da bila sam i da zavrnula sam pipu.Gdje je kraj? prvotno napisa
i nije mi žao jer se sve preokrenulo na bolje.
 |
|||
|
|
|||
da bila sam i da zavrnula sam pipu.
i nije mi žao jer se sve preokrenulo na bolje.
hm :/Jučer je krenula ukrasti čokolino i piletinu u dućan, šta da vam kažem. Kada sam nakon nekoliko sati donijala pune vrećice hrane za malu i nju, nakljukala se tabletama. Ja više ne znam kako se postaviti.
znam da stvari nikad nisu crnobijele nego su u nekim nijansama sivog, ali ja iz svega ovog ne mogu iscitati nista drugo nego manipulaciju
tipa: OKE, neces mi pomagat - e onda idem krast po ducanima pa ces onda vidit, a kad dodjem doma nakljukat cu se tabletama pa ces ti vidit kaj si napravila zavrtanjem
odrasla je osoba, neka prihvati odgovornost za svoj zivot, zivot svoje djece i sve ostalo ili je posalji na savjetovanje sa psihologom ukoliko je psihicki nestabilna - mozda joj fakat treba strucna pomoc, obzirom da ste sve ostalo probali
Ma ljudi, svi pišete isto: pošalji ju na razgovor s nekime. O tome se i radi: ona to ne želi!
pitat ću te direktno :-
što TI želiš?
kako se TI osjećaš ?
njen problem. na kraju ćeš ti završiti kod nekog na razgovoru, jer ćeš puknut.
a ja ću napisat isto što i drugi:
ZAVRNI PIPU!
nek ukrade. i nek snosi posljedice toga što je napravila.
btw - zavrtanje pipe nije tako jednostavno (osjetila na svojoj koži), jer će druga strana bacat drvlje i kamenje... ja sam bila đubre i pokvarena, i najzločestija na svijetu, no držala sam se svoga. pomagala sam dok je trebalo, i dok je bilo ljudski. a da ću ja podmetat svoja leđa samo zato što se netko NAVIKAO da ja rintam, e taj film neće igrati...
i još nešto...
jel vam to obiteljska crta ?
ona NEĆE tražit pomoć (iako joj svi to govorite)
ti NEĆEŠ prestat pomagat (iako ti svi to govorimo)
sorci, nemoj baš đonom.
Jasno je svakom što bi trebalo učiniti, ali je jasno i da je to teško učiniti...
ne idem đonom... i ne govorim o teoriji.
govorim na temelju VLASTITOG iskustva. pa stoga znam da se MOŽE. i znam da NIJE lako. ali se MOŽE.
Što ja želim? - da vidim ponovo svoju sestru i djecu sretnima, da imaju za osnovne potrebe, da ju ne slušam svaki dan kako plače i histerizira. Znam da joj je grozno i stalno govori da se ne želi maknuti od njega da ne dijeli malu s njim, ali više ne znamo da li joj vjerovati.
A kako se osjećam? - grozno, cura od dvadeset i kusur godina, koja ne živi osim za njih i znam da to nije pametno, da moram voditi svoj život, ali nemogu ja ići okolo i provoditi se, a da oni skapavaju.
ovako sam i ja rezonirala... dok nisam shvatila (imala sam dva slučaja) - da paraziti savršeno funkcioniraju na meni.
nakon faze vrijeđanja i ostalih bisera, odlično su se snašli bez mene. :?
poboldala sam ti ono na što trebaš obratiti pažnju.
što želiš za SEBE ?
tvoja uloga nije da budeš nečiji otirač, a meni se čini da svi oni tebe zlostavljaju, na suptilan , psihološki način .
apsolutno.
probaj se postaviti ovako: ok, pomoći ću ti financijski = učinit ću to za tebe. ALI što ćeš ti učiniti za mene?
dakle, što ona čini za tebe/vas, osim što na vama parazitira? to što svoje probleme čini vašima? u redu je nekome pomoći ali ne može se pomoći osobi koja NE ŽELI POMOĆI SAMOJ SEBI. to prvo.
