ajde, kinder, kaj je bilo, je li baš tako loš dan?kinder prvotno napisa
![]()
![]()
evo ja možda prejako reagiram (premda nije prvi put da na teme o krivnji za bračne probleme povedem rasprave koje budu shvaćene kao nabrijane) jer sam baš jučer naletila na neke prastare forumske teme o bračnom nasilju, povodom ubojstva one žene pred domom u Nazorovoj pred par godina, spominjale su se i druge slične priče, i pogotovo me potresla činjenica da je tom i drugim sličnim ubojstvima prethodila ravnodušnost službenih osoba (kao i općenito okoline) koje su trebale to nasilje zaustaviti, i komentari u stilu "sigurno si to zaslužila". Pretužno. I to se i dalje nastavlja.
Možda je netko u lošem braku donekle kriv, ja sam recimo sigurno dijelom kriva za svoje bračne dramice, i ne može se primjer žene koja se nervira na muževe čarape na podu usporediti s tako teškim tragedijama, ali mi padne na pamet prizor mog starog kako plače na vijest o smrti od raka svoje svekrve u negdje 60-toj godini, uz riječi kako je ona zaslužila svoje mjesto u raju. Čitav život podnosila je ozbiljno psihičko maltretiranje od muža koji ju je sretno nadživio bar 20-tak godina i nastavio maltretirati druge koji su mu došli na nišan. Ja sam svoju baku upoznala slabo, više po pričama, možda su je idealizirali, ali ima li smisla pitati se koliko je kriva? Danas je razvod braka više u modi, ali i dalje ne bih rekla da je "lakši" i mnogi zaglibe u vrlo teškim situacijama. Potrebno je za početak malo ljudskog suosjećanja.
Inače, sundrops, svaka čast na lijepom postu, istakla si jedan vrlo bitan detalj, da bi ljubav dobili treba je biti sposoban i dati![]()