Pomoć žrtvi nasilja

[RozaGroza]

Evo, i danas dobijem vijest da su im isključili struju zbog neplaćenih računa od 2500 kn! I sam moji starci hodočaste po Hepu i mole da im daju na rate da oni podmire. Rekla sam neka uplatnice daju sestri i ovom njenom kretenu da podmire, neka zaradi, al ne, oni ni ne pomišljaju na to. Izludjet ću!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!1

Očito su i roditelji bar dijelom krivi :/ ovo je stvarno lijepa svota, 2500kn. A bez struje se može živjeti. Morali bi osjetiti posljedice, a ne da rade što hoće jer znaju da će starci podmetnuti leđa i plaćati njihove dugove...

Itekako se može bez struje! I meni su u jednoj fazi života (srednjoškolski dani, živjela sama) izgasili struju. Bila sam bez 10 dana...ali ajde ja sam u ratu bila bez struje 4 mjeseca pa sam več kako tako znala proceduru. Ništa se ne brini, a dijeci ništa neće bit ako nema struje, pogotovo jer im još ne treba grijanje.

[Mukica]

Mukica, reci mi, nisam baš shvatila, kako ti je ona sestrina poruka promjenila perspektivu i zašto našu pomoć uspoređuješ sa pričom koju si ispričala?

necu ja nis objasnjavat
tko je shvatio shvatio je

slazem se s curama koje misle da radite glupe, beskorisne invalide od sestre i muza joj - recimo sad ovim hodanjem na HEP

i ne bacajte im stalno pojas za spasavanje jer nema sanse da ce tako sami ikad pocet plivat

i ja se s ovog odjavljujem

[ina33]

Gdje je kraj, mislim da u sebi moraš prelomiti kraj tj. ti moraš sama reći "dosta!", ovi najnoviji događaji koje navodiš su u biti staro stanje bez promjene. Jedini savjet koji se može dati, čini mi se, je, upravo to - dosta, stop, cut i odlazak stručnjaku, taj savjet je višekratno ponovljen, mislim da je na tebi potez, ma koliko ti to teško bilo. Sretno!

[Gdje je kraj?]

Lako je moralizirati, al pogledajte s moje strane: ja sam ona koja se javila i iznijela problem, koja uviđa da se već predugo ne nalazi rješenje ovog sranja, koja s time živi cijele dane, već mjesecima. Ne možete reći da nisam pokucala na sva moguća vrata, kao što sam i ranije pisala: i u Centar za soc.skrb, i u Babe, i u udrugu Duga, i na mnoga druga mjesta. Odgovor je uvijek isti: mora ona sama doći, djeca su sretna, bla, bla. Nitko da se zauzme, vjerojatno se čeka neko mito, nekakav snop novca ili slično. Obratila sam se ovdje da čujem Vaše prijedloge, a ne nekakve uvrijeđene izjave, naglašavanje odjavljivanja i sl. Sinoć sam se svađala sa starcima i pokušavala im objasniti upravo ovo što objašnjavate vi meni:da ih moramo pustiti da roknu do dna, da se snađu sami, da preuzme kontrolu nad svojim životom... Ja sam spremna na to, osim davanja za osnovne potrebe jer to smatram ispravnim. Oni nisu, a živim sa njima. Pokušala sam im reći da ovako dalje više ne ide, mama kaže da ne može sestru gledati tako jadnu, da je psihički slomljenja, iscrpljena, da mali više ne želi imati ništa s nama jer se nasluša i nagleda svačega... Rekla sam da ću prekinuti sve kontakte sa svima njima jer mi je preteško gledati sve kako propadaju, a ne žele da im se pomogne. I zato, pogledajte ovu priču malo šire, malo dalje od svoga nosa i ega, malo dalje od pametovanja o tuđim sudbinama, pokušajte zamisliti kako je kada vam svi oni koji bi vam trebali pomoći - zalupe vrata pred nosom.

[Gdje je kraj?]

Gdje je kraj, mislim da u sebi moraš prelomiti kraj tj. ti moraš sama reći "dosta!", ovi najnoviji događaji koje navodiš su u biti staro stanje bez promjene. Jedini savjet koji se može dati, čini mi se, je, upravo to - dosta, stop, cut i odlazak stručnjaku, taj savjet je višekratno ponovljen, mislim da je na tebi potez, ma koliko ti to teško bilo. Sretno!

"odlazak stručnjaku" - nije se dogodilo jednom.

[Maya&Leon]

I zato, pogledajte ovu priču malo šire, malo dalje od svoga nosa i ega, malo dalje od pametovanja o tuđim sudbinama, pokušajte zamisliti kako je kada vam svi oni koji bi vam trebali pomoći - zalupe vrata pred nosom.

kao prvo
kao drugo - e preć'era ga sada BIG TIME :/
već 3. stranu cure se trgaju dati ti savjete, dobronamjerno, iz iskustva, iz priča drugih, iz zdrave pameti, iz logike, iz pete, iz mozga, iz srca, iz .... ma biraj sama....

i SVE su redom pokušale se zamisliti nad tvojim problemom i onda ti rekle svoje mišljenje (nisam vidjela da je netko moralizirao ili sam nešto propustila...?)

a ti možeš s njime činiti što ti je volja

no... ono što ne možeš jest ignorirati sve što ovdje rečeno, odnosno nadalje naricati kako je teško i reći: ja ne znam dalje, što da radim?

jer, onda sve što je rečeno - kao da i nije, trla-baba-lan.....
i zato potpuno podržavam one koje su ti pokušale otvoriti oči "brzim trganjem flastera" (ako znaš na što mislim?) i bile okrutno iskrene (a istina boli, znamo to svi)

lijepo je netko na nekom topicu rekao: nemoj(te) dolaziti na forum po savjet ako ne želite ISKRENO čuti tuđe mišljenje, pa i ono što NE ŽELITE čuti

a ovo je bilo moje mišljenje. bez ikakvog pokušaja moraliziranja.
sretno

[Danka_]

Ne možete reći da nisam pokucala na sva moguća vrata, kao što sam i ranije pisala: i u Centar za soc.skrb, i u Babe, i u udrugu Duga, i na mnoga druga mjesta. Odgovor je uvijek isti: mora ona sama doći, djeca su sretna, bla, bla. Nitko da se zauzme, vjerojatno se čeka neko mito, nekakav snop novca ili slično.

