Vidiš, Shiny, dok ne podiže tepihe prije spavanja, ne moraš se brinuti
 |
|||
|
|
|||
Vidiš, Shiny, dok ne podiže tepihe prije spavanja, ne moraš se brinuti
ja bih kontaktirala psihologa, na erf-u( pouzdano i besplatno)
inače rituali su kad nešto stalno radi, a ne kad svaki dan izmisli nešta drugo-znači da ti to radi bar , šta ja znam dva tjedna
može bit i svašta a ne mora biti ništa
ono što je najbitnije, da se tijekom razvoja razne sklonosti mogu umanjiti, tj ne moraju prijeći u nešto lošije
kod nas je bilo nešto salično,dovoljno ti je da ti oteža život kad krene po stepenicam još jednom jer nije kak je htio, ili da baš zalupi vrata od auta kako on hoće, pa pred konzum sto puta lpa vrata, a svi bleje, tebi se žuri i sl
meni je sad žao što nisam više pažnje posvetila odgojnoj strani toga, naime dijete je imalo određene poteškoće i ja sam bila sretna da radi bilo šta, tako da sa malo naučio da bude sve po njegovom
sunnyapril, bilo ti je žao što su mi popuštala da sto puta napravi neku stvar?
tu sam