dakle, što će ona učiniti za tebe ako joj ti pomažeš financijski? odgovor glasi, dakle ti se moraš tako postaviti, da ako već ne želi otići po stručnu pomoć za SEBE, neka to učini ZA TEBE. inače stvarno zavrni pipu. i reci joj da ćeš to učiniti.
pazi, osoba koja se naguta tableta iz očaja TREBA POD HITNO stručnu pomoć.
osoba koja se naguta tableta da bi tobom manipulirala, TAKOĐER TREBA stručnu pomoć jer takvo ponašanje NIJE NORMALNO ni prihvatljivo.
jel tvoji roditelji vrše pritisak na tebe da pomažeš sestri ?
Niti slučajno. Naprotiv. Ne žele da i ja dajem novce, ne žele da i ja budem u bedu zbog svega. Ali ne mogu gledati kako se ljudi oko mene raspadaju, a ja uživati. I zato nemam odgovor na pitanje šta želim za sebe.
ja mislim da ti imaš pravo na svoj a ne sestrin život. nisam stručnjak samo obična žena s foruma.
Ako vam je stvarno stalo do djece, pokrenite postupak preuzimanja skrbništva, vi ili baka. Inače, okret na peti i chiao.
Kad bi barem život bio tako crno-bijel.
ja već polako mislim kako je ovo pitanje iz naslova - vezano uz tebe.Kad bi barem život bio tako crno-bijel.
naime, vrlo često žrtve nasilja (koje NIJE uvijek fizičko) - smatraju kako nemaju drugi izbor.
bas mi ja zao da ces svoju mladost potrositi na rjesavanje tuđih problema.
Dok god pomazes, uvijek ce traziti jos..
kada ti prestanes davati ribu, oni ce nauciti pecati.
Ne znam čime su te moji postovi natjerali da to pomisliš, ali svatko ima pravo na svoje mišljenje.ja već polako mislim kako je ovo pitanje iz naslova - vezano uz tebe.Kad bi barem život bio tako crno-bijel.
naime, vrlo često žrtve nasilja (koje NIJE uvijek fizičko) - smatraju kako nemaju drugi izbor.
Evo jednog sms-a od sestre, dobila ga danas. Možda bude jasnije...
"Ne želim se svađati,osjećam se katastrofalno,više ni ne spavam.Znam da mi pomažete i da bi bez vas crkla od gladi,osjećam se poniženo.Dosta mi je mješanja u moj život,jedno je pomoć a drugo što mi govorite šta je za mene najbolje.To je moj život, nije nešto, a vi se ponašate kao da ste njegovi vlasnici,a imam 31 godinu."
Gdje je kraj, oprosti što upadam kao padobranac, pratim ovaj tvoj topic iz prikrajka već neko vrijeme. Sigurno je jasnije ljudima koji nisu emotivno involvirani u priču i o čijoj se sestri ne radi. Iz perspektive jedne žene koja je itekako osjetila emotivno ucjenjivanje i manipuliranje (psihička bolest u bližoj obitelji) meni se čini kristalno jasno jedno - sestri i njenoj djeci na ovaj način ne možeš pomoći, a sebi možeš itekako odmoći. Ja mislim da će ti uskoro proraditi zdravi instinkti psihičke samoobrane, što znači da ćeš sa sestrom morati napraviti nekakve radikalne rezove, u tome vidim samo dvije mogućnosti - ili traženje skrbništva nad djecom ili ono što je bilo označeno, ugrubo i bez diplomacije, kao "zavrtanje pipe". Ovo što se opisuje zvuči kao jedna spirala koja se može unedogled vrtiti i svi ste u tom kruugu nasilja - i tvoja sestra i njena djeca i ti. To treba netko s dovoljno snage prekinut, po meni, nadam se da ćeš smoć' te snage. Jednom sam pitala psihijatra te moje osobe iz obitelji - ali, kako ću ja to? On mi je rekao da kad voda dođe do grla da ću smoći snage. I smogla sam. Da je lako - nije, odvratno je, ali kad voda dođe do grla postaje sve kristalno jasno i za samoodržanje nema drugog rješenja. Mislim da je nešto slično govorila i sorcie. To ti je meni ili-ili i kad dođeš do te točke (a vjerojatno ćeš doći) ostalo će nekako biti lakše.
