Pozdrav svima opsjednutima
Kod nas je krenulo s 2,5 godine... isto s kalkulatorom. Zgrabio ga je sa stola, i mislila sam da je to prolazno, kao što su prolazni bili i interes za daljince i mobitele. Ali nije bilo prolazno.
I istina je ovo što leonisa piše, u početku je to zaista bilo nizanje brojeva napamet. Ali postupno je shvatio pojam broja, količine, parnih i neparnih brojeva, sad (4 g. i 9 mj.) bez problema zbraja, a i oduzima.
S vremenom mu je kalkulator počeo gubiti na važnosti, ja sam se u početku bojala da će naučiti računati samo s pomagalima, ali ne - on sad sasvim lijepo računa napamet, a kalkulator mu služi još samo za dulje vožnje, da nečim zaposli prstiće, i za ispisivanje velikih brojeva.
Što da kažem... ponekad se zapitam ima li moje dijete znakove opsesivno-kompulzivnog poremećaja, a ponekad se ništa ne pitam, nego mu se divim kako je potpuno sam našao svoje tumačenje svijeta koji ga okružuje. Sve je broj. Sličice iz Životinjskog carstva su brojevi, ne životinje (ritualno ih prebrojava nakon svake nove sličice). Na izletu broji stabla u šumi (da mu ne dosadi - na njemačkom ili engleskom, kako mu dođe). Smišlja nove brojeve tramvajskih linija. Uči pisati rimske brojeve. U zoološkom vrtu traži da idemo po redu, "po brojevima". Itd.
Mislim da dječji interes za brojeve treba podržavati (u mjeri u kojoj je to razumno). Ako se iz toga razvije pravi interes za matematiku - kud ćeš bolje za dijete.
Mi smo zasad u nekoj uravnoteženoj fazi. I dalje su brojevi centar svega, ali zanima se i drugim stvarima, i mašta mu radi, nije zatvoreni osobenjak.