Ne, ne ceka se nikakak novac nego ona mora sama doci. A prije toga treba sama donijeti odluku sto zeli. A odluku nece donijeti sve dok u njoj ne sazrije spoznaja da nesto MORA promijeniti. Dokle god je vi podrzavate u dosadasnjem nacinu zivota financirajuci je, tesko da ce u njoj ista sazreti.

Zao mi je zbog djece sto tako zive. Da sam na mjestu tvojih roditelja (i/ili tebe), trazila bih skrbnistvo.

[annie84]

Ti ne želiš savjet, ti odbijaš savjete.

Ti živiš s roditeljima-umjesto da živiš s njima i daješ novac svojoj sestri-odseli se pa nikome nećeš morati objašnjavati kako ti je i nećeš nikome morati davati novce. Imaš 28 godina, spremna si na samostalan život.

Tvoja sestra ima 31 godinu i ako je bila sposobna napraviti dvoje djece, onda bi trebala biti sposobna brinuti se za njih. To što vi radite, a mislite da im pomažete, u biti im debelo odmažete.

Ukoliko nisi spremna poslušati niti jedan savjet, a svi ti govore isto-onda nastavi raditi onako kako si radila i do sada.

[annie84]

I zato, pogledajte ovu priču malo šire, malo dalje od svoga nosa i ega, malo dalje od pametovanja o tuđim sudbinama, pokušajte zamisliti kako je kada vam svi oni koji bi vam trebali pomoći - zalupe vrata pred nosom.

kao prvo
kao drugo - e preć'era ga sada BIG TIME :/
već 3. stranu cure se trgaju dati ti savjete, dobronamjerno, iz iskustva, iz priča drugih, iz zdrave pameti, iz logike, iz pete, iz mozga, iz srca, iz .... ma biraj sama....

i SVE su redom pokušale se zamisliti nad tvojim problemom i onda ti rekle svoje mišljenje (nisam vidjela da je netko moralizirao ili sam nešto propustila...?)

a ti možeš s njime činiti što ti je volja

no... ono što ne možeš jest ignorirati sve što ovdje rečeno, odnosno nadalje naricati kako je teško i reći: ja ne znam dalje, što da radim?

jer, onda sve što je rečeno - kao da i nije, trla-baba-lan.....
i zato potpuno podržavam one koje su ti pokušale otvoriti oči "brzim trganjem flastera" (ako znaš na što mislim?) i bile okrutno iskrene (a istina boli, znamo to svi)

lijepo je netko na nekom topicu rekao: nemoj(te) dolaziti na forum po savjet ako ne želite ISKRENO čuti tuđe mišljenje, pa i ono što NE ŽELITE čuti

a ovo je bilo moje mišljenje. bez ikakvog pokušaja moraliziranja.
sretno

I debeli X na ovo.

[Nina]

Neznam za nikakvav novac, ali znam za primjer jedne obitelji u kojoj su odnosi bili pomalo naruseni, tata djeteta je znao popit...no ipak nista predramaticno, no svjedno je jedan dan iznenadno pozvonila socijalna sluzba, jer su dobili anonimnu dojavu da dijete moguce ne zivi u primjerenim uvjetima, te su dosli to detaljnije provjeriti.
Dakle, moze se prijaviti i anonimno,ocito.

[RozaGroza]

Sinoć sam se svađala sa starcima i pokušavala im objasniti upravo ovo što objašnjavate vi meni:da ih moramo pustiti da roknu do dna, da se snađu sami, da preuzme kontrolu nad svojim životom... Ja sam spremna na to, osim davanja za osnovne potrebe jer to smatram ispravnim. Oni nisu, a živim sa njima. Pokušala sam im reći da ovako dalje više ne ide, mama kaže da ne može sestru gledati tako jadnu, da je psihički slomljenja, iscrpljena, da mali više ne želi imati ništa s nama jer se nasluša i nagleda svačega...

Gdje je kraj? pa kako sam ti i prije bila napisala, previše si mlada da bi trebala več imati ovakve probleme a usto još nisu ni tvoji nego sestrini.
Ja smatram da su roditelji gazilijon puta odgovorniji nego ti, i zato zašto njima ne prepustiš probleme tvoje sestre? Ne radiš im time ništa loše, to je uostalom njihova uloga.

Mi ti ovdje sve zaista želimo pomoći, i sigurno nisi jedina koja se našla u ovakvoj situaciji, ima nas mnogo koje se nalazimo u ovakvim i još bizarnijim situacijama. Sve cure ti govore iz dobre namjere i iz iskustva, i jasno je da je tebi sad to teško prihvatiti. Ali za tebe i za njih je najbolje da se odmakneš i živiš život, naravno kad možeš pomogneš, ali ne u toj mjeri da kako si rekla radiš za njih i uzdržavaš svoju stariju sestru i njenu obitelj.

Pročitaj što ti sve govorimo, nismo sve lude i pale s grane. Isto nekakva slična iskustva i imamo ako smo se javile na tvoju temu. I drži se

[Angie75]

Možda najbolje da im isprintaš ove postove i daš im na čitanje, i ponovno čitanje... I sve tako dok im to sve skupa ne sazrije u glavi. Jer nekad jednostavno neke stvari ne možeš sagledati nego samo iz jedne perspektive, a onda ti se nakon nekog vremena odjednom nešto otvori i upali se lampica.

Ili, ako misliš da bi se naljutili što si na ovaj način potražila pomoć, onda im ti neke osnovne ideje napiši u obliku pisma, tvoga njima, nečeg što bi imali na papiru i čemu bi se mogli vraćati i prihvatiti to kad budu spremni na to.

[ina33]

Gdje je kraj, mogu samo pretpostavljati kako ti je, ali trebali bi ukinut sve, ne znam što podrazumijevaš pod osnovnim potrebama, ako su te osnovne potrebe struja, hrana, to sve skupa ima potencijal trajat još godinama. Dok je god stanje takvo da se preživljava, ta vam situacija svima može trajat masu masu jer u biti nema neke potrebe da se promijeni, a to će za djecu bit još i gore, čini mi se.

Ne znam kakve konkretno savjete očekuješ od forumske populacije, vjerojatno nekakvu ideju kome se još od institucija obratiti, ali meni se čini da si se obratila svima relevantnima i da je jedino što možeš napraviti da im se uopće više ne financira išta, niti osnovne potrebe, jer će se onda vjeorjatno morati uplesti netko od službi, dok vi ovako svi "krpate" sve nekako ide i kolo se vrti na stari način.

Drugo što možeš učiniti, ako ikako imaš prilike, je da se odmakneš i od svojih roditelja i od nje, ako im već svima ne možeš pomoći, tj. da spasiš sebe, ako već ne možeš njihovo vrzino kolo prekinuti. Nisi ti odgovorna za njihove živote, to su svi odrasli i poslovno sposobni ljudi.

Možda ti netko napiše i neki treći put koji bi ti vjerojatno željela čuti, ja ga trenutno ne vidim.

Da ti je situacija grozna - grozna je, ne bih ti bila u koži, kao što ne bi nitko od nas koji smo se javili na tvoj topic! Ali, bojim se da od same te konstatacije nemaš neke konkretne koristi. Sretno vam svima i želim ti što više snage u borbi s tom groznom situacijom, a u stvari ti najviše želim jačanje tvog instinkta za samopreživljavanje koji mi se čini da bi djelotvorno djelovao!

[ina33]

pokušajte zamisliti kako je kada vam svi oni koji bi vam trebali pomoći - zalupe vrata pred nosom.

Gdje je kraj, znam da ovo zahtijeva groznu snagu i mogu samo pretpostaviti kako boli, ali mislim da ono što tvoji roditelji i ti sada radite (financijsko i ino uskakanje) nije dugoročna pomoć za tvoju sestru i njenu obitelj jer se time samo produljava agonija i status quo. Mislim da je to ono što ti ljudi pokušavaju poručiti.

[sunca]

da li ti sestra inače radi? kakva im je financijska situacija kad radi?

možda bi se mogla vratit na posao, a kao pomoć da joj ponudite čuvanje djece?

[isvetica]

žao mi je što ovakve priče moram čitati.
Moj je dundo bio teški alkos, oženio je curicu od 17 iz nesređene obitelji, malo je reći da je nju još trebalo odgajati, kamoli naučiti da kuha i pazi na djecu. Ona je znala samo kukati, a on bi radio po selu za kupicu rakije.
Uzalud je moj otac obilazio susjede i birtije i molio ih da mu ne davaju alkohol, nosio ga na liječenje...
Djeca su se uglavnom hranila u babe i dide ili kod nas.
Tatina firma otišla u stečaj, mama hranila i oblačila 4 djece, kad je tetka otišla na arbajt u njemačku odgajala ih je 6 ( dobila sam u ratu 2 brata). Ukratko
svima je bilo teško. Mi nismo imali za njihove navike. Odječa se dijelila jelo se sto se imalo, rođacima smo mi kupovali školske knjige i pribor, ali novce im nikad nismo davali, ionako bi se popili...

[Gdje je kraj?]

Jučer sam opet, po tko zna koji put, razgovarala sa starcima. Ponovila sam da nemam ništa protiv pomaganja oko hrane, odjeće i osnovnih potrepština, dapače, ali da sam protiv podmirenja računa za struju, vodu, plin..., dok god on ne radi. Moji me sada gledaju kao svjetkos čudo, kako sam uopće imala obraza reći nešto takvo, vidim im na licima da se ne slažu i da misle da sam prekruta. Momentalno ne razgovaraju samnom, pa vidim da se i naši odnosi počinju zatezati. Zbog čega, zbog koga? Jednog nesposobnog kretena (kad malo bolje razmislim, on je vrlo mudar i promišljen; zastrašio mi sestru oduzimanjem male pa sada kolo vodi, živi ko bubreg u loju i to ne svojom zalusgom). Pitala sam sestru jel je bio na razgovoru za posao u jednoj zaštitarskoj kući za koju znam da primaju ljude. Rekla mi je da o tome ne želi razgovarati. Samo tako.

[RozaGroza]

Drži se ti svojega, teško če ti biti u početku jer če te svi gledat ko aždaju, ali s vremenom če shvatit da je to najbolje za svih.

[Angie75]

Ako hoćeš gladnome pomoći jednokratno, daj mu ribu. Ako mu želiš pomoći na duge staze, nauči ga uloviti ribu.

To je tako logično, i narod je to shvatio odavna. Pitaj svoje roditelje jesu li čuli za ovu poslovicu. Možda je nisam citiralo sasvim točno, ali poanta je ta.

[jerry]

[quote="Angie75"]Ako hoćeš gladnome pomoći jednokratno, daj mu ribu. Ako mu želiš pomoći na duge staze, nauči ga uloviti ribu.

POTPISUJEM!!!

[stray_cat]

jel tvoji roditelji vrše pritisak na tebe da pomažeš sestri ?