time što odbacuješ svaku mogućnost da počneš živjeti svoj život, uz obrazloženje tipa "nije sve crno-bijelo"...Ne znam čime su te moji postovi natjerali da to pomisliš, ali svatko ima pravo na svoje mišljenje.
tvoja sestra ima 31 godinu, i vrijeme je da postane odgovorna za sebe i svoj život.
dok su meni pomagali, živjela sam po tuđim pravilima. kopala sam i noktima i zubima da se iz toga izvučem. tvoja sestra bi i "ovce i novce". ona mora znati da dok traži pomoć, i tu pomoć uzima - živi po tuđim pravilima. end of story.
rekla si i sama da imam pravo na svoje mišljenje, pa sam ga i napisala.
E, i ovo gore što si napisala, da kad bi bio život crno-bijel... U jednom ledenom trenutku kristalne jasnoće on takav i postane i bude ti sasvim jasno što ti je za činiti. Nadam se da će taj trenutak za tebe doći čim prije, ali to treba u tebi sazrijeti i sazrijet će kad dođe vrijeme, iz tvojih postova zaključujem da to vrijeme još nije došlo. Na ovaj način se ništa ne rješava, bojim se, samo se stanje agonije još više produžava, a čini mi se da je to najgore rješenje za sve upletene strane - za djecu, za tvoju sestru, za tebe... Želim vam svima sreću i što brži prekid vrzinog kola emotivnog ucjenjivanja i fizičkog nasilja!
"put do pakla popločan je dobrim namjerama."
da li je dobrobit usmjerena prema djeci dugoročna ili kratkoročna?
recimo da ste u mogućnosti pomagati im vječno - kako vidiš njihovu budućnost?
što djeca iz svega mogu naučiti?
nadu vidim u jednom ranijem postu gdje pišeš da ste došli do dna što znači da ta pomoć ipak neće moći biti dugovječna.
to će biti prijelomni trenutak - ili oni ili vi.
hoćete li dopustiti da i vas odvuku u provaliju?
zamisli da se taj trenutak već dogodio i da ni sami nemate od čega živjeti.
kome bi se oni tada obratili?
mislim da nemaju baš neki izbor - morali bi se trgnuti, a vi ih trenutno u tome ometate.
podržavate njihovu komociju i bijeg od odgovornosti.
Fegusti, sve što si napisala je jedna velika istina. Roditelji su totalno financijski propali, na jako dobrom putu sam i sama. Ali pokušajte shvatiti i moju stranu (ne tvrdim da ne shvaćate). Starci kažu da im je ona kći i da joj moraju pomoći kako god znaju i umiju, i da bi tako napravili i za mene (u što uopće ne sumnjam). I često im kažem da dalje ovako ne možem, da mi je koma gledati ih kako zbrajaju zadnju kunu kada dođu računu, da mi je dosta zabrinutih lica zbog situacije u koju su gurnuti. I sad zamislite kako je tako živjeti. Bila sam na moru tjedan dana, a znam u kakvoj su oni situaciji. Kupila sam si jednu večer sladoled i proklela samu sebe zbog toga: svaki je liz vikao u meni - "a oni nemaju ni za kruh". I tako ga više niti jednom nisam kupila. I zato više ne idem niti u kino, što mi je glavni ispušni ventil i zanimacija. Zato si već mjesecima nisam kupila komad odjeće, jer ju kupujem djeci, ona su ipak važnija, a za sve nemam dovoljno. Recite mi, kako mogu dopustiti da moji grcaju (u neku ruku dobrovljno ?!) u dogovima i okrenuti i njima leđa? kako da kažem: ja neću više davati (a znam da oni hoće), vi se snađite?
napisala si da imaš 28 godina, jel tako ?
da su tvoji roditelji radno nesposobni i sl,mislim da si po zakonu ih dužna uzdržavati, no oni NE moraju uzdržavati tvoju punoljetnu sestru, isto tako ni ti, neka me pravnici isprave ako griješim... ja samo vidim da patiš ... i vjeruj mi ova žrtva i grižnja savjesti će jednom prerasti u gnjev
ja vjerujem da imamo jedan život na zemlji koji moramo živjeti najbolje što znamo, iz svega napisanog ti svoj život NE živiš
mislim da nisi zaslužila , da nitko nije zaslužio biti žrtva obitelji
Ono što je muž tvojoj sestri, to je tvoja sestra tebi - kamen oko vrata. Nisam razumjela imaš li ti muža i dijete, ali ako imaš, onda mislim da tvoje ponašanje prema njima nije ok.
