opsjednutost

[Shiny]

...kod mog 3,5 godisnjeg Jana... i to brojkama!

Zašto mi se to čini kao problem? Ne znam, u posljednje vrijeme si ne mogu pomoći razmišljanjem kako ima previše informacija u svojoj maloj glavici!
Mislim da za svoje godine previse razmislja..i to me muci...inace je ozbiljniji od vrsnjaka ali me strah da ne "pregori", ako me razumijete :/

Vec sam pisala kako mi dijete razmislja u brojkama, ali sto je previse, previse je...

- broji sve stepenice (tako je pocelo)
- zna brojati do, ne znam, 1000
- broji na engleskom do valjda 100
- poceo je zbrajati i oduzimati
- zna datume rodjenja cijele nase obitelji, koliko tko ima godina i broj cipela - bez zafrkancije
- rjesava matematicke zadatke na digitrom u smislu "kada ja budem imao 7 godina mama ce imati 35 (jer zna da sam rodila s 28)
- matematicki zadaci tog tipa (ako imaš 10 l benzina u autu i potrosis 3 koliko imas benzina) ga jako zanimaju i digitron mu je zakon
- kada se vozimo u autu ne prestaje ispitivati "koliko vozis", "koliko je stupnjeva", "koliko benzina jos imas" i tako u krug
- broji po 5 (5, 10, 15, 20...i tako do 200 ili dalje ne pratim vise)
- pa cak i broji koliko mi je pusa dao kada ga dopeljam u vrtić

Ne znam...stos je u tome sto Jana nakon vrtica jedno 3 sata cuvaju baka i deda i mislim da ga oni dosta "filaju" tim informacijama, uce ga recimo nesto a da on nije postavio nikakvo pitanje - mislim da je to pogresno!

I to smo im i danas rekli...
- pa neka dijete trci za loptom, gleda crtice, ne razmislja o nicemu...

Ne mislim ja Jana sputavati ako uocim nadarenost u nekom smjeru (a uocila sam) ali ga ne mislim ni opterecivati brojkama ni uciti dalje, dalje...pa pobogu ima 3,5!

Osim toga on i cita (sad vec dosta bistro), zna sve gradove na registracijama automobila koji su (vk-vinkovci itd.), zanima ga kako se koja ulica zove..

ne znam..ne znam sta da radim...a ne mogu ni bas ako me pita "mama kada ja buderm imao 15 god.koliko ces ti imati?" (sto redovno pita) reci "ne znam" ili ga ignorirati kada me ispituje, koliko vozim, koliko je stupnjeva vani itd...

ili da?

eto ispucala sam se i trazim neku pomoc!

[marta]

Tvoje dijete nije opsjednuto, nago darovito.

[leonisa]

nama je teta u vrticu rekla da u toj dobi oni znaju brojati isto kao sto znaju ententini ili ecipecipec- napamet.
da zaista znaju "brojati" ako im se da nekoliko lopti pa ih se pita koliko ih ima.
ili kaze da daju tri lopte.
da ono sto mogu sad kuziti je prepoznavanje brojke. znaci prepoznaju brojku 7 kao sto prepoznaju slovo T kao tata.
znaci, da oce napamet a ne sa razumijevanjem.

a opet, mozda imas wunderkinda

[japanka]

Shiny, tako isto i moj mali bratić, sad ima 5 god., to već traje sigurno 2 godine.
brojeve obožava, zbraja,oduzima,lumen je na kompjuteru, ali neće crtati ništa, baš ništa.
mama mu je prof.i ima i starijeg sina, on je isto tako, sad je prof.fizike i matematike, dobio stipendiju grada Rijeke. Mali je čuka totalna, inače svira neku alterglazbu-bubnjeve, čupav je, uvijek u štracama , ljudi mu ne vjeruju da je profesor, a bogme ga i čudno gledaju kad dođe davati instrukcije.
mislim da se nemaš što brinuti, dapače.

[summer]

nama je teta u vrticu rekla da u toj dobi oni znaju brojati isto kao sto znaju ententini ili ecipecipec- napamet.
da zaista znaju "brojati" ako im se da nekoliko lopti pa ih se pita koliko ih ima.
ili kaze da daju tri lopte.
da ono sto mogu sad kuziti je prepoznavanje brojke. znaci prepoznaju brojku 7 kao sto prepoznaju slovo T kao tata.
znaci, da oce napamet a ne sa razumijevanjem.

O, malisa vec odavno zaozbiljno broji. Ne napamet, vec bas broji, zbraja jagode, balune, price npr... Ali ni blizu ovako kao Jan.

Shiny, imam dojam da ga se forsira da ne bi on samo tako sam od sebe propitkivao. Njega to ocito zanima i zabavlja. Ja se ne bih brinula, samo bih mu pruzila i drugih aktivnosti/zanimacija.

[tridesetri]

ili ti je dijete darovito ili su baka i dida jaaako ambiciozni

[Shiny]

nama je teta u vrticu rekla da u toj dobi oni znaju brojati isto kao sto znaju ententini ili ecipecipec- napamet.
da zaista znaju "brojati" ako im se da nekoliko lopti pa ih se pita koliko ih ima.
ili kaze da daju tri lopte.
da ono sto mogu sad kuziti je prepoznavanje brojke. znaci prepoznaju brojku 7 kao sto prepoznaju slovo T kao tata.
znaci, da oce napamet a ne sa razumijevanjem.

Uf, zna on sve prebrojati, ono tipa...imas pet jabuka maknes tri koliko ti ostane..i on kaze dvije...prije ih je prepoznavao, kad je bio manji, tako kako ti objasnjavas. Njega vise ne zanimaju brojke kao neki simboli nego sto on moze raditi s njima, sto je vise sto manje, tko je stariji od koga itd.

[b]tridesettri ne bi rekla da su ambiciozni, ne znam, jednostavno nisu takvi ljudi. Glupo mi je sad pricati o njihovom intelektu jer su stvarno divni, ali su ono "ljudi iz naroda"...

I zato bas ne znam da li da ga poticem pa ucim jos, da li da ga malo ignoriram i zainteresiram za primjerice neki sport, da li da se obratim nekome?

Ja definitivno a ni MM nismo matematičari...ali moj buraz - to je prica za sebe...

[Shiny]

pobjegao mi bold...sorry

[Juroslav]

ja bum rekel samo dvije stvari: makni mu digitron (nek nauči računati napamet) i pusti dijete da uživa

[tridesetri]

I zato bas ne znam da li da ga poticem pa ucim jos, da li da ga malo ignoriram i zainteresiram za primjerice neki sport, da li da se obratim nekome?

mozda ga ne trebas poticati ali jos manje trebas ignorirati njegov ociti interes, mislim da bi mu na taj nacin jedino mogla srusiti samopouzdanje.

[Zdenka2]

ja bum rekel samo dvije stvari: makni mu digitron (nek nauči računati napamet) i pusti dijete da uživa

X

[leonisa]

nama je teta u vrticu rekla da u toj dobi oni znaju brojati isto kao sto znaju ententini ili ecipecipec- napamet.
da zaista znaju "brojati" ako im se da nekoliko lopti pa ih se pita koliko ih ima.
ili kaze da daju tri lopte.
da ono sto mogu sad kuziti je prepoznavanje brojke. znaci prepoznaju brojku 7 kao sto prepoznaju slovo T kao tata.
znaci, da oce napamet a ne sa razumijevanjem.

Uf, zna on sve prebrojati, ono tipa...imas pet jabuka maknes tri koliko ti ostane..i on kaze dvije...prije ih je prepoznavao, kad je bio manji, tako kako ti objasnjavas. Njega vise ne zanimaju brojke kao neki simboli nego sto on moze raditi s njima, sto je vise sto manje, tko je stariji od koga itd.

ma super!
vidis da imas nadareno dijete
znam jos jednog proljetnog trogodisnjaka koji je wunder sto se brojeva tice

nemas brige, uzivajte oboje

[Shiny]

leonisa, jel mozda malisa od tanje_b?

pa da ih tanja i ja skompamo

[bubimira]

JR svaka čast.
kad ovo čitam moja trogodišnjakinja je taaaaako prosječna. sam daj park da se ludira.
teško mi je reći kaj da radiš kad nemam iskustva po tom pitanju i neznam što to znači, al nekako zamišljajući se u toj situaciji mislim da bih poticala tj. podržavala samo u onoj domeni koja njega interesira i dokle ga interesira.

nego andrej od tanje_b je isto tako fasciniran brojkama i digitronom. možda se ona javi da kaže koju iz njihove perspektive.

[leonisa]

leonisa, jel mozda malisa od tanje_b?

pa da ih tanja i ja skompamo

nije. A. je nesto stariji. ja sam mislila na proljetnog trogodisnjaka

[kahna]

Možda sad bubnem, al jesi "bila" tu?

Ne pratim temu ali vjerujem da možeš pronaći neke odgovore tamo :/

Darovita djeca-kako se nositi s njihovim posebnim potrebama

[tanja_b]

Pozdrav svima opsjednutima
Kod nas je krenulo s 2,5 godine... isto s kalkulatorom. Zgrabio ga je sa stola, i mislila sam da je to prolazno, kao što su prolazni bili i interes za daljince i mobitele. Ali nije bilo prolazno.
I istina je ovo što leonisa piše, u početku je to zaista bilo nizanje brojeva napamet. Ali postupno je shvatio pojam broja, količine, parnih i neparnih brojeva, sad (4 g. i 9 mj.) bez problema zbraja, a i oduzima.
S vremenom mu je kalkulator počeo gubiti na važnosti, ja sam se u početku bojala da će naučiti računati samo s pomagalima, ali ne - on sad sasvim lijepo računa napamet, a kalkulator mu služi još samo za dulje vožnje, da nečim zaposli prstiće, i za ispisivanje velikih brojeva.
Što da kažem... ponekad se zapitam ima li moje dijete znakove opsesivno-kompulzivnog poremećaja, a ponekad se ništa ne pitam, nego mu se divim kako je potpuno sam našao svoje tumačenje svijeta koji ga okružuje. Sve je broj. Sličice iz Životinjskog carstva su brojevi, ne životinje (ritualno ih prebrojava nakon svake nove sličice). Na izletu broji stabla u šumi (da mu ne dosadi - na njemačkom ili engleskom, kako mu dođe). Smišlja nove brojeve tramvajskih linija. Uči pisati rimske brojeve. U zoološkom vrtu traži da idemo po redu, "po brojevima". Itd.
Mislim da dječji interes za brojeve treba podržavati (u mjeri u kojoj je to razumno). Ako se iz toga razvije pravi interes za matematiku - kud ćeš bolje za dijete.
Mi smo zasad u nekoj uravnoteženoj fazi. I dalje su brojevi centar svega, ali zanima se i drugim stvarima, i mašta mu radi, nije zatvoreni osobenjak.

[tridesetri]

bas sam i ja htjela pitati sto ima lose u kalkulatoru i da mi se kalkulator uopce ne cini kao neki problem. jer posve je sigurno da dijete koje u dobi od 3,5 godine broji do 1000 i zbraja i oduzima, nece imati problema s racunanjem

[bubica27]

Opusti se i uživaj
Moja cura po cijele dane glumi da je teta doktorica i propisuje lijekove, meni to baš super

[sorciere]

dijete pokazuje interes za ono što ga zanima. ono ne zna što bi pitalo - no prihvaća informacije koje su mu zanimljive.

u trenutku kad mu ponudiš (za njega) nezanimljivu informaciju - ignorirat će ju. neće biti zainteresirano.

prema tome - pusti ga nek uživa .

a pusti i babu i dedu na miru... ljudi prate njegove interese, i u skladu s tim mu daju informacije. znaju djeca filtrirati, bez brige...

[zvjerka]

Neki su osjednuti kamionima , a neki brojkama.
Neka te ne zamara okolina, svako je djete priča za sebe, a tvoje po pročitanom je darovito.
Ja sam svojem ponudila teme koje je tražilo. Sa 4 je znalo čitati, a sad sa 6 uči tablicu množenja( smostalno bez kalkulatora) jer sve ostalo je glupo i blesavo .... i ne zamaram se time pogotovo okolinom.

Jenostavno daj djetetu ono što traži.

[Angie75]

Moj troipolgodišnjak tek sad počinje pokazivati lagan interes za brojke, dosad su ga puno više zanimala slova, pa je kalkulator "ono što se čita prstima" (čak mu ni ime ne može zapamtiti)

[tanja_b]

dijete pokazuje interes za ono što ga zanima. ono ne zna što bi pitalo - no prihvaća informacije koje su mu zanimljive.

u trenutku kad mu ponudiš (za njega) nezanimljivu informaciju - ignorirat će ju. neće biti zainteresirano.

Potpis.
Ja sam Andreja svojedobno pokušavala naučiti zbrajati, kad je tek počeo pokazivati interes za brojeve, ali uredno me izignorirao, da bi nakon cca godinu dana počeo računati sam od sebe.

[DiLala]

i ja mislim da je darovit, sjećam se -moja frendica ima puno mlađeg brata (jedno 15 g mlađi) i sa oko 7 godina je ispitivao o menstruaciji i ulošcima i pitao koliko to dana traje i do koliko godina i onda je računao koliko joj uložaka za života treba i koliko je to novaca!!!!

[stray_cat]

ja bum rekel samo dvije stvari: makni mu digitron (nek nauči računati napamet) i pusti dijete da uživa

ne znam zbog cega dio ljudi ucenje toliko uporno odvaja ucenje od igre kad je kod svih vrsta igranje nacin da se necem nauce

zbog cega dijete ne bi to sto radi dozivljavalo ko igu koja njega zanima umjesto da mlati po lopti i to je onda drustveno prihvaceno ponasanje za decka od 3 god? da si napisala da ti je mali lud za loptom i da od jutra do mraka juri za loptom svi bi te proglasili za ludjakinju da mu zelis oduzeti djetinjstvo.

nemoj mu micati ono sto ga zanima ako zelis sretno dijete. da ti ne govorim o tome da bi mu uskracivanje prava da uci spada u zlostavljanje jer mu zaustavljas nepredak

zbog ceg bi crtani film i buljenje u tv bila adekvatna zanimacija a zelja za znanjem je nepozeljan vid ponasanja

[Shiny]

zbog cega dijete ne bi to sto radi dozivljavalo ko igu koja njega zanima umjesto da mlati po lopti i to je onda drustveno prihvaceno ponasanje za decka od 3 god? da si napisala da ti je mali lud za loptom i da od jutra do mraka juri za loptom svi bi te proglasili za ludjakinju da mu zelis oduzeti djetinjstvo.
nemoj mu micati ono sto ga zanima ako zelis sretno dijete. da ti ne govorim o tome da bi mu uskracivanje prava da uci spada u zlostavljanje jer mu zaustavljas nepredak
zbog ceg bi crtani film i buljenje u tv bila adekvatna zanimacija a zelja za znanjem je nepozeljan vid ponasanja

Jurcanje za loptom i crtiće sam iskarikirala...mislim da je to kristalno jasno!

Nego u situaciji kada on (sad vec dosta dugo) brije na brojke i racunanje sam se malo zapitala..pogotovo kada smo MM i ja shvatili da ponekad Jan niti ne pita nesto a primjerice deda mu samoinicijativno pocne objasnjavati kada je npr 14 sati (mala, velika kazaljka). To mi se ucinilo pretrjerano i nisam htjela niti zelim da ga se opterecuje nekim stvarim za koje on nije pokazao interes.

Ali bi definitivno htjela da se malo podruzi s djecom slicnih interesa. Jucer je dosao iz vrtica i govorio mi koje dijete zivi na kojem broju kuće (valjda ih je sve propitao)

Ali također mislim da osim što mu je digitrom stalno u rukama, bi trebao malo izaći na zrak, u park, voziti bicikl - što naravno i radimo no dok izađemo van puno puta vec dođe i mrak - teško ga "istjerati"...

[Peterlin]

ja bum rekel samo dvije stvari: makni mu digitron (nek nauči računati napamet) i pusti dijete da uživa

X

Razlog:
Imamo s kalkulatorom loše iskustvo sa starijim sinom (nevoljko je koristio vlastiti mozak). Dulje mu je trebalo da pohvata konce i krene računati napamet. S mlađim smo bili oprezniji i pametniji i super je!

[Romy]

Opusti se i uživaj
Moja cura po cijele dane glumi da je teta doktorica i propisuje lijekove, meni to baš super

MM je liječnik, pa se naš doma igra sa stetoskopom i svima nam mjeri tlak. S nekim starim tlakomjerom iz doba AVNOJ-a , pumpa, pumpa, otpusti i tako. I kaže "Dobjo si mama, ne tjebaš nekciju!"
Opsjednut je i zubarima i vađenjem zuba itd...

[trudnjača]

Ja cijelo vrijeme zamišljam Jana u svijetu brojki te kako postavlja ta silna pitanja i ne silazi mi osmijeh s lica. Mislim da ti je dijete jaaaako darovito i maštovito. Ne bih se brinula na tvom mjestu .

[tanja_b]

primjerice deda mu samoinicijativno pocne objasnjavati kada je npr 14 sati (mala, velika kazaljka). To mi se ucinilo pretrjerano i nisam htjela niti zelim da ga se opterecuje nekim stvarim za koje on nije pokazao interes.

Naše iskustvo: nema šanse da ga deda (ili itko drugi) nauči na sat prije nego on sam bude spreman za to. Bez brige.
Sve dok mu je to zabavno, u redu je.

Ali također mislim da osim što mu je digitrom stalno u rukama, bi trebao malo izaći na zrak, u park, voziti bicikl - što naravno i radimo no dok izađemo van puno puta vec dođe i mrak - teško ga "istjerati"...

Eh, da... ovo je i nama problem. Bio i ostao. Pomirili smo se s tim da nam je dijete više "kućni" tip i ne forsiram ga na izlaske u park ako ne želi (meni je to ostala trauma iz djetinjstva, stalno su me slali van da se družim s drugom djecom, a ja sam htjela biti doma i čitati )

Trudimo se boravak na zraku maksimizirati tijekom vikenda, kad smo svi zajedno. Onda idemo na izlete u prirodu, ponekad sami, ponekad s društvom, idemo na igrališta, ponekad ode s tatom na bazen... park pred kućom mu je postao zanimljiviji tek u zadnje vrijeme, a i to ne uvijek.
Preko tjedna, kad dođe iz vrtića, razumijem ga da mu se ne ide van i da želi malo "svoje" igre, ne one koju ima u vrtiću.
Jedino mi je bezveze kad visi za kompjutorom, ali i to nekako reguliramo (tješi me što ne gubi vrijeme s igricama, nego koristi MS Office , ali glavno je postići pravu mjeru).

[tanja_b]

Evo, iskopala sam prastaru temu

Neće ići van

I da, situacija nije bitno drukčija ni nakon skoro 2 godine, ali smo se naučili nositi s njom.

[buba10]

Po svemu sudeci, imas vrlo bistro ili cak darovito dijete. Kod takve djece je jako vazno pratiti njihov ritam - neka imaju odredeno podrucje interesa (vec u jako ranoj dobi), a neke zanima sve. Prema tome - onako kako do sada radis, da odgovaras na njegova pitanja i zadovoljavas njegov interes - cini mi se da si se jako dobro snasla. I kako je netko vec rekao, ako on nije spreman i zreo za odredene stvari, to ga s 3,5 godine ne moze nitko ni nauciti (pa koliko se god trudio).
Vazno je u svemu imati neku mjeru, pa tako poticati kod djeteta i neka podrucja gdje ono samo mozda ne pokazuje tako veliki interes ili sposobnosti. Kod darovite djece se zna dogoditi da se okolina skoncentrira na ono sto djetetu dobro ide i to potice i onda "manjkaju" druge stvari... Npr. ako ga toliko zanimaju brojevi (znaci kognitivno područje), mozda bi to mogla nekako povezati s drugim stvarima - neke motoricke aktivnosti (u koje ubacite neko brojanje) ili poticanje osjetila (zbrajati razne okuse, opipe - koliko je hrapavih, glatkih kamencica ili slatkih, gorkih i slanih stvari bilo i sl...).
Mozda bi ti mogla pomoci neka od kniga Jasne Cvetkovic Lay - ona je dosta pisala o darovitosti. Osim toga, ona ima svoju udrugu Bistric za rad s darovitom djecom. Ali prije bih predlozila da se savjetujes s vrtickim psihologom, ovdje na forumu ces dobiti razna iskustva, ali strucna osoba ce ti moci najbolje pomoci ako se zaista radi o darovitom djetetu. Jer darovita djeca su djeca s posebnim potrebama - ne mislim to u nekom negativnom smislu, nego su zaista posebna.

[koryanshea]

potpisujem trudnjacu i slazem se s buba10

[Mejra's mommy]

Wow, ja bi isto rekla da je tvoje dijete nadareno. Moj trogodisnjak jedva sastavi dvije tri rijeci, gramatika mu je na NULI a ovako broji one, two, puno puno puno puno.

opusti se i uzivaj u svom geniju...