaju ništa o roditeljstvu i da trebaju njihovu pomoć, potpuno zanemarujući činjenicu da svatko ima taj gut feeling (ovdje priča najviše o majci i njenoj urođenoj predispoziciji da prepozna potrebe djeteta, potpomognuta i hormonima). Tu se moram s njim složiti.
Još jedan point s kojim se slažem je (a onda završavam post i vraćam se knjizi) da je pogrešno pokušavati dječji život učiniti ugodnim 100% vremena, pogotovo na način da mu se ispunjava svaka želja, nebitno iz kojih motiva ("pravih"-zbog straha od toga da će se djetetu naštetiti ili "krivih"-zbog vlastite komocije). Na taj se način stvaraju narcisoidni tipovi (Anna Freud je o tome govorila) koji uvijek gledaju samo na ispunjenje svojih potreba ili alternativno, preosjetljivi ili čak klinički depresivni ljudi koji se ne znaju nositi sa grubom realnošću. A ona je takva (ovo su sad moje misli), prije ili kasnije, ma koliko se mi trudili to spriječiti tako što organiziramo ugodnu atmosferu i pogodno okruženje kod kuće, ili u školama (o čemu se priča na danskoj temi), to će se naše dijete susresti s nekom životnom neprilikom, pa ako je do tada živjelo pod staklenim zvonom, naravno da se s time neće znati nositi.
Sad idem, zanima me što slijedi na preostalih stotinjak + stranica.