Svi ti govorimo skoro isto, tako da mislim da si dobila odgovor na svoje pitanje. Sretno.
probala sam shvatiti, na početku priče. i mislila sam da jesam.Roditelji su totalno financijski propali, na jako dobrom putu sam i sama. Ali pokušajte shvatiti i moju stranu (ne tvrdim da ne shvaćate).
ali više ne shvaćam.. ne znam što bih trebala shvatiti? da se svjesno uništavaš, s izlikom "pomaganja".
da je to pomaganje svrhovito, shvatila bih.
probala sam shvatiti, na početku priče. i mislila sam da jesam.
ali više ne shvaćam.. ne znam što bih trebala shvatiti? da se svjesno uništavaš, s izlikom "pomaganja".
da je to pomaganje svrhovito, shvatila bih.[/quote]
Ok, reci mi da li bi ti imala takav obraz da, unatoč svim odbijanjima, ostaviš sestru da se sama bakči?
bih. očito da sam zla i okrutna. i obećajem si da više neću postati na ovoj temi.
ako ćemo o obrazima - kakav ima tvoja sestra?
ako me pitaš da li bih rekla DOSTA - bih, rekla bih.
imam obraz, mirno spavam, i mogu se gledati u ogledalu.
smatram da svaka punoljetna osoba koja ima poslovnu sposobnost - može stajati na svojim nogama. ukoliko ne može, prihvatit će pomoć da bi uz tu pomoć stala na svoje noge. što ne može trajati dugo(vječno).
sve ostalo je parazitizam.
a sad se odjavljujem s ove teme... bespotrebno mi uzima energiju.
predložite im drugačiju vrstu pomoći, ne u novcu.
recite da više ni sami nemate za nejosnovnije potrebe i da im predlažete da djeca dolaze kod vas na ručak, recimo.
raspitajte se da li djeca imaju pravo na besplatne udžbenike.
ne plaćajte im druge troškove osim onih direktno vezanih za djecu, kada već ne želite prestati pomagati.
na koji način im pomažete - kupujete im potrepštine ili im dajete novac?
meni je ovo sad promjenilo perspektivu, pa cu promjeniti plocu"Ne želim se svađati,osjećam se katastrofalno,više ni ne spavam.Znam da mi pomažete i da bi bez vas crkla od gladi,osjećam se poniženo.Dosta mi je mješanja u moj život,jedno je pomoć a drugo što mi govorite šta je za mene najbolje.To je moj život, nije nešto, a vi se ponašate kao da ste njegovi vlasnici,a imam 31 godinu."
jednom sam cula da je jedan covjek, koji je htio pomoci svom djetetu rekao svojoj kceri - "dat cu ti onu kucu, ali ne smijes je prodat"
mene je to jako nasekiralo - mislimono DAJES joj kucu, ali je isti cas i zelis kontrolirati - ili daj od srca ili nemoj davati - ako joj dajes kucu sto te briga sto ce ona s njom - nek je proda i kupi si sto joj treba ak misli da j tako najbolje za nju i njezinu obitelj
tak i ti
ili nastavi po pomagati zato sto to doista, od srca zelis ili nemoj uopce
odredi(te) joj npr. neku apanazu, mjesecnu pomoc
evo dajem ti xy kuna mjesecno i gotovo
a ona nek sama odluci sto ce s tih xy kuna
ili ce ih sve spiskat na nesto za sto ti mislis da nije potrebno ili ce nahranit svoju djecu - al t ce bit na njezinu dusu - ne na tvoju
i tvoja misija je time rjesena
pomogla si
a njezina djeca nisu TVOJA odgovornost
Maria 71, čini mi se da si se "našla uvrijeđena" mojom izjavom o obrazu. To je bilo samo pitanje, jer ja nemam takav sklop u glavi da bi ih mogla ostaviti samima (a da budem potpuno iskrena, možda bih se i potrudila naći ga da nema mojih staraca koji uporno tjeraju po starome). Samo sam pokušala "natjerati" vas da se zamislite nad svojom braćom i sestrama (ako već to niste možda proživjeli). Sorciere, također, nisi se niti trebala oglasiti na temi koja ti krade energiju, oprosti na iskrenosti. A Mukica, reci mi, nisam baš shvatila, kako ti je ona sestrina poruka promjenila perspektivu i zašto našu pomoć uspoređuješ sa pričom koju si ispričala?
