 |
|||
za one koji su se 'prekorijenili'
tj. radi se o selenju ili mijenjanju drzave. Sta vas je potaklo, koji su bili glavni razlozi, jeli tesko u pocetku, kako se djeca priviknu, jeste li se pokajali, sto bi drugacije uradili? Joj, sorry...citav dan nesto mislim, pa ovako pa onako, ma neznam ni sama....
Znam Petra razmislja o povratku u Hrvatsku i jos neke su selile jeli ono Dille za skandinaviju, ili sam skroz prolupala?
Potakla me cinjenica da jednostavno moram birati - ovdje, ili tamo. S obzirom da on ne zna nas jezik, a ja znam njegov, da tamo ima posao bolji od mojega ovdje i da su nekretnine puno jeftinije i dostupnije nego u Hrvatskoj, odlucili smo se biti tamo. Barem za sada. Uz to, ima dobro zdravstveno, sto je, osobito u njegovom slucaju, vrlo vazno.
Ne znam hoce li biti tesko, u pocetku ili opcenito. Vjerojatno hoce. Nadam se da mi nece biti krivo, a ionako idem sa stavom da se uvijek mogu vratiti. S njim, naravno (ili, jelte, barem za sad ne racunam s tim da cu se rastajati). Djece (jos) nemamo pa o njihovom privikavanju jos ne moram misliti.
Iako je do mojeg preseljenja preostalo tek koji dan vise od dva mjeseca, ponekad mi se cini da sam jos uvijek u ne dogadja se to meni fazi. Tako da, jelte, nista ne znam.
Ja se selim za manje od mjesec dana. Tako da ću o tome jesam li požalila moći odgovoriti kasnije
Nadam se da neću.
Isto kao i kod Kaae, on moj jezik ne zna, ja njegov znam i on završava magisterij, a ja sam već završila fakultet, odradila pripravnički staž, tako da mi je bilo normalno da ja odem tamo. Uz to, tamo je porodiljni 2x veći od iznosa moje (bivše) plaće, zdravstveno odlično, sve u svemu mislim da je bolje sređena država nego naša.
Ako nam ne bude dobro, uvijek se možemo vratiti. A i idem samo 180 km od Zagreba, pa mi nisu ni prijatelji ni rodbina daleko
Uhhh. Moja kilometraza je 7883.annie84 prvotno napisa
A i idem samo 180 km od Zagreba, pa mi nisu ni prijatelji ni rodbina daleko
ja sam otišla iz hrvatske i vratila se. doduše samo u susjednu državu i sve skupa 120km od Splita. i to mi je bilo preeeedalekoAko nam ne bude dobro, uvijek se možemo vratiti. A i idem samo 180 km od Zagreba, pa mi nisu ni prijatelji ni rodbina daleko
ali se nikad nisam skroz privikla i adaptirala u novoj sredini. i provela tamo 7 godina. i pored posla, novih prijateljstava, sasvim solidnog života.....srce se želilo vratit rodnom kraju. stalno sam imala osjećaj kako sunce tuđeg kraja ne grije jednako ko "moje" sunce.
i vratila se nazad, doma. :D
posložile su se neke kockice da nam je povratak bio sasvim normalan i bezbolan. ja sam tražila i dobila posao u splitu, mm je otišao u mirovinu i jednostavo se preseljenje dogodilo u svega par dana.
i zadovoljni smo. mm sigurno malo manje jer je on taj koji putuje i dolazi nama u posjetu (radi nešto privatno), ali obitelj i brak nam odlično funkcioniraju.
sad mi ta daljina od 120km(e je mi daljina) i nije strašna. prije mi je bila užasna.
a i ruku na srce, nije to baš država di bi čovik poželio ostarit (zbog njenog unutarnjeg uređenja i svega što ono nosi).
Uf, to je puno. Ja se i na ovih 180 km jedva privikavam, a Graz mi je super grad inače...vidjet ćemo kako će biti...
uf, ja sam se "vratila" tamo od kud su me roditelji odveli.
muž i ja. iako je on iz sasvim trećeg kraja. u početku nam je bilo jako teško. jako, jako. ali smo uspjeli sve prebroditi.
došli smo u grad gdje nemamo nikog. i nismo zažalili.
sada nam je super i nema šanse da bih se negdje drugdje selila. ima tome 9 godina
pih, kakve su vam to kilometraze?
nista preko 10.000km?
btw, mejrina mati - kako ti stojis s prekorjenjavanjem?
Eh, da se pita MM-a, mi bismo sutra otišli 10.000 i više km dalje. Ali mene nikako otjerati odavde. Tako da mi je jako zanimljiva ova tema. Znam da bi bilo fer prema njemu provesti barem neko vrijeme tamo gdje su njegovi, a ne bi bilo loše ni za djecu, ali meni je od same pomisli zlo. Jako sam vezana uz svoje, a tamo ne bih imala baš nikog svog (on ovdje ima "svoje", barem dio). Ne znam. Uvijek me zaboli želudac kad o tome razmišljam. Teške su to odluke. Da mi je 25 godina, mislim da bi bilo lakše, a ovako... :/
Joj, ja bih sutra opet otisla tamo zivjeti (citala sam tvoje ranije postove i mislim da mislimo na isto mjesto). Taj grad mi je duboko u srcu i uzasno, uzasno mi fali
Tu smo zivjeli
Mozda da odete zivjeti barem na jednu godinu, ako je moguce? Kratki boravci ne daju pravu sliku...
razmišljam kao Freja. moj MM je htio van (kanada, usa, skandinavija), a ja ni mrdnut iz zgb-a (jedva sam kvart promijenila)
dok je za MM promjena sasvim normalan i sastavni dio života (ovo mu je 3. grad i 2. država), ali ja sam kao kamen temeljac
sad više i ne spominjemo te mogućnosti (2 djece, posao...bla bla bla)
ja bih u tvoje krajeve...odmah, sad...bez razmišljanja. pa makar i na godinu dana za probu.pih, kakve su vam to kilometraze?
nista preko 10.000km?
šteta kaj mm nije za takve "akcije"
Ajd... mojih 7883 i nije bas TAKO daleko od tih >10.000.pih, kakve su vam to kilometraze?
nista preko 10.000km?
evo jedne iskorijenjene
mi smo stalno i tu i tamo i nikad nemam osjecaj da sam otisla van za uvijek ili se vratila u HR za stalno.
s dolaskom djece stvari su postale malo kompliciranije. ali kad jednom okusis zivot na zapadu (naravno pod uvijetom da ti se svidi) onda to postaje kao neko prokletstvo...
i nedavno smo opet otisli s djecom u SAD. nije mi bilo lako bez pomoci baka ali bilo nam je stvarno predivno. mislim da je za djecu dobro uciti ih odredjenoj fleksibinosti od pocetka.
i ovaj put kad sam se vratila, kao i svaki drugi put imala sam osjecaj da se ovdje bas nista nije promijenilo. a svaki odlazak u inozemstvo mi obogacuje zivot. i zato, naravno u normalnim i zdravim uvijetima - uvijek bih odabrala promjenu. nikad se nisam pokajala (ni s odlaskom, ni s povratkom).
netko rece (prevodim s engleskog pa mozda zvuci nespretno): brod moze biti sigurna luka ali brod to nije ono za sto su brodovi napravljeni
brod moze biti sigurna luka ali to nije ono za sto su brodovi namijenjeni
sto se tice djece i prilagodbe, naravno sve ovisi o tome kakav zivot vodite i kakav cete voditi u drzavi u kojoj se selite. ja djecu pokusavam uciti da gdedaju zivot s pozitivne strane. kad smo dosli u SAD m. je i sama odmah primjetila i izjavila da je sretna sto tata puno manje radi, svidjelo joj se sto su puno vise bili vani, sivdjele su joj se mnoge nove stvari. istina, mm i ja smo se jako i trudili da im olaksamo promjenu. kad smo se vratili opet nije bilo nikakvog razocarenja. preko noci su uronili u novu i dobro poznatu rutinu, uzivali u prisustvu baka i obitelji, u druzenju sa starim prijateljima. sa kceri vec razgovaram kao s odraslom. kazem joj da mm i ja uvijek razmisljamo da cijeloj obitelji bude sto bolje, da budemo sto vise zajedno, da idu u sto bolje vrtice. cini mi se da, barem za sada, ima povjerenja u nas roditelje i da joj promjene gode.
biste li mogli umjesto tu i tamo pisati točne lokacije, malo vas je teško pratiti, fala, nastavite
33- super mi je čitati vaše iskustvo
I moja sestra živi s obitelji u USA (LA) već nekih 9 godina i sve što ja u globalu mogu reći je samo pohvala.Od klime,ljudi,obrazovanja pa do velikih mogućnosti glede svega.
Moja velika želja je i da mi odemo tamo ali mm ne želi iako je bio ali kaže da je njegov dom Hrvatska i da se ne može zamisliti tamo..ja mogu - još jučer !
.Ja sam bila ljetos sa R. dva mjeseca kod nje i apsolutno sve mi je savršeno i sve mi je pasalo (osim gmo hrane,e to nikako nisam mogla provariti).
Slažem se da je puno teže ako nemaš nikog svog pa da recimo možeš ponekad ostaviti dijete baki ili nekome da ih pričuva.Ili čisto da odeš kod nekoga na kavu.To jako fali.
U samom početku im je bio bed,a sada kad govori o Hrvatskoj-kao da je otišla sa 15 a ne 30 godina.Čudno je to....
Svaki početaj je težak- bio on u drugom gradu ili državi. Ali ako si u glavi posložiš stvari onak kako treba i bez nekog forsanja da mora biti isključivo tako ili nikako drugačije,onda je sve,čini se,puno lakše.
Re: za one koji su se 'prekorijenili'
Njima je glavni i jedini razlog bio financijske prirode,u početku im je bilo teško,to sam napisala gore (puno je razloga),stariji sin je otišao sa 3 godine i bez problema se prilagodio,a mlađi je rođen tamo i Hrvatsku je vidio dva puta do sada.
Pokajali se nisu,štoviše....
Dolaze nam za manje od mjesec dana :D
Zavidim svima koji su otišli, koji odlaze ili će otići
Ja bi, kako kaže traktorka, otišla još jučer, bilo gdje, ali MM-a ne mogu pomaknuti niti 7 km da odemo do njegovih u posjetu,
a kamoli da se preselimo van države
Bila sam 2002 u NYC na neka 2 mj. i jako jako mi se svidjelo,
sve, ali baš sve i odselila bih bez previše razmišljanja.
Ma daj, lažeš!
Mi od jeseni planiramo put za Kanadu....ne bojim se ničega (osim ostanka u ovoj državi)...jako se veselim promjeni!!!
litala, kaj nisi ti tu negdje u Istri, Kvarneru?
nitko nije skuzio tocke u postu
Sada da.
Niš ne razmem
Dođi s mišekom na točkicu - to je link (prva - tu, druga - tamo).
Aha!
Hvala NMON
Ali već znadoh gdje je L
Kahna, meni je san (doslovno, često to sanjam) put u NYC, međutim ne bih tamo preselila, zato jer van HR ne bih nikad otišla trajno.
Nikad.
Nikad.
Nikad.
Ja patriot samo takav
Ali moraš mi jednom prepričati kako je tamo
prije cca sat vremena je bilo tocno godina dana da smo krenuli...
dojmove cu napisat kad bude tocno godina dana da smo stigli...
kaae, dobro ti ovo zvuči:
nisam imala pojma o toj državi, svašta čovjek ovdje novo nauči.Minnesota ranks among the healthiest states and has a well-educated and literate population.
inače, ja sam od onih - svugdje pođi, ali kući dođi.
jedva sam kvart promijenila svojedobno.
malkice vam i zavidim na takvoj hrabrosti.
Ja sam prije par godina preselila iz Zgb u Francusku tadašnjem dečku.
Mislila sam da biti lako, hodali smo dugo, od samog početka sam znala da on neće doći u RH (iz Nigerije je, kod nas se nije osjećao ugodno, recimo tako), pričam 4 strana jezika, seljakala sam se kao dijete...čovjek bi rekao da neće biti nikakav problem.
Međutim, tamo se nisam snašla, falila mi je familija i RH (tko bi rekao, iznenadila sam se)...i tako je pukla zaista prekrasna veza.
Nadam se da niste išli pješice,prije cca sat vremena je bilo tocno godina dana da smo krenuli...
dojmove cu napisat kad bude tocno godina dana da smo stigli...
ja sam skužila da ste negdje preselili, ali sam mislila iz sela negdje u gradprije cca sat vremena je bilo tocno godina dana da smo krenuli...
dojmove cu napisat kad bude tocno godina dana da smo stigli...
ali ovo, vauuu. cure svaka vam čast, ja se iz našeg šora ne mičem nikuda, previše sam seljakala kao mala da mi se zgadilo za vijeke vjekova.
dobro je da su vas odgovorili. valjda znaš da je to "umjetan" grad. Iako Australija nije stari +kontinent, ipak drugi gradovi imaju koliku, toliku povijest. Canberra neWOW....Australia....i ja sada jedva čekam dojmove jer nam je prvotni plani bio Canberra, ali su nas odgovorili.... :/
P.S. po-bogu...tko bi skužio linkane točke!
Zanimljiv topic, čak i za ove ukorijenjene, kao ja. Osobno, nikad ne reci nikad, a uvijek ostaje neka blaga čežnja za onim neostvarenim i neviđenim, a potencijalno predivnim daljinama (barem kod mene)...
ja bih voljela znati kako su ti se na novu životnu sredinu naviknula starija djecaprije cca sat vremena je bilo tocno godina dana da smo krenuli...
dojmove cu napisat kad bude tocno godina dana da smo stigli...
e vidis to je i meni prosli put kad sam bila (prije 7 godina) jako smetalo. ali ovaj put sam najvise od svega uzivala u hrani. toliko se toga u SAD-u promijenilo u vezi s tim. prosli put je od zdravih ducana bio samo trader joe's, a sada... otvoreno je mnogo lanaca ducana sa zdravom i organskom hranom, pa smo isli na farmer's markete, pa imaju "u-pick" (ides na farmu i sam beres - narocito zabavno za klince). turci imaju male ducancice s fantasticnim vocem i povrcem...ma divota jedna. jos se jedino sjecam da sam bolje jela u parizu, ali takav izbor hrane kao u kaliforniji valjda nema nigdje na svijetu jer su oni stvari multi-kulti, nema sta nema...
O da..Trader joe nam je bio omiljena destinacija i tamo ima dobre hrane. Znam da je to vama sada pod normalno,ali nama,Slavoncima,je poprilično bilo teško se u tako kratkom periodu priviknuti na drugačiju hranu. Zaista nema čega nema,što god ti padne na pamet...e vidis to je i meni prosli put kad sam bila (prije 7 godina) jako smetalo. ali ovaj put sam najvise od svega uzivala u hrani. toliko se toga u SAD-u promijenilo u vezi s tim. prosli put je od zdravih ducana bio samo trader joe's, a sada... otvoreno je mnogo lanaca ducana sa zdravom i organskom hranom, pa smo isli na farmer's markete, pa imaju "u-pick" (ides na farmu i sam beres - narocito zabavno za klince). turci imaju male ducancice s fantasticnim vocem i povrcem...ma divota jedna. jos se jedino sjecam da sam bolje jela u parizu, ali takav izbor hrane kao u kaliforniji valjda nema nigdje na svijetu jer su oni stvari multi-kulti, nema sta nema...
Meni je užasno falila klasična pekara..ono-slanas,pereca,piroška,burek...tamo bi trebalo otvoriti pravu pekaru
A za te farme sam čula od sestre ali nismo bili. Oni vrlo često znaju kupovati u jednoj maloj bosanskoj trgovini gdje bude domaćih proizvoda tipa Franck kava,Cedevita,Kiki bomboni,Fax i slični poznati domaći proizvodi..
Ma mene tamo fascinira veličina...ali baš svega..imala sam osjećaj kao da nigdje nema kraja ničega što me ostavljalo bez daha.
I vegetacija je zakon!
O da..Trader joe nam je bio omiljena destinacija i tamo ima dobre hrane. Znam da je to vama sada pod normalno,ali nama,Slavoncima,je poprilično bilo teško se u tako kratkom periodu priviknuti na drugačiju hranu. Zaista nema čega nema,što god ti padne na pamet...e vidis to je i meni prosli put kad sam bila (prije 7 godina) jako smetalo. ali ovaj put sam najvise od svega uzivala u hrani. toliko se toga u SAD-u promijenilo u vezi s tim. prosli put je od zdravih ducana bio samo trader joe's, a sada... otvoreno je mnogo lanaca ducana sa zdravom i organskom hranom, pa smo isli na farmer's markete, pa imaju "u-pick" (ides na farmu i sam beres - narocito zabavno za klince). turci imaju male ducancice s fantasticnim vocem i povrcem...ma divota jedna. jos se jedino sjecam da sam bolje jela u parizu, ali takav izbor hrane kao u kaliforniji valjda nema nigdje na svijetu jer su oni stvari multi-kulti, nema sta nema...
Meni je užasno falila klasična pekara..ono-slanas,pereca,piroška,burek...tamo bi trebalo otvoriti pravu pekaru
A za te farme sam čula od sestre ali nismo bili. Oni vrlo često znaju kupovati u jednoj maloj bosanskoj trgovini gdje bude domaćih proizvoda tipa Franck kava,Cedevita,Kiki bomboni,Fax i slični poznati domaći proizvodi..
Ma mene tamo fascinira veličina...ali baš svega..imala sam osjećaj kao da nigdje nema kraja ničega što me ostavljalo bez daha.
I vegetacija je zakon!
ma ima sve sto pomislis, bas u LA-u (hollywood) ima ruska pekarna, nema bolje na svijetu...mi smo bili malo juzno od LA-a i nama najslicnije pekare su se nalazile u lancu ducana Jons (isto rusko) imaju sve kao kod nas, i sve bez prezervativa i E-ova (reci sestri ako mozda ne zna, tamo inace drze i sve HR prozivode od napolitanki nadalje).Meni je užasno falila klasična pekara..ono-slanas,pereca,piroška,burek...tamo bi trebalo otvoriti pravu pekaru
a vegetacija
moj posao je takav da se svako 4-5 godina moram seliti u drugu državu. petra je rođena u zagrebu a sa njenih 9 mjeseci došli smo u bruxelles (toma se ovdje rodio).
ta prva prilagodba je bila laka, posebice za petru jer je bila mala pa niti hrvatski još nije govorila - a jasam zapravo stalno u okruženju naših ljudi tako da se osjećam kao doma (na poslu govorim hrvatski, petra ide srijedom u hrvatsku školu, puno nam je prijatelja hrvata).
Najteže je zapravo bilo mom mužu, koji u početku nije imao posao, pa mu je to jako teško palo. Ali sad kad je i on našao super posao, ne da mu se vraćati, a za godinu dana moramo natrag u zagreb - pa onda opet negdje....
Još ću nakon iščitavanja ovoga topika početi pakirati kofere
Nije nevažno ni to što sam realist, za razliku od MM-a utopista. Živjela sam godinu dana u SAD-u i neko kraće vrijeme u Švedskoj i moje iskustvo govori da nigdje nije idealno, a nama, iskreno rečeno, ovdje baš ništa ne fali (u materijalnom smislu). "Down under" sam bila dva puta i stvarno je lijepo, ali ne može biti dalje nego što je. Preeeeedaleko. Da je bar malo bliže.
Oni su u San Pedru pa im je Hollywood ipak malo predaleko za otić' po kruh.Ima blizu njih neka talijanska pekara,ali tada gotovo da nije radila jer su bili godišnji odmori.bas u LA-u (hollywood) ima ruska pekarnaMeni je užasno falila klasična pekara..ono-slanas,pereca,piroška,burek...tamo bi trebalo otvoriti pravu pekaru
E da..fascinirala me vozačka kultura,nema psovanja,histerije i trubljenja ko kod nas...i svi su općenito vrlo srdačni.
Znam da sam u prvih tjedan-dva stalno ispitivala sestru na kojim su im drogama susjedi i poznanici jer su baš svi od reda ljubazni.Čak sam i ja postala sva srdačna kroz to vrijeme
Ina33-kod mene je prije koju godinu također počela blaga želja za odlaskom u nepoznato,a unazad godinu dana je dosegla svoj vrhunac. Imam ogromnu želju ali je za sada realizacija nemoguća,ali ja još nisam odustala ...
Kahna-u potpunosti te razumijem
super mi je ovaj topic! mm i ja razmišljamo o selidbi u australiju, intenzivno! zaljubili smo se u tu zemlju zbog milićevih reportaža, zasad je doduše sve na pričama, istina, nismo daleko došli, ali složni smo da moramo barem pokušati. dobro je jer nas ništa ne veže za HR (osim kredita), ni on ni ja nismo iz ZGB i ne mogu reći da smo pustili neko korijenje tu.
jel može koji savjet vas od down under kako krenuti, odakle uopće :?
Za početak počni štedjeti za avionsku kartu
Malo se šalim, ali nije ni daleko od istine. Plus iznosi za vize, boravišne i ine dozvole koji svi poprilično koštaju.
Ako nas se skupi još, idem i ja. Onda mogu reći da imam i ja "svoje" tamo dolje.
Pravila pisanja postova
