Eto kad promatram kako moj brat i žena odgajaju svoje troje dice,svrstala bih ih u ovu drugu kategoriju.Anci prvotno napisa
Već san valjda dosadna s tim,ali ako ja sa svojim malim postignem i pola,bit ću sretna žena
otprilike to izgleda ovako,autoritativan odgoj smatram pravim odgojem
-nema fizičkog kažnjavanja kao ni verbalnog teroriziranja dice
-ono što mama i tata kažu je zakon,ali ne u smislu krutosti,ima tu i puno kompromisa-pogotovo što se tiče sitnica(eto netko je da primjer ostanka u parku...na takve kompromise mislim)
no po pitanju jela i spavanja kompromisa nema,nemate pojma kako dica vole red kad jednom usvoje šprancu-zimi svi zaspu u 20,ljeti u 21 sat
-strašno puno polažu na fizički kontakt-ta dica dobiju tisuću poljubaca i zagrljaja na dan,svakodnevno se govori "volim te najviše"...ta se dica osjećaju voljenima
-postoje izrazita pravila ponašanja na javnom mjestu,na ulici,na plaži,u knjižnici,u dućanu....dica se predivno ponašaju
evo neki dan sam bila sa šogoricom u knjižnici,vodile smo mog malog u kolicima i njena dva dečka.Mi smo dugo birale knjige a njih dvojica sili za mali stolić,svaki jednu knjigu u ruku i u tišini listaju...ni jedan još nije krenija u školu
granice su i te kako postavljene,također,provode se i kazne u vidu kratkotrajnog ostanka u sobi na hlađenju i uskraćivanja npr crtića taj dan
podviknu na njih tek u krajnjoj liniji,inače rijetko