Neki su pitali da li imam muža i djecu- nemam niti jedno od navedenog. A što se pitanja o vrsti pomoći tiče, tu je apsolutno sve: i kupnja hrane i potrepština, kao i davanje novaca i uplaćivanje na račun kada se ima gotovine.
Gdje je tu kraj mislim da si i ti u ovoj priči žrvtva nasilja?Samo još nisi spremna prestati sa tom ulogom...
doista smiješan komentar! kao da je baš tebe netko pozvao da se javiš, pa se trebaš drznuti izjavit kako ti to oduzima energiju... ma zamisli samo! pa što se dovodiš onda opće u takvu poziciju, PRESKOČI! Nitko tebe ne zove, niti će debata biti manje mudrija ili sadržajnija bez vašeg visočanstva Sorciere!
daj se već jednom iskontroliraj od takvih omalovažavajućih komentara ili se naprosto ne javljaj na teme koje ti tako "bezvezno" uzurpiraju vrijeme i "bespotrebno uzimaju energiju", iako se uredno nađeš pozvana javit na njih!
reducirajte to! ovo je zaista pretjerano!
i ja ću se pokušati uzdržati od javljanja na ovoj temi jer ne vidim nekog pomaka na bolje. :/
...ali ipak... znatiželjna sam pa pitam - što si očekivala kada si nam se obratila?
Gdje je kraj, ključam ovu temu, jer nema baš nikakve veze s jednoroditeljskim obiteljima.
Tebi i sebi dajem 24 sata. Tebi da si iskopiraš ako misliš da ti je nešto ovdje važno, a sebi da vidim mogu li je prebaciti na neki pdf ili ću je brisati.
Otključavam i prebacujem na filozofski kutak i trenutak.
Nastavite u skladu s pravilima ovog podforuma
U skladu s novom filozofskom dimenzijom topica, ja bih primjetila da se često događa da se otvara topic gdje netko traži savjet za situaciju gdje nam je sve jasno, svima, što se treba učiniti. Jasno je često i o onom tko je zapravo pitao savjet. No jasno je i da je pomak užasno teško napraviti. Ipak svi očekujemo da se stvari brzo riješe. Razvedi se! Izbaci ga iz kuće! Prekini kontakte s rodbinom! Otpiši je, ona ti ionako nije prava frendica! Sama si kriva kad si takvog muža izabrala! Zašto to trpiš? Dobila si savjet, a stanje se ne mijenja! Itd.
Ja se ipak svaki put zapitam, što bi bilo da se tako obratimo curama s topica "Stop debljanju". Zašto jedeš toliko? Odi u teretanu umjesto da sjediš za kompom! Ja sam smršavila, dakle moguće je! Dobila si savjete, još si ovdje?
Mislim da možete zamisliti što bi se dogodilo. Tko god ne može, neka pokuša. I molim vas, zovite mene da vidim svoju teoriju kako se ostvaruje.