Niti slučajno. Naprotiv. Ne žele da i ja dajem novce, ne žele da i ja budem u bedu zbog svega. Ali ne mogu gledati kako se ljudi oko mene raspadaju, a ja uživati. I zato nemam odgovor na pitanje šta želim za sebe.

po meni ti uopce ne uzivas u tom davanju, i niko zbog tvojeg davanja nije sretan. sestra ni na koj nacin nije zahvalna, ti si ocajna, svi seru po tebi

pokusaj se odmaknuti od svega, zbog te osobe (koja ti je igrom sucaja sestra) ces si unistiti zivot. to sto ti radi je emocionalno ucjenjivanje najgore vrste

ako je njoj na bilo koj nacin stalo do tebe ne bi ti to radila a ovako ti se naljepila na tebe ko parazit i unistava te

[Gdje je kraj?]

Polako bi se naslov ove teme mogao promijeniti u "Koliko je u redu davati?" ili "Kako nekome utuviti u glavu da se mora raditi da bi se imalo za život?". Crni humor, al zaista tonemo sve dublje. On ne radi i dalje, ja uplaćujem skoro svaki drugi dan novce jer nisam u prilici nositi hranu sama. Par su dana bili totalno bez pelena, a sestra kaže da 1 pile raspodjeli malome na cijeli tjedan. Ona ne jede ništa, osim ispijanja silnih kava, užasno je smršavila. Svakodnevno vodim bitku sa starcima o podvlačenju crte, lupanju šake o stol (nazovite to kako god želite), al se nikamo ne maknemo dalje od njihove izjave :"Nemamo izbora.". Njima su sada i kartice zblokirali i spremaju se na dizanje još jednog kredita u nizu da bismo mogli živjeti. Svakodnevno razmišljam zašto se uopće budim. Jedini razlog koji trenutno nalazim je: da me nema, cijeli bi teret financija pao na moje starce. A to nisu u stanju.

[RozaGroza]

Ako nemaju za pelene, kupite joj 10-20 pamučnih (najjeftinijih) i nek ih pere na ruke ili u mašini (ne znam jel im struja još izgašena).

Roditelji se ne bi trebali tako grozno i neodgovorno ponašati prema svojoj djeci...stvarno mi je užasno uopče slušat da su preljeni da nađu posao, pa tvoji roditelji mogu čuvat unuke, nek se ona zaposli i pruži djeci najosnovnije ako joj je muž več niškoristi! Ali sorry, znam da od ovog popovanja tebi ništa ne pomaže...drž se

[Gdje je kraj?]

Mašina za suđe i veš joj je krepala već prije par mjeseci. Ona inače ima akutni dermitis (mislim da je to prava dijagnoza), što znači da na koži ima doslovno otvorene rane i na jakim je lijekovima. On naravno ne pere ništa, tako da to obavlja ona, pa mi se kupnja platnenih pelena ne čini dobrim izborom (jer, on nema šanse da ih takne, njoj je biti samo gore).
Moji starci klince ne mogu čuvati jer rade.

[Gdje je kraj?]

Evo jednog pitanja, čini se da imam veliki problem. Užasno žalim i svoje starce i sestru. To što ja nemam nije mi problem, ali kada vidim njih u jadnom stanju (kada čujem da prodaju flaše da bi imali taj dan za kruh i da nam je frižider prazan, a sve radi sestre koja nas je dovela do ovoga) ne mogu to gledati. Ja sam u stanju i ne jesti i ne ići nikamo (kino, kavice i slično), ali mi je premučno takve gledati njih. Mama mi je sinoć rekla da im ja otežavam (hm, ja sam kriva nakon svega) jer sam predložila neke načine kako da to riješimo. Da mogu, otišla bi od doma jer je postalo nepodnošljivo, al ipak, ne želim da ispadne da bježim, al me radi bjesnom činjenica da se svaka moja riječ odbija i nastavlja po starome, a onda kuka i plače. Danas idem razgovarati sa sestrom, reći joj kako stvari stoje, nadam se da možda progleda i sažali se nad njima.

[Pcelica Mara]

Pratila sam ovu temu, nisam se javljala jer i nemam neki pametan savjet. Ono što mi je jasno, kao i svima drugima koji se se javili, da je odgovor na tvoje glavno pitanje "Gdje je kraj?" otprilike - kraj je iza tebe. Trebalo je sve to još davno prekinuti.
Ne očekuj puno od razgovora sa sestrom, bojim se da ona nije u stanju sagledati stvari na način kako bi ti željela.
Jasno mi je da ti je situacija užasno teška i djeluje bezizlazno, ali ne vidim drugog rješenja za tebe osim da se makneš od svega. Ne treba to biti zauvijek, provaj ih pustiti par mjeseci, neće im se za to vrijeme ništa dogoditi, a možda konačno i sami osjete da su dotakli dno. Ako možeš, nastoj za to vrijeme biti u kontaktu barem sa svojim malenim nećakom. Meni je tu ustvari žao jedino djece (a vas odrasle bi trebalo u kaznu).
Evo, mama ti je rekla da im ti otežavaš. Objasni im svoj odmak na način da im ne želiš više otežavati i makni se. Nađi sebi stan, odmori se malo od svega.
Neću ti ponavljati da sve to zajedno nema smisla, to već znaš.
Želim ti samo da što prije nađeš izlaz, pa makar samo za sebe

[draga saveta]

draga Gdje je kraj?

na zalost ali moram reci da u bliskoj okolini imam vrlo slican slucaj ovom tvom.

u pitanju su dva brata, gdje je jedan stalno bio pomagan od strane roditelja i brata.
prvi brat se ozenio, dobio djete i to je bio sasvim dovoljan razlog da za sve (i njega i roditelje i drugog brata) bude prihvaljivo da ga pomazu jer on radi u drzavnoj sluzbi za malu placu, podstanari su, imaju malo djete pa zena ne radi. ubrzo se rodilo i drugo djete pa zena tek onda nije imala namjeru potraziti posao - bilo im je puno lakse i ljepse da budu ootirani nego da zavrnu rukave i da rade.
e onda se i drugi brat ozenio, i dobio djete i naravno prestao pomagati brata. onda su se mirovine umanjile pa su i roditelji prestali pomagati jer vise ni za sebe nisu imali (drugi brat je morao pomagati roditelje)

i onda je nastala panika, i kriza i svadje i pravi pakao. i trajalo je to prilicno dugo, gotovo par godina - drugi brat je stalno govorio da zena prvog mora naci posao, svi su to govorili, ali su ona a i njen muz imali 1000 razloga zato ona ne moze raditi.

drugi brat bio otisao na more sa porodicom - nastala bi ljubomora, zavist, svadja - kako to da on ima 500e za ljetovanje a nece da da bratu ni centa... i sve tako krug....

ali jednog momenta nisu imali kud i zena je nasla posao. ni sada ne zive u velikom blagostanju ali je ipak lakse, sad imaju za osnovne stvari...

ono sto ti zelim reci je:

- prvo sama sa sobom moras rascistiti sta zelis i u kojoj poziciji sebe zelis da vidis. da li zelis da se zrtvujes ili ne

- ako si spremna ih pomoci, onda to cini bez da sestri "nabijas to na nos", zapalo mi je za oko njen sms gdje kaze da ima osjecaj da joj gospodarite zivotom. verujem da je u pravu - pomognete joj i ocekujete da radi kako vi zelite a to ne moze. ako ces joj dati pare onda joj ih daj i kraj.

- ako odlucis da se iz cele price izvuces i imas mirnu savjest, onda dovedi djecu sebi ponekad, nahrani ih dobro, kupi im nesto od odjece ili obuce... onoliko koliko si mozes priustiti.

- a iz mojeg iskustva najbolje je da ih jednostavno ostavite u svakom smislu - nemojte im davati pare, placati racune, kupovati hranu.... jednog momenta ce se pokrenuti i pronaci posao. ovako, dok su god sigurni u vase donacije, nikad se nece pomaci sa mrtve tacke.
to je put koji je mnogo tezak, ali ne postoji drugi

oprosti sto sam oduzila, ali se nadam da sam ti bar malo pomogla

[Gdje je kraj?]

Draga saveta, hvala na postu. Upravo sam se vratila sa kave na kojoj sam bila sa sestrom razgovarati, pokušati ju "natjerati" da progleda i shvati šta radi. Kad sam joj rekla da smo i mi sami došli do kraja, da smo financijski presušili, ona kaže: prestanite davati. Morate shvatiti da mi dajemo djece rade, iako to naravno povlači i njegov pun želudac. I naravno da im želim pomagati, ali ne u smislu plačanja njihovih režija jer on naprosto NE ŽELI RADITI. Ali, žive u mom stanu, ja plačam veći dio kredita, starci manji (iako je sestra trebala plaćati), a za režije nisu dali niti lipe. A svi računi dolaze na moje ime, još ću i u zatvoru završiti zbog njihovih dugova. Najgore je što mislim da ju nečim ucjenjuje (ona kaže nekad djetetom, a nekad mi umišljamo- njezine riječi), jer si ne mogu utuviti u glavu da je tako glupa. Sinoć su kod njih bili majstori da poprave neke stvari. Danas me jedan nazvao, i između ostaloga rekao da mu je ovaj prijetio da će ga ubiti, da je jednoga istjerao iz stana, te je vlasnik zgrade u kojoj žive (za sada jedini) rekao. "Dat ću u novine oglas da besplatno iznajmljujem sve stanove Ciganima (samo prenosim), samo da mu napakostim." Onda možete misliti o kakvoj se gnjidi rai, kad tako reagira čovjek koji ga vidi prvi put u životu.

[skitnica]

Pročitah temu od početka dva puta i još uvijek ne kužim u čemu je zapravo tvoj problem ?
Savjete si dobila, sve manje-više iste btw - niti jedan ne želiš poslušati...
Priča postaje sve apsurdnija - oni žive u tvom stanu (?!), duguju režije na tvoje ime (?!)
Koliko god ovo okrutno zvučalo, ja ću reći ono što mislim: tvoja sestra je obična pokvarena manipulatorica, a i starci su ti manipulatori. Znam jednu obitelj u kojoj su roditelji oba sina prepustili odgoju bake i tetke, zbog posla ( ), s tim da je mlađi "ispao normalan", a stariji totalno iskompleksiran, ne želi raditi, muze pare od staraca, a kad mu nešto prigovore, on kaže da će se ubiti. I sad oni, na uštrb ovog mlađeg, sve daju starijem i govore kako se oni, eto tako iskupljuju. Tako mi i ova tvoja priča zvuči.
Ja imam dvoje djece i da tjeram jedno da pati zbog drugog (osim da je u pitanju zdravlje, naravno), sama sebe ne bih mogla pogledati u oči. Osobno mi je odvratno to što tvoji starci rade tebi (ako je priča baš takva kako ti pričaš) 8)

[Gdje je kraj?]

Priča postaje sve apsurdnija - oni žive u tvom stanu (?!), duguju režije na tvoje ime (?!)

Upravo tako, ja sam kupila stan na svoje ime, jer sam jedina mogla dobiti kredit. Dogovor je bio da će ga sestra preuzeti nakon 7 godina (dobro raspitano, takva mogućnost postoji), a da ćemo ga podmirivati: ja dio koji sam inače trebala davati za netom kupljen auto na 7 godina (taj smo kredit zatvorili zajedničkim snagama kako bih mogla dobiti stambeni), a ostatak kredita sestra i njen odabranik. Da sam tada znala da će me zaje... vlastita sestra...e pa, sada je kasno za to. Režije dolaze na ime vlasnika stana i barem za sada nisam pronašla mogućnost da to skinem sa svoje grbače (osim Ugovora o najmu za podstanare, ali oni meni ne plaćaju stanovanje, dakle, ni to nije moguć način, a trebala bih i porez plačati na to).

A odgovor na pitanje "u čemu je zapravo moj problem"? Kako se izvuči iz ove situacije i ostati zdrava razuma? Postanarstvo, koje se u nekoliko navrata povlači po vašim odgovorima, nije opcija, jer sam i sama došla u financijsku situaciju koja to ne dopušta. I u biti, svjesna sam da ste svi u pravu i u to nema sumnje, ali na kraju ostaje pitanje zar trebam odustati od svoje obitelji jer se u život sestre uvukao jedan kreten, zar mogu ostaviti starce da se sami bore s time? I najvažnije, zar je zaista moguće da se ne može pomoći žrtvi nasilja (a svi znamo koliko te žene zavaravaju same sebe, poriču svoju stvarnost i nadaju se boljemu) da se maknu od takvog načina života i krenu dalje?

[summer]

ne mozes pomoci onom tko ne zeli pomoc

sto mi se ovdje cini bas vidljivo na primjeru tvoje sestre (ona samo od vas zeli podrsku da nastavi po starom)

ali mi se cini vidljivo i na tebi samoj - ajde, molim te, zadnju svoju recenicu probaj na SEBE primijeniti, jer i ti si ovdje zrtva

[Pcelica Mara]

ne mozes pomoci onom tko ne zeli pomoc

sto mi se ovdje cini bas vidljivo na primjeru tvoje sestre (ona samo od vas zeli podrsku da nastavi po starom)

ali mi se cini vidljivo i na tebi samoj - ajde, molim te, zadnju svoju recenicu probaj na SEBE primijeniti, jer i ti si ovdje zrtva

x

[Pcelica Mara]

Nastavak:

To ti uglavnom svi ovdje pokušavaju reći - da si i ti žrtva.
I svi pokušavaju pronaći način kako ti pomoći, ali ti to ne želiš prihvatiti.
Mi (bezuspješno) pokušavamo objasniti tebi ono što ti nikako ne uspjevaš objasniti svojoj sestri - da u tvom životu postoje osobe koje jako voliš, ali one ti (svjesno ili nesvjesno) uništavaju život.

Žao mi je jer vam se to događa, beskrajno mi je žao dječice i stvarno se nadam da ćete naći rješenje

[sunca]

ovo će zvučati grubo, ali ako si vlasnik stana i režije su na tebe - možeš ukinut ili privremeno isključit priključke.

ako ne možeš plaćat kredit - stan možeš prodat i rješiti se situacije.

svojoj sestri ne možeš pomoći na način na koji bi željela - jer isto kao što mi ovdje tebi sugeriramo neke, za tebe, neprihvatljive rezove, tako i ti njoj sugeriraš nešto što je za nju neprihvatljivo.

predpostavljam da se ona uvijek može vratitit u roditeljski dom sa svojom djecom i ne znam čime je to ona zaslužila cijelu tu cirkusijadu oko njenog uzdržavanja vašim novcem.

[skitnica]

ovo će zvučati grubo, ali ako si vlasnik stana i režije su na tebe - možeš ukinut ili privremeno isključit priključke.

ako ne možeš plaćat kredit - stan možeš prodat i rješiti se situacije.

svojoj sestri ne možeš pomoći na način na koji bi željela - jer isto kao što mi ovdje tebi sugeriramo neke, za tebe, neprihvatljive rezove, tako i ti njoj sugeriraš nešto što je za nju neprihvatljivo.

predpostavljam da se ona uvijek može vratitit u roditeljski dom sa svojom djecom i ne znam čime je to ona zaslužila cijelu tu cirkusijadu oko njenog uzdržavanja vašim novcem.

veeeelik potpis

[jerry]

pratim temu od pocetka, no sad kad sam vidjela da si TI vlasnica stana u kojem zivi tvoja sestra sa svojim muzem i djecom, ne mogu a da ti ovo ne napisem, koligo god grubo zvucalo.
NEMA RAZLIKE IZMEDU TEBE I TVOJE SESTRE!!!
nju zlostavlja njen muz ili sta joj je vec, a tebe zlostavljaju i ona i njen muz!
i nijedna od vas ne radi nista da si poboljsa trenutnu situaciju - ona je i dalje s njim, a ti i dalje podmeces svoju grbacu da bi oni imali od cega zivjeti. ona je s njim iz straha, ti im "pomazes" iz straha.
eto, toliko ukratko...
i praktican savjet: zavrni pipu, pokupi prnje i pocni zivjeti SVOJ zivot...

[RozaGroza]

zar trebam odustati od svoje obitelji

Tvoja obitelj tek dolazi. Uvijek je super imati dobre odnose sa sestrom, bratom, mamom i tatom...ali do one mjere do kada oni ne uništavaju ili remete tvoj život iz svoje sebičnosti i bahatosti. Ovo više nije pomaganje, ovo je čisto maltretiranje...i uopče joj ne pomažeš, radiš joj medveđu uslugu! Ako ovako nastaviš ispit če ti krv, i kad nađeš partnera i budeš imala dijecu imat češ problema sa njenom ljubomorom i ispadima...to je neminovno. Bolje ti je sad to sasjeci i oporavi se, živi...nek se ona nauči živjeti, pa nije hvala Bogu bolesna niti treba posebnu skrb pa da je tvoje ponašanje humano i za hvalu, nego si suučesnica u njenom neodgovornom i manipulatroskom ponašanju. Dok god joj to dozvoljavaš ja mislim da si velikim djelom i sama kriva za cijelu tu situaciju. It takes two to Tango! Da joj ne dopuštaš da se tako odnosi, ne bi se ona tako ni odnosila...

