da je pogrešno pokušavati dječji život učiniti ugodnim 100% vremena, pogotovo na način da mu se ispunjava svaka želja, nebitno iz kojih motiva ("pravih"-zbog straha od toga da će se djetetu naštetiti ili "krivih"-zbog vlastite komocije). Na taj se način stvaraju narcisoidni tipovi (Anna Freud je o tome govorila) koji uvijek gledaju samo na ispunjenje svojih potreba ili alternativno, preosjetljivi ili čak klinički depresivni ljudi koji se ne znaju nositi sa grubom realnošću. A ona je takva (ovo su sad moje misli), prije ili kasnije, ma koliko se mi trudili to spriječiti tako što organiziramo ugodnu atmosferu i pogodno okruženje kod kuće, ili u školama (o čemu se priča na danskoj temi), to će se naše dijete susresti s nekom životnom neprilikom, pa ako je do tada živjelo pod staklenim zvonom, naravno da se s time neće znati nositi.
Sad idem, zanima me što slijedi na preostalih stotinjak + stranica.