Dakle. I ja mislim da bi Gdje je kraj? trebala zavrnuti špinu. Ali mi je jasno da treba jako, jako puno snage za to. I ne poznam je, uostalom, niti njezinu sestru, tako da ne znam kakve sve varijante pakla sadrži njihov život. Meni je ipak primjerenije ono što nazivate tapšanjem po ramenu, naravno uz savjet, uz razgovor, uz suosjećanje. Znam da ste sve dobronamjerne i želite pomoći, makar šok terapijom, no osobno nekako mislim da se na ovakav način možda može učiniti i gore. Meni bi osobno u takvoj situaciji forsiranje nepoznatih i neupućenih osoba s nekog foruma, koje su isti problem riješile hladnokrvno i po kratkom postupku, djelovalo više demoralizirajuće.
Osim toga, zbilja sumjam da je dovoljan savjet s foruma. Jedini moj savjet bio bi potražiti pomoć stručne osobe. Ako je sestra naše forumašice ne želi potražiti, savjetovala bih samoj Gdje je kraj? (uz bonus savjet da promjeni nick ako još može da ga ne pišem uvijek iznova) da pođe razgovarati sa stručnom osobom o tome kako se ona sama u svemu tome osjeća. Možda bi tako lakše došla do rješenja i skupila snage da razriješi ovu tešku situaciju.
Gdje je kraj? iz nekog osobnog iskustva a i svega što si napisala mogu ti reći moje mišljenje: Ostavi je malo da se sama pobrine o sebi i djeci, i vidjet češ da će se ili oboje pokrenut kad više ne stiže lova iz tvog smjera, ili če ona zvati i pristat da zajedno nađete rješenje.
Tvoja sestra je starija od tebe i ti moraš shvatiti da je njen život njen problem. Uskoro češ i ti poželiti imat obitelj i misliš li da če tvoj muž i djeca željet da se toliko angažiraš oko svoje sestre?
Znam da užasno zvući, ali po svemu ovome meni ona djeluje kao nekakav "Junky" (samo se u ovom slučaju ona ne može otrgnut od tog "žrtva" života i zlostavljaća a nije droga u pitanju) i nikako ne mislim da se trebaš toliko žrtvovat za osobu koja dozvoljava da joj djeca žive u takvom okruženju. To je u najmanju ruku užasno sebično od nje...a dijeca če preživit ne brini se...ima nas jako puno koji smo odrasli u takvom ili još gorem okruženju...pa kako si i sama rekla, šanse da vi tužite sestru i njenog supruga i dobijete skrbništvo nad djecom su minimalne, tako da nažalost ne znam što drugo možeš učiniti. Ako nastaviš ovako samo češ sebe uništit. Uostalom nek se djedovi i bake više angažiraju, ovo sve skupa ne bi trebala biti tvoja uloga...
Puno sreče!
Totalno potpisujem!
Evo, i danas dobijem vijest da su im isključili struju zbog neplaćenih računa od 2500 kn! I sam moji starci hodočaste po Hepu i mole da im daju na rate da oni podmire. Rekla sam neka uplatnice daju sestri i ovom njenom kretenu da podmire, neka zaradi, al ne, oni ni ne pomišljaju na to. Izludjet ću!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!1
Evo, i danas dobijem vijest da su im isključili struju zbog neplaćenih računa od 2500 kn! I sam moji starci hodočaste po Hepu i mole da im daju na rate da oni podmire. Rekla sam neka uplatnice daju sestri i ovom njenom kretenu da podmire, neka zaradi, al ne, oni ni ne pomišljaju na to. Izludjet ću!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!1
Ponekad je najbolja pomoć: uskratiti pomoć. Probaj bar malo biti otvorena za tu mogućnost jer to ne znači da ti nije stalo do nekoga.
Svaki čovjek ima slobodnu volju, slobodu izbora, tvoja sestra je izabrala loše, ali to je njen izbor. Ti nisi vlasnik njenog života i nije presudna tvoja pomoć.
Npr. kao roditelj kod odgoja imam sistem kazne-nagrade. Često mi je teško kazniti dijete, ono plače, kao da mu se ruši svijet. Ako popustim ostaje isto ili čak ide na gore. Ako dam kaznu ona vodi na dobro i dijete je sretnije.
Znam da nije baš totalno usporedivo, ali ako uskratiš pomoć mogu se neki procesi ubrzati a ovako ih možda usporavaš. To je moje mišljenje i vjerujem da bih tako postupila, naravno ne bih se lako na to odlučila.
