Citiraj Shiny prvotno napisa
primjerice deda mu samoinicijativno pocne objasnjavati kada je npr 14 sati (mala, velika kazaljka). To mi se ucinilo pretrjerano i nisam htjela niti zelim da ga se opterecuje nekim stvarim za koje on nije pokazao interes.
Naše iskustvo: nema šanse da ga deda (ili itko drugi) nauči na sat prije nego on sam bude spreman za to. Bez brige.
Sve dok mu je to zabavno, u redu je.

Citiraj Shiny prvotno napisa
Ali također mislim da osim što mu je digitrom stalno u rukama, bi trebao malo izaći na zrak, u park, voziti bicikl - što naravno i radimo no dok izađemo van puno puta vec dođe i mrak - teško ga "istjerati"...
Eh, da... ovo je i nama problem. Bio i ostao. Pomirili smo se s tim da nam je dijete više "kućni" tip i ne forsiram ga na izlaske u park ako ne želi (meni je to ostala trauma iz djetinjstva, stalno su me slali van da se družim s drugom djecom, a ja sam htjela biti doma i čitati )

Trudimo se boravak na zraku maksimizirati tijekom vikenda, kad smo svi zajedno. Onda idemo na izlete u prirodu, ponekad sami, ponekad s društvom, idemo na igrališta, ponekad ode s tatom na bazen... park pred kućom mu je postao zanimljiviji tek u zadnje vrijeme, a i to ne uvijek.
Preko tjedna, kad dođe iz vrtića, razumijem ga da mu se ne ide van i da želi malo "svoje" igre, ne one koju ima u vrtiću.
Jedino mi je bezveze kad visi za kompjutorom, ali i to nekako reguliramo (tješi me što ne gubi vrijeme s igricama, nego koristi MS Office , ali glavno je postići pravu mjeru).