Nama je knjigu na roditeljskom sastanku preporučila Andrijina učiteljica. Ona smatra da i kod nas ima puno razloga za zabrinutost zbog permislivnog odgoja, ili bilo kakvog već manjkavog odgoja. Ima i konkretne razloge za to. Navodi da je već nekoliko godina situacija takva da, ako vidi recimo dva osmaša da se tuku, ne prilazi im i ne razdvaja ih, nego se makne. Boji se da je ne udare i ne osjeća da ima ikakav autoritet nad njima (koji bi oni priznavali). Napominjem da je žena sportašica, energična i živog duha, smatram da fenomenalno obavlja posao sa svojim razredom.
Ja sam u knjižari prelistala knjigu, odlomak koji sam pročitala nije mi se svidio (a u njemu i piše "možda vam se ne sviđa ovo što čitate.." ). Mislim da ću je na kraju ipak pročitati.
S tim da je vjerojatno važno imati na umu da je čovjek psihijatar, dakle bavi se problemima i viđa uglavnom problematične odnose zbog prirode svog posla. Ili, što bi rekla naša redovna pedijatrica (ujedno i specijalistoca neuropedijatrije) - "Oni u bolnici (bolnički neuropedijatri) više ne znaju prepoznati zdravo dijete".