Očito su i roditelji bar dijelom krivi :/ ovo je stvarno lijepa svota, 2500kn. A bez struje se može živjeti. Morali bi osjetiti posljedice, a ne da rade što hoće jer znaju da će starci podmetnuti leđa i plaćati njihove dugove...
ne kužim tvoje roditelje, pa nije smak svijeta ako ti sestra ne bu imala struje :?.....možda ovaj njen skonta da mu takav život bez struje,plina,telefona ne odgovara pa ode ili se zaposli
Meni ova tema jaaako liči na priču iz one prethodne. Teško je sagledati situaciju ovako sa strane bez direktnog poznavanja osoba, ali situacije zlostavljanja i profili zlostavljača i žrtvi su jako slični jedno drugima. To je začarani krug gdje žrtva gubi fokus i ne može razumno donosti odluke, te je psihološka pomoć potrebna ne samo njoj nego svima uključenima u situaciju.
Mene samo duša boli što nam službe zadužene za brigu o djeci ne reagiraju oštrije i pokušaju na adekvatan način zaštititi djecu, jer je ovdje slučaj o vrlo ozbiljnom i teškom zlostavljanju i zanemarivanju djeteta/djece koje ostavlja ogromne i neizbrisive posljedice za njihovu psihu.
Djeca vole svoje roditelje i kad ih zlostavljaju, ali to nije razlog da trebaju živjeti s njima i da je lošije rješenje da skrb preuzmu drugi članovi obitelji ili u krajnjem slučaju ustanova ili udomitelji.
Pomaganje nije uvijek dobro niti plemenito, već može biti i u ovom slučaju mi se čini kontraproduktivno jer produžava agoniju i situaciju.
Nikad ne možemo promijeniti druge, samo sebe ali mijenjanjem sebe i svojih stavova i ponašanja itekako utječemo na svoju okolinu.
Moj savjet od srca je da ti Gdje je kraj i tvoji roditelji potražite stručnu pomoć za SEBE i mišljenje stručnjaka koji su dobro upoznati s problematikom zlostavljanja i da vi prestanete biti žrtve. Pomažući prvenstveno sebi na indirektan način pomoći ćete i sestri i djeci. Sretno
OT:doista smiješan komentar! kao da je baš tebe netko pozvao da se javiš, pa se trebaš drznuti izjavit kako ti to oduzima energiju... ma zamisli samo! pa što se dovodiš onda opće u takvu poziciju, PRESKOČI! Nitko tebe ne zove, niti će debata biti manje mudrija ili sadržajnija bez vašeg visočanstva Sorciere!
daj se već jednom iskontroliraj od takvih omalovažavajućih komentara ili se naprosto ne javljaj na teme koje ti tako "bezvezno" uzurpiraju vrijeme i "bespotrebno uzimaju energiju", iako se uredno nađeš pozvana javit na njih!
a tko je Tatu! učinio odgovornim da proziva druge?
suzdržite se takvih komentara, jer graniče sa vrijeđanjem i dobrim ukusom
__________________________________________________ ______
natrag na temu, piknulo me ovo:
Ček, ček, ne kontam - zašto ONI idu u HEP? Zašto ne ide tvoja sestra? Ili njezin muž? Bole ih noge? Ne radi se o njihovom stanu koji je bez struje?
Pa VI svi skupa od njih radite invalide! I.. ma zaboga ZAŠTO bi se onda oni uopće morali truditi zaraditi IŠTA kada ZNAJU da ćete dotrčati ti i/ili tvoji roditelji i "spasiti" situaciju?
Znam ja vrlo dobro da život nije crno-bijel, ali ovo nema veze sa bojama ili nedostatkom istih, ovo ima veze sa logikom. I to onom - zdravom.
I još nešto: silno mi je žao te dječice.
No... što misliš da ona uče iz svega ovoga?
Želim vam svu sreću i pamet ovoga svijeta da se iz ove nezahvalne situacije izvučete što je prije moguće. Dobro su cure rekle - stručna pomoć, odmah, neodgodivo, još prekjučer po mogućnosti.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom