Ian je danas star godinu i jedan dan još uvijek doji na zahtjev iako potpuno drugačijim ritmom (i načinom) nego što je to činio Patrik.

Noću još uvijek nekoliko puta, danju kako kada, nekad više nekad manje (bude i samo 2 puta).

Sve u svemu ponovno kročimo u famozno "produženo dojenje".
Živo me zanima kako i koliko će s ovim momčićem to trajati.

Obzirom da dojim sad već preko 3 godine, bez prekida, u trudnoći pa kasnije i 6 mjeseci u tandemu - tko zna što ću ovdje napisati za godinu dana. Ali se veselim

Dojenje samo po sebi nije mi nikad predstavljalo problem, nije mi bilo toliko teško da bih odustala ali je toliko povezujuće i prirodno da ga počesto osjetim i kao potrebu, smirenje i slatko stapanje očiju s malim vragolastim pogledom dok zadovoljno uživa i drži me za ruku