Sorry na popovanju, ali zaista bih voljela da uvidiš da ti sve ovdje govorimo isto...pa nismo sve s marsa pale!

[pomikaki]

I najvažnije, zar je zaista moguće da se ne može pomoći žrtvi nasilja (a svi znamo koliko te žene zavaravaju same sebe, poriču svoju stvarnost i nadaju se boljemu) da se maknu od takvog načina života i krenu dalje?

ovu rečenicu bih izdvojila, kako misliš da joj se pomogne ako ona to ne želi?
Možda joj je partner nasilan, ali način na koji ona tebe i roditelje maltretira je također nasilan na psihološkoj bazi.
Tebi je jedini izlaz da se zaposliš i odseliš od njih, rekla bih. Kontakte s njima možeš održavati koliko procjeniš da je moguće. Ali ne bi im trebala nikad, baš nikad, davati novac nakon svega toga, jedino možda primiti ponekad djecu i nahraniti ih.

Savjete si dobila, sve manje-više iste btw - niti jedan ne želiš poslušati...

ovu rečenicu bih samo izdvojila kao jednu koja se standardno javlja u ovakvim temama i iznimno mi ide na živce. Moja savjete ne moraš poslušati, samo ako tako poželiš. Odluka je tvoja, naravno, i mislim da je svakom ipak jasno da nije lako.

[Val]

evo i ja pratim, situacija je manje više ista, ali mene zanima jedna druga stvar.
što je s ocem starijeg djeteta? nigdje se ne spominje. ako nije preminuo, pretpostavljam da bi ga ovakvo stanje djeteta trebalo zabrinuti. sorry, ako sam nešto propustila, ali fali mi taj dio priče.

[Gdje je kraj?]

Tata živi s novom ženom i 3 djece, ne daje malome ništa osim neredovite alimentacije, za školu mu jednu olovku nije kupio, a kamoli nešto za obući... Sestra se razvela jer je alkoholičar, dan danas pije ko smuk, mali ga često vidi totalno pijanog, oduzeta mu je vozačka jer je skrivio prometnu nesreću pod utjecajem alkohola.Mali je bio prisutan. Nije on neki izbor za život, a o cijeloj situaciji ne zna ništa.

[linolina]

U svakom slučaju, uz pustu familiju, očeve, centar za socijalni rad, savjete, djeca ispaštaju da bi odraslima bilo...ugodnije, da si ne bi zamjerili što....a odrast će i ta djeca, pa ćemo svi vidjeti koliko se ovo odrazilo na njih ...nego, osim materijalnih problema i povremenih izgreda, mene zanima kako se njih dvoje inače odnosi prema djeci (iako i ovo govori, ali osim toga), imaju li strpljenja, imaju li, uopće, ljubavi ? Bavi li se sestra tom djecom, osim iz dužnosti?
(Jer ima puno ljudi u neimaštini, u gužvi,problemima ali djeca imaju ljubavi)

[Gdje je kraj?]

Sestra nema strpljena niti malo, spava po cijele dane, ne kuha, depresija ju pere. Mali ju stalno takvu gleda, ona nikada nije bila "topla" majka, a sada je to vidljivo s neba. Mali dođe da ju zagrli, ona da odgurne, stalno ga pita "a kaj sad hoćeš", ne bavi se njime niti malo, mali mora skrivati da je neke ljude vidio (koje ne voli njezin partner) i lagati.

[Trina]

To je znači zanemarivanje djece s njene a zlostavljanje s njegove strane. Znaš, koji put treba stisnuti zube i napraviti ono što je najpoštenije.

Zanemari i roditelje i nas ovdje i razmisli tko će pojest govno u čitavoj toj priči? Kome pomoć najviše treba i tko najviše trpi?

[dutka_lutka]

Upravo tako, ja sam kupila stan na svoje ime, jer sam jedina mogla dobiti kredit. Dogovor je bio da će ga sestra preuzeti nakon 7 godina (dobro raspitano, takva mogućnost postoji), a da ćemo ga podmirivati: ja dio koji sam inače trebala davati za netom kupljen auto na 7 godina (taj smo kredit zatvorili zajedničkim snagama kako bih mogla dobiti stambeni), a ostatak kredita sestra i njen odabranik. Da sam tada znala da će me zaje... vlastita sestra...e pa, sada je kasno za to.?

Nikad nije kasno, dok je čovjek živ i priseban.
Pokušali ste pomoći na ovaj način, nije uspjelo. Pokazalo se čak kontraproduktivnim. E, pa, onda treba okrenuti ploču.
Zalutaš li na cesti, okreneš auto, vratiš se i kreneš drugim putem.

Režije dolaze na ime vlasnika stana i barem za sada nisam pronašla mogućnost da to skinem sa svoje grbače (osim Ugovora o najmu za podstanare, ali oni meni ne plaćaju stanovanje, dakle, ni to nije moguć način, a trebala bih i porez plačati na to).

Nažalost, ovako samo rastu dugovi. Ako tvoja sestra i njen partner ne mogu uzdržavati kućanstvo, morat će se neminovno - kad-tad - a bolje prije nego kasnije, dok dugovi ne narastu astronomski - snaći na drugi način.
Gospodin ne želi raditi? Postoji smještaj i hrana na razini socijale. Vi prema njemu nemate nikakve obveze.
Sestri je očigledno potrebna psihološka pomoć, a djeci adekvatna skrb.
I to hitno.
U ovoj situaciji nitko nije sretan i zadovoljan, a ponajmanje djeca. Prekinimo taj začarani krug. Žao je meni i tebe, i tvojih roditelja, pa i sestre, ali nedopustivo je da se djeca ostave u takvoj situaciji.

A odgovor na pitanje "u čemu je zapravo moj problem"? Kako se izvuči iz ove situacije i ostati zdrava razuma? Postanarstvo, koje se u nekoliko navrata povlači po vašim odgovorima, nije opcija, jer sam i sama došla u financijsku situaciju koja to ne dopušta. I u biti, svjesna sam da ste svi u pravu i u to nema sumnje, ali na kraju ostaje pitanje zar trebam odustati od svoje obitelji jer se u život sestre uvukao jedan kreten, zar mogu ostaviti starce da se sami bore s time? I najvažnije, zar je zaista moguće da se ne može pomoći žrtvi nasilja (a svi znamo koliko te žene zavaravaju same sebe, poriču svoju stvarnost i nadaju se boljemu) da se maknu od takvog načina života i krenu dalje?

Žrtvi nasilja se može pomoći, ali očito ne na dosadašnji način. Odustati od svoje obitelji? Mislim da ovo stanje znači odustajanje, a sestri treba pomoći da stane na vlastite noge, ako to bude u stanju i ako bude htjela. Ako ne, djecu treba zbrinuti.
Na tvom mjestu bih prodala stan i time podmirila dugove. Unajmila bih za sebe podstanarsku sobu, a ako roditelji žele nastaviti po starom, to je njihova odluka. Rade i sami odlučuju na što će trošiti. Kad ne bi imali prihoda dovoljnih za život, prema njima bi imala obvezu uzdržavanja.
Svoj budžet bih raspoređivala štedljivo, a djeci bih pomagala u hrani i odjeći koliko mogu. Netko je dobro napisao - da djecu nahraniš kod sebe.

[RozaGroza]

To je znači zanemarivanje djece s njene a zlostavljanje s njegove strane. Znaš, koji put treba stisnuti zube i napraviti ono što je najpoštenije.

Zanemari i roditelje i nas ovdje i razmisli tko će pojest govno u čitavoj toj priči? Kome pomoć najviše treba i tko najviše trpi?

X

[Maya&Leon]

To je znači zanemarivanje djece s njene a zlostavljanje s njegove strane. Znaš, koji put treba stisnuti zube i napraviti ono što je najpoštenije.
Zanemari i roditelje i nas ovdje i razmisli tko će pojest govno u čitavoj toj priči? Kome pomoć najviše treba i tko najviše trpi?

X

ooooo da!
X ko kuća!

[Gdje je kraj?]

Tko će pojesti govno?

Pokušala sam, opet, objasniti svojima da najviše odmažemo Malome, da ga jednog dana neću moći pogledati u oči, a da će isto tako biti i njima, i da će imati potpuno pravo doći mi i reći:"Sve si znala, a ništa nisi poduzela." Na to mi oni rekoše da se boje socijalne službe, ili pokretanja zahtjeva za skrbništvo od strane tate maloga, i to čisto iz inata i prkosa prema sestri (nedavno sam napisala kakav je on kao tata).
Ipak, podnijela sam prijavu na Pravobraniteljicu. I sada čekam neku reakciju.

[daisy2005]

Pročitala sam ovaj topic od početka. Suosjećam s tobom kad je riječ o tome da ne možeš odbiti pomoći sestri. Ja sam u svojoj obitelji prilično često ta koja smišlja rješenja i brine i jako je teško povući crtu i reći dosta, jer su emocije u pitanju... i strah što bi se moglo dogoditi ako se mi ne upetljamo.

ALI, ovaj topic više uopće ne sliči na to da ti pokušavaš pronaći rješenje, nego prenosiš grozote iz života djeteta koje je po tome što pišeš u najmanju ruku zanemareno i jako tužno Svi mi sad možemo staviti milijun smajlića koji plaču, jer sam sigurna da se na ovom roditeljskom forumu većina ljudi tako osjeća kad pročita tužnu priču i svi smo posebno osjetljivi kad su djeca u pitanju, ali TI SI JEDINA od nas koja može nešto napraviti da se ta patnja prekine- puko prepričavanje je ne čini manjom. Mislim da trebaš potražiti stručnu pomoć- za sebe (jer se očito ne nosiš sa situacijom najbolje) i za one kojima želiš pomoći i krenuti odlučno u borbu, jer je prestrašno da svi mi sjedimo i čitamo/mudrujemo/zgražamo se, a situacija nepromijenjena. MOLIM TE, pokreni se, jer ti nisi dijete pa ne kužiš što je OK, a što nije, bez obzira na obitelj i ostalo, vrijeme je da učiniš "pravu stvar". I da me ne bi krivo shvatila, ja ti ne govorim što napraviti, ali mislim da znaš što treba ispraviti HITNO i trebaš poduzeti konkretne korake, razgovarati s nekim tko ima profesionalnog iskustva s takvim situacijama i pokrenuti se. Sretno! I nemoj da ova priča ostane s tužnim završetkom, ti ga možeš promijeniti, ne nitko s foruma! Ti si njegova TETA, ne zaboravi!

[daisy2005]

Sad vidim da si skupila snage za pokretanje. Sigurno je teško, i bit će, ali znaš da to moraš promijeniti, jer uopće nemoj sumnjati u to da bi dijete koje živi na taj način u sebi nosilo posljedice svega toga čitav život, bez obzira na to jel' bi ti ikada rekao:"Sve si znala, a ništa nisi poduzela." Nemoj odustati, jer on si ne može pomoći, pomoći mu možete jedino vi

[Darijae]

Stvarno je vrijeme da počneš misliti na sebe makar malo bez obzira na sve odi u kino opusti se malo , a šta se sestre tiće vjeruj mi rješit će se sve tek kad ona odluči , ali stvarno odlući da je dosta . Do tada vi možete davati novce žaliti nad njenom sudbinom ali problem se rješiti neće.
Vjeruj mi znam o ćemu pričam.