Ne kužim. A čije gene nose posvojena djeca?Sirius Black prvotno napisa
 |
|||
|
|
|||
Ne kužim. A čije gene nose posvojena djeca?
Pretpostavljam da su mislili da bi rađe posvojili već rođeno dijete, a ne išli u postupak s tuđim genetskim "materijalom" (doniranim jajnim ili sjemenim stanicama).Ne kužim. A čije gene nose posvojena djeca?
Znam što je mislila ali ne vidim poantu.
A jesmo li svi mi bas sigurni da znamo apsolutnu istinu o nasem bioloskom porijeklu? Bas bi me zanimalo koliki postotak Hrvata zivi u zabludi...
Znam tko me rodio i znam tko me odgojio - i to su jedini roditelji koje priznajem 8)
Upravo tako. A to ce savrseno znati i dijete rodeno doniranim sjemenom/stanicom.
Fritulice, ne vidjeh te dugo!
Samo da na brzinu potpišem icy i vraćam se svojoj knjigici
Eh da-posvojeno dijete je po svemu izjednačeno s biološkim djetetom, pa se u rodni list mogu upisati posvojitelji kao roditelji. Gubitkom roditeljske skrbi biološki roditelji prestaju postojati u pravnom smislu, gube sva prava i obveze vezano za dijete, pa je to i vice versa. Dakle, nema nasljeđivanja.
Osim ako se nešto od vremena kad sam to učila nije promijenilo (nisam provjeravala)
To me zanimalo, thnxEh da-posvojeno dijete je po svemu izjednačeno s biološkim djetetom, pa se u rodni list mogu upisati posvojitelji kao roditelji. Gubitkom roditeljske skrbi biološki roditelji prestaju postojati u pravnom smislu, gube sva prava i obveze vezano za dijete, pa je to i vice versa. Dakle, nema nasljeđivanja.
Osim ako se nešto od vremena kad sam to učila nije promijenilo (nisam provjeravala
Svimbalo,
Ne da mogu biti upisani nego jesu upisani. Posvojena djeca su zakonita djeca posvojitelja. Osim toga, posvojenje se odnosi na čitavu obitelj, odnosno stvara zakonite rodbinske odnose sa svom užom i širom obitelji i rodbinom posvojitelja.Eh da-posvojeno dijete je po svemu izjednačeno s biološkim djetetom, pa se u rodni list mogu upisati posvojitelji kao roditelji. Gubitkom roditeljske skrbi biološki roditelji prestaju postojati u pravnom smislu, gube sva prava i obveze vezano za dijete, pa je to i vice versa. Dakle, nema nasljeđivanja.
Osim ako se nešto od vremena kad sam to učila nije promijenilo (nisam provjeravala
Biološki roditelji izgubili su roditeljstvo u pravnom smislu, roditeljska prava i dužnosti ili tako da su se sami toga zakonski odrekli ili sudskom odlukom. Oni ostaju dio djetetove životne priče, ali u pravnom smislu nema više nikakve veze niti može biti. Kada i ako dijete s 18 godina pogleda svoj dossier i eventualno ih potraži, za to dijete to znači traženje odgovora na neka pitanja s ciljem zatvaranje tih priča iz prošlosti. Ne postoje nikakve pravne rodbinske veze, nasljedna prava i tome slično, jer je posvojeno dijete član svoje posvojene obitelji. U razgovoru s djelatnicima mnogih centara saznala sam da manjina djece uopće potraži svoj dossier (pretpostavljam da su djeca već sve bitno saznala od svojih roditelja), a još manji broj ima potrebu upoznati biološke roditelje. Ja bih takvu želju svoje djece podržala i pomogla bih im u tome, jer je njihovo pravo da dobiju odgovore na bitna pitanja o sebi.
Mislim da kužite što ja mislim, samo što je vaše mišljenje drugačije. Jedno je pitanje da dijete začeto tuđim biološkim materijalom nije biološko dijete (jednog od) roditelja, a drugo je pitanje čije jest dijete. Mislim da je to za dijete bitna informacija i da ima pravo na nju, a tako i misli i zakonodavac. Vaše mišljenje je da to nije bitno i tu zapravo i ne možemo doći do nekog slaganja.Ni meni to nije jasno - zašto je ključno znati da je to osoba xy? Zar nije često i kod posvojenja jedan biološki roditelj nepoznat? Mislim - zašto nije dovoljno da dijete zna istinu na razini da nije biološko dijete svojih roditelja, zašto je nužno da zna da je dijete toga i toga tko je donirao svoju stanicu?
Ne slazem se.
Ta informacija moze djetetu donijeti samo i iskljucivo probleme. Jednako kao i roditeljima i donatoru. Cak ni iz medicinskih razloga ne vidim opravdanost poznavanja donatora jer se prije samog cina doniranja obavljaju potrebna testiranja te bolesna osoba ne moze biti donator.
Donatoru treba biti zagarantirana anonimnost.
Koji zakonodavac?a tako i misli i zakonodavac.
Najprije potpis na dio o neslaganju - posebno da se nećemo složiti ako u startu mislimo suprotno. Mislim da je to za dijete bitna informacija i da ima pravo na nju, a tako i misli i zakonodavac.
Vrlo vjerojatna je činjenica da će ovom odredbom pasti broj donora.
E sad, ja mislim da je u cijeloj priči manje bitno da jedan osamnaestogodišnjak dobije info koju najvjerojatnije uopće ne bi niti tražio nego da jedan par koji godinama pokušava začeti dobije doniranu stanicu i željeno dijete.
Ponavljam treći put - da li se itko konzultirao s djecom začetom postupkom MPO? I ostoji li neki % takve djece koja pod svaku cijenu žele znati podrijetlo jajne stanice iz koje su nastali? I da li je taj % dovoljno velik da se riskira pad postupaka radi smanjenog br. donora?
Također, da li se netko konzultirao s parovima na koje se zakon odnosi? Rekla bih da nije (po Rodinom pismu).
Najlakše je donijeti zakon i diskutirati o njemu ako se direktno vas uopće ne tiče.
Konkretno u ovoj priči, glavnu ulogu ne može imati crkva.Niti političari koji njime pokušavaju dobiti glasove. Glavnu ulogu moraju imati oni kojih se ovaj zakon tiče - parovi u postupku MPO, ljudi začeti tim postupkom i potencijalni donori. A ne netko drugi.
Bravo icyoh!
Ali zanimljivo je cuti osobne stavove i misljenja ljudi koji su van cijele te price...kako netko ima sluha, a netko je pak sasvim gluh.
Ja mislim da svako dijete začeto na bilo koji način ima pravo, a do spolno aktivne dobi obavezu saznati istinu o svojem biološkom podrijetlu jer time dobiva informacije o biološkom srodstvu ne samo s dotičnim roditeljem ili donorom nego i sa mogućim mnoštvom polu-braće i polu-sestara, bratića i sestrični itd. Koliko znam kod nas je zakon o sklapanju braka među prvim rođacima jasan, a medicinska pozadina potpomstva iz takvih odnosa znanstveno potvrđena. Nije malo "sapunica" u stvarnom svijetu gdje se tek nakon neke abnormalnosti kod djetetea otkrije blisko srodstvo roditelje. Moram priznati da ja ne bih mogla tako nešto imati savijesti. Naime niti donor niti npr.mamin ljubavnik do spolnog sazrijevanja djeteta nemaju zabranu biti spolno aktivni ili se kretati u okolini djeteta (čak i bez znanja o istom), dakle sve je to onda prepušteno slučaju.
icyoh moram te potpisati gotovo u svemu!
Svi oni koji ne trebaju donaciju mogu iz osbnih ovjerenja svakojako gledati na dotični prijedlog zakona. Mišljenja se razlikuju i to je uredu, no ono što nije uredu je da zbog razlike u mišljenjimanekome se oduzima još jednu mogućnost (mislim na neplodne parove) da postanu roditelji. Parovi koji idu na donaciju spolne stanice su prinicipu oni kod kojih MPO (vlastitim spolnim stanicama) postotak uspješnosti je 0.
Znači kako bi ostvarili roditeljstvo imaju dvije mogućnosti ili ići na donora ili u posvojenje. I jedno i drugo su vrlo teški procesi bez garantiranog uspjeha, no potpuno različiti i to je nepobitno.
Kod donora (bilo muške, bilo ženske spolne stanice) žena dijete nosi pod srcem 9 mjeseci, nosi sve strahove urednog poroda i da ne duljim... početak života im je potpuno drugačiji.
Biti u cipelama osobe koja se morala suočiti sa strahom ili činjenicom da možda nikada neće biti majka zbog XY faktora, bila sam 4 godine. Osobe koje se nikad nisu morale s time suočiti ne mogu si predočiti kakav je to strah i kolika je to bol pomislit da te možda nitko nikada neće zazvati MAMA!
Pokušat ću se staviti cipele majke koja rodi dijete pomoću donora, koja je uopće uspjela ostati trudna nakon tko zna kakvog puta kroz neplodnost, kojoj sada zakon kaže da će to isto dijete koje je nju ugledalo čim je otvorilo oči, prepoznalo otkucaje njenog srca i njezin glas, s 18 godina moći ići potražiti DIO svoje genetske karte da bi bilo "potpuno" ili da bi znalo po kome ima plave oči-evo meni je to zastrašujuće i neprihvatljivo.
Zašto otkrivati toplu vodu kad su donešeni zakoni, praksa i struka već rekli svoje, zašto prolaziti isti proces spoznaje mane nekog zakona kad je već dokazano?
A propos krvnog srodstva, veza..
U sklopu IVF-a, tj. zbog opetovanih pobacaja ili neimplantacije, moze se odraditi jedna imunoloska pretraga - HLA tipizacija. Ta pretraga dokazuje preklapanje u lokusima, tj. usporeduje se krv obaju partnera. Rezultat naseg testa je bio (MM i mene) - snizena reaktivnost. Lijecnik nam je rekao da po tom testu MM i ja imamo slicnu krv, nesto kao daleki rodaci. Pitali smo kako je to moguce kad smo iz sasvim udaljenih krajeva Hrvatske i nema teorije da se netko iz nasih obitelji poznavao. Rekao nam je da takav rezultat testa imaju skoro svi testirani Hrvati i da se uopce oko toga ne trebamo zabrinjavati. Nikad necu zaboraviti njegovo objasnjenje, otprilike ovako: "Hrvatska je mala zemlja, tko zna kroz proslost, tko je kakve tajne veze ostvarivao i tko je cije zene krao...
Treba li se sad generalno cijela nacija zabrinuti za svoje biolosko porijeklo? :/
osbnih ovjerenja=osobnih uvjerenja (tipfellera ko u priči-pardon) :/
Da, ali iz pozicije djeteta to je legitimno pitanje: tko sam ja, izmedju ostaloga i u bioloskom smislu.
Iz pozicije roditelja, ne bih se usudila neistinito odgovoriti na to pitanje kada do njega dodje.
Ok, no meni nije. Možemo se samo složiti da se nećemo složiti.
ja znam da sam od svojih, po genetskom ansljeđu
imam tatine vene i slaba pluča, i mamine široke kukove
kako odgovoriti na pitanje: da li je u povjesti vaše obitleji bilo slučajeva kraka maternice ili dojke?
ako ne znate vaše biološko porijeklo
postoje bolesti koje se prenose genima
ako je donor anoniman, kako možeš znati da li donirani genetski materijal ne krije neku genetsku sklonost ili bolest?
npr. nasljedna astma?
npr. psorijaza?
npr. daltonizam
npr. mišićna distrofija
npr. hemofilija
npr. srpasta anemija
http://www.biol.pmf.hr/e-skola/odgovori/odgovor215.htm
u slučaju da mi se nešto (ne daj bože) desi, i da jedini načina za uspostavljanjem pravog lječenja je moguće ako se točno zna moja obiteljska anamneza, ja mogu znati
jer u slučaju da sam produkt nevjere, opet se može ući u trag toj osobi
anonimnim ljudima ne možeš ući u trag
Pa nije baš da će Barica priznati da je otac djeteta Mirko, a ne Slavko, ako joj se dijete razboli. :/
Skroz potpisujem snješku, marči, icyoh i fritulicu.
MGrubi, donor je anoniman za primatelja doniranog materijala, ne i za kliniku, koja napravi zdravstveni i psiho skrining te osobe, a ideja je da osobe koje imaju te bolesti ne mogu niti biti donori, tu postoji skrining, slično kao i kod transfuzije krvi.
MGrubi, osim ininog posta koji potpisujem, moram te pitati, a što s onim genetski nasljednim bolestima za koje ni ne znaš da možda nosiš gen jer su preskakale tvoje prabake, bake, roditelje? Ili su recesivni pa na svu sreću nije se dogodilo podudaranje do sada?!
Što to znači, da sve zakone moraju određivati interesne skupine kojih se to tiče? Uopće ne gledam na taj problem kao nepripadnica te interesne skupine, nego s gledišta zaštite prava pojedinca - djeteta.Bravo icyoh!
Ali zanimljivo je cuti osobne stavove i misljenja ljudi koji su van cijele te price...kako netko ima sluha, a netko je pak sasvim gluh.
znači zdenka samo s jednog gledišta, a kompleksnost ovog zakona i je u tome da ima više gledišta.
x.
Da se vratimo na početak - ovdje se radi o oplodnji u kojoj se koristi donirani genetski materijal. Priznajte, nije baš da roditelji s djecom razgovaraju tako detaljno o samoj oplodnji prilikom koje su djeca nastala. Dosta djece koju znam bi u tom slučaju, nažalost, trebala znati da su začeta iz usputne veze, u neki pijani vikend i - da nisu željena pa je njihov život u tom samom početku bio u stalnoj opasnosti dok su mama i tata vijećali zadržati bebu ili ne
Ako dijete dobije donirani organ (npr. bubreg, srce...), treba li znati čiji je i upoznati donora (OK, taj organ ne određuje njegov genetski kod, tj. pola onoga što on kao biće jest, ali u svakom slučaju omogućuje mu život). Btw, u tom slučaju donor ima pravo na anonimnost.
Donor gameta NIJE biološki roditelj.
A cijela sitacija ni po čemu nije usporediva s posvajanjem (osim što se radi o tuđim genima, ali tuđi su geni i u doniranim organima :/ ).
I na kraju, važna je činjenica da bi onemogućavanje prava donora na anonimnost značila da u Hrvatskoj i dalje ne bi bilo oplodnje s doniranim gametama, tj. parovi kojima je to potrebno bi i dalje na IVF putovali u Prag i sl. (ako imaju financijske mogućnosti).
Valjda je to ta pronatalitetna politika RH
Nešto mi nije jasno. Zar kad netko donira spermu pristaje (potpisuje)da je njegov identitet poznat ženi koja zatrudni pomoću MPO? Može li dijete koje je začeto MPO saznati identitet svog biološkog roditelja? Ako ne, onda ne vidim svrhu pričanja o tome, jer to dijete ionako ne može dobiti zadovoljavajuće informacije o svom biološkom identitetu jer niti majka ne zna tko je taj čovjek.
Ovisno kako u kojem zakonodavstvu plus predviđa li zakon uopće donacije jajnih ili sjemenih stanica. Negdje zakon to ne predviđa, negdje je anonimno, negdje nije. Za gdje nije anonimno imamo primjer Slovenije - ako sam dobro zapamtila donacija je predviđena zadnjih 5 godina, neanonimna, dogodila se samo jedna donacija, pretpostavlja se upravoiz razloga neanonimnosti, i tamo bi bilo moguće saznati identitet.
Potpisujem snješku, marči, icyoh, fritulicu i Pcelicu Maru
A dodala bi još nešto:
Definitivno ne vidim razlog da dijete imenom i prezimenom mora znati tko je donor gamete.
Ako se želi izbjeći eventulano miješenje gena bliskih rođaka - to se da riješiti na drugačiji način.
A ovo što Mgrubi piše
mislim zar je važno po kome imaš navedene boljke? :?ja znam da sam od svojih, po genetskom ansljeđu
imam tatine vene i slaba pluča, i mamine široke kukove
Ali opet da i ja ponovim što je na puno načina već rečeno- donor je anoniman samo imenom (odnosno trebao bi bit).
Nekako mi se čini da su uglavnom osobe koje nemaju potrebe za MPO, pogotovo za donacijom, mišljenja da je zakon ok.
A većina onih koji su upali u vrzino kolo medicinski podpomognute oplodnje, svjesni su toga da kompletna situacija nije bajno rješena.
Također mislim da dok čovjek ne dođe do neke situacije ne može sa sigurnošću i bez iti malo rezerve govoriti "ja ne bih nikada".
Prvo pišem, onda čitam
I dalje mislim da je to apsurd.
i mgrubi, da li si ti "provjerila" svoj genetski materijal prije nego to si imala dijete?
da li mislis da si to trebala napraviti? da li mislis da bi to svatko od nas trebao uraditi?
(ova pitanja postavljam nevezano na to sto je ina odgovorila da se donatorsko zdravstveno stanje provjereva, pokusavjuci razumjeti tvoju argumentaciju)
i na koji nacin ce kontakt s donatorom koji npr. ima psorijazu, to pomoci "uspostavljanju pravog ljecenja"?
moja prijateljica ima psorijazu, kao i njen tata i nije mi poznato da on svojim "genetskim materijalom" na bilo koji nacin moze pomoci u ljecenju svoje kceri.
Potpisujem sve one koji govore u prilog anonimnoj donaciji.
A apropos genetskog materijala i koliko smo upoznati sa time što smo nasljedili govori npr. slučaj moje obitelji. Da moj brat nije prije 12ak godina slučajno došao u ruke jednog dobrog reumatologa, ne bi znali da tegobe sa kičmom koje je imao leže u tzv. ankilozantnom sponidilitisu ili Bechterljevoj bolesti.
U slučaju naše obitelji, genetsko nasljeđe koje je buknulo kod mojeg brata. On ima dva sina. I vrlo se jednostavno utvrdi da li su i oni nosiocu tog "bolesnog" gena. Analizom krvi.
No, oni to ne žele učiniti. Čemu? Ionako nema lijeka toj bolesti. Mora se samo baviti "kontroliranom" sportskom aktivnosti, jer to je način da se bolest ne razvija dalje.
No, hoću reći, što mi znamo što smo nasljedili od svojih roditelja? I što nam piše u našem genetskom materijalu? Meni, osim vena, piše da ću vjerovatno riknuti od raka. Jer ga svi moji i njihovi imaju. Da li sam mogla bez toga? Jesam. Ioanko se moram kontrolirati...
Što vi znate o svojem genetskom nasljeđu?
Možda je pomalo OT, no zaista mi je u redu naići na razmimoilaženja u razmišljanju.
Ono što mi je malo , ne znam kako bi se izrazila, neobično, je slijedeće: većina zagovornika novog zakona (čak bih se usudila reći svi) su osobe koje ne sudjeluju u postupcima MPO - iliti osobe koje taj zakon neće pretjerano "dirati".
I ponavljam, naravno da je u redu imati različita mišljenja, no ja nekako smatram da je vjerodostojnije ono što kaže osoba koja je nešto iskusila na sebi, a ne koja govori apstraktno i iznosi neke svoje stavove koji, budimo realni, možda i ne bi bili takvi da se radi konkretno o njima.
Također, u svakom trećem postu (koji se referira protiv anonimnosti donatora) se provlači izraz "ja sam za prava djece". A mislite li da oni koji su protiv toga nisu za prava djece?
I ne zalažem se za ovo:
no smatram da interesna skupina itekako mora biti uključena u donošenje zakona koji se tiče konkretno njih.Što to znači, da sve zakone moraju određivati interesne skupine kojih se to tiče?
Jesi li 100% sigurna u ovo?
[quote
Također, u svakom trećem postu (koji se referira protiv anonimnosti donatora) se provlači izraz "ja sam za prava djece". A mislite li da oni koji su protiv toga nisu za prava djece?
[/quote]
Što ima dijete od toga da sazna da je začeto pomoću MPO? Taj čovjek je djetetov biološki otac ali što s tim? Zakucati mu jednog dana na vrata?Ne razumijem smisao toga da znaš tko je donor.On ionako ne želi tu obitelj konkretno. Ne želi konkretno to dijete. Onda je upitna cjelokupna koncepcija MPO. Je li etički ispravno da netko donira i "posije" negdje neku djecu za koju ne želi zapravo znati. Da želi, vjerojatno bi imao nekakav odnos s majkom. Mislim da je tu važna procjena obitelji. Svaki roditelj najbolje poznaje svoje dijete i zna otprilike s čim se ono može ili ne može nositi.
Pa uvijek ostavljam prostora da se varamJesi li 100% sigurna u ovo?
Ovo nije javna rasprava o tom zakonu u cjelini - javila sam se samo na temu topika i strogo sam se držala nje.
Ja bih stavila na 99,9% jer mi je teško zamisliti da bi neki od onih koji sudjeluju u postupcima MPO-a ovakav prijedlog zakona iščitao kao išta druačije od čiste katastrofe za MPO u Hrvatskoj.Jesi li 100% sigurna u ovo?
ina33 X
Koliko sam shvatila, na ovoj temi raspravlja se samo o odredbi koja se tice doniranja sperme odnosno jajnih stanica, ne i o zakonu u cjelini.
Mislis li da bi svi ljudi (ili 99.9% njih) koji krecu u postupak potpomognute oplodnje uopce pristali na koristenje tudjih stanica?
Ne, ljudi koji trebaju donaciju je u odnosu na broj korisnika MPO-a relativno malo. Govorila sam o zakonu u cjelini (najsporniji, iz praktičnog stanovišta onoga što se većine pacijenata tiče jer prijedlog oplođivanja samo tri stanice jer to znači da je IVF stimulacija besmislena), a shvatila da se icyoh refererala na prijedlog zakona. Rasprava o donaciji je tu samo za zamajavanje javnosti jer uvođenjem takve mogućnosti kako je prijedlogom zakona predviđeno neće se dobiti ništa. Ali, slažem se, vratimo se na strogu temu, ona je i bačena javnosti kao koska da se oko toga "zabavlja", po mom mišljenju tj. da se skrene pozornost s najbitnije novine u prijedlogu zakona.
Inače, ne mislim, naravno, da se oko anonimnosti i neanonimnosti donacije nema što pametno za reći i zanimljivo mi je čitati aspekte pro i contra.
Ne kuzim ni ja poantu (tj. potpisujem Seni). I sto mijenja na stvari ako osoba zna da joj je npr. daltonizam genetski uvjetovan? Imam i ja nekih genetskih boljki (Hashimoto npr.) i otkrila sam ga spontano, nista mi nije pomoglo saznanje da ga ima i moja mama, niti ce to pomoci u buducnosti meni ili mom djetetu.
Da, i gadi mi se taj stav, kao da smo svi idioti.
Ja sam se referirala na kompletan prijedlog zakona, zato sam i napisala da sam pomalo OT.
Konkretna odredba o anonimnosti doniranja je čak manje bitna (barem po mom laičkom mišljenju) od ostalih odredbi novog (prijedloga) zakona koje su mi još manje simpatične.
Meni je jako zao, ali ne pada mi napamet pricati i raspravljati o zakonu kojeg nisam procitala, i moje pitanje icyoh odnosilo se isljucivo na ovu temu, dakle na pitanje oko ne/anonimnosti donora. Jer oko toga su se ovdje suprotstavljali stavovi, ako se ne varam. Ako se varam, ako je ovo tema o novom zakonu u cjelini, onda podvlacim da sam tu pisala samo o ne/anonimnosti. I blesavo mi je da moram pojasnjavati da sam u stvari bila on topic... ali dobro, nakon konstatacije u jednom od gornjih postova o tome da donator stanice niti nije bioloski roditelj, sve skupa je pomalo blesavo.Ne, ljudi koji trebaju donaciju je u odnosu na broj korisnika MPO-a relativno malo. Govorila sam o zakonu u cjelini (najsporniji, iz praktičnog stanovišta onoga što se većine pacijenata tiče jer prijedlog oplođivanja samo tri stanice jer to znači da je IVF stimulacija besmislena), a shvatila da se icyoh refererala na prijedlog zakona. Rasprava o donaciji je tu samo za zamajavanje javnosti jer uvođenjem takve mogućnosti kako je prijedlogom zakona predviđeno neće se dobiti ništa. Ali, slažem se, vratimo se na strogu temu, ona je i bačena javnosti kao koska da se oko toga "zabavlja", po mom mišljenju tj. da se skrene pozornost s najbitnije novine u prijedlogu zakona.
Inače, ne mislim, naravno, da se oko anonimnosti i neanonimnosti donacije nema što pametno za reći i zanimljivo mi je čitati aspekte pro i contra.
Zao mi je ako je novi zakon prerigorozan bez istinskog razloga.
mislim da bi odobravanje surogat majki stvorilo manje problematike od darivanje genetskog materijala potrebnog za jedan novi život...kažem samo mislim
u svakom slučaju željeti život i darivati život je istinski dar...a svi mi nosimo svoje genetske mutacije i modifikacije , manje ili više opasne
sjećam se jedne oprah emisije na tu temu....bilo je zanimljivo vidjeti kako je jedan frajer 20-ak godina darivao svoj materijal pa je na kraju imao na desetke djece koja su mu se javila. Čak su se decko i cura upoznali i shvatili kako su jako nalik jedan drugome fizički...ispalo da su imali istog donora a naravno različite majke.
Kod donošenja ovakvih zakona treba zaista voditi brigu o puno puno toga. Jer ne moze se sve generalizirati.
Danka_, evo kratkog sažetka zakona i zašto većina sudionika u MPO-u smatra da je loš - Rodin tekst, mislim da bi se većina pacijenata složila s njim:
http://www.roda.hr/tekstovi.php?Teks...2ID=&Show=2754
Slažem se da se vratimo temi, ali, po meni, užasno je bitan i kontekst ove teme, a taj je da predlagatelj zakona baš i želi da se priča (isključivo) o tome, a ne o nečemu što se dotikava većine korisnika MPO-a i što ide ispod žita kao u stvari najveća promjena - jer, ovo i nije promjena, mislim, promjena je - ali samo na papiru, jer se u stvarnosti događati neće, u tim uvjetima. Samo toliko, staviti u rubriku "opaske sa strane".
Meni je osobno zanimljivo čitati pro i contra zašto bi donacija trebala biti ili ne bi trebala biti anonimna i vrijedni su mi stavovi osoba koje su protiv anonimnosti, kao i njihovi razlozi - ovo navođenje bolesti i po meni nije razlog jer se te iste stvari donore pitaju (naravno, koliko se mogu znati unaprijed).
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom