Evo, ja čitam knjigu za koju sam vas pitala i postoje neke stvari koje su me se jako pozitivno dojmile..
Prepisujem, str.29:


"Vjerujem kako sljedeći postupci vašu djecu izlažu povećanom riziku od emocionalno iskrivljenog razvoja:

-Ne uspijevate stvoritisnažnu emocionalnu povezanost s djetetomzbog premalo vremena i pažnje koje mu posvećujete
- Vašem malom djetetu ne čitate, ne razgovarate i ne igrate se s njim kako biste mu pružili temelje pismenosti
- Prihvaćate zamisao o tome da će povećana skrb drugih ljudi biti adekvatna zamjena za vaš odnos s djetetom.
- Nemate čvrstih pravila ni svakodnevne rutine koje biste primijenili na miran, pravedan, uvjerljiv način, a da pritom ne osjećate krivnju ili da ne oklijevate.
- Svome djetetu ne prenosite - postupcima i riječima - moralne,etičke i duhovne vrijednosti u koje vjerujete (ili, još češće, svojem djetetu pokazujete da za vas ne postoje moralne, etičke ili duhovne vrijednosti).
- Dopuštate djetetu da uspostavi nimalo adekvatan nadzor nad vlastitim životom.Određeni stupanj nadzora dopušten onda kad ga je dijete spremno preuzeti, odličan je; previše nadzora u vrijeme kad dijete nije za to spremno ima razorno djelovanje.
- Vičete i prijetite djeci. Možete biti čvrsti i pouzdani u provođenju pravila i bez pribjegavanja ovim metodama. Gubljenjem strpljenja pokazuje da ste oklijevali s rješavanjem problema sve dok bijes i nemoć koji su se nakupili postanu teško podnošljivi. Možete odmah čvrsto djelovati,; ne morate čekati da se razbjesnite.
- Pretjerano se poistovjećujete s djetetom, do stupnja kad počinjete pretpostavljati da ono želi isto ono što i vi. To će zadovoljiti vaše vlastite ambicije ili će djelovati tako da poveća vaš osjećaj vlastite važnosti. Ukratko, radi se o očekivanju da će dijete ugoditi vašem egu i riješiti vaše probleme.
- Očekujete previše kad zahtijevate premalo. Nemojte, primjerice, djetetu dopustiti da se razvlači po kući i igra videoigre po čitav dan, ako od njega očekujete da se iz škole vrati s pohvalama.
- Dopuštate djetetu da iskusi nagradu za ono što nije zaradilo i postiglo vlastitim snagama.
- Pretjerano izlaganje utjecaju medija.
- Ne pružate mogućnosti da se dijete bavi onim vrstama aktivnosti i iskustava koje usavršavaju njegovu sposobnost da sjedi mirno, da se koncentrira i sluša, a onda od škole očekujete da ga "popravi". Čak ni najbolje privatne škole ili najsjajniji sustavi javnog obrazovanja ne mogu postići iste rezultate s loše prilagođenom djecom kao što mogu s onom dobro prilagođenom i spremnom na učenje.
- Ne razgovarate o problemima. Izravna, iskrena i potpuna komunikacija treba biti konstantna osobina vašeg odnosa s djetetom."