Citiraj Nena-Jabuka prvotno napisa
Govoreći o sebi i popustljivosti, nisam za to, načelno. Dojim, nosim djecu, mazim, hvalim, spavaju s nama, no ne dozvoljavam histerične ispade, bacanje po podu, šizenje u dućanu, tjeranje svoje volje u stvarima u kojima dijete nije sposobno odlučivati. Dakle, razgovor da, dijete je uvaženi član obitelji, može ga se u konačnici i poslušati da bude po njegovom, ali je odluka, zadnja presuda i odgovornost na roditelju, ja sam ipak gazda. 8)
mali osvrt na boldano
ja mislim da je jako bitno i prepoznavati vrijeme kad odgovornst za neku odluku postaje samo djetetova

ja ti odrastanje vidim ovako:
rodiš se sa 0% sposobnosti da preuzmeš odgovornost
rasteš, razvijaš se i učiš, konačan cilj (sa cca 18-21g) je sposobnost od 100% brige za sebe
da bi taj razvoj tekao nesmetano, jako je bitno da se ja, kao roditelj znam povuči tj. da ostavim odgovornost na djetetu

počne sa malim sitnicama tipa: koje boje majica (nema veze ako je u totalnom neskladu) , koje boje hlače, kad je gladna, kad ide na Wc, skidanje pelena je jedan od težih prepuštanja odgovornosti ... itd
malo po malo
do pune odgovornosti
prepuštam joj da odlučuje u svemu životno nebitnom (da li će se ljuljati ili igrati u pješčaniku) ... kod bitnijih stvari ju vodim, ne naređujem ali jako ulažem u sugestiju
bitno je da bude sigurna

ja znam da bih ja donijela bolje i jednostavnije riješenje od nje
1. imam iskustva
2. imam znanja
ali
ako ja odlučujem, ona neće naučiti tražiti riješenje, odvagnuti, poduzeti ostvarivanje rješenja i suočiti se sa posljedicom : bilo pozitivnom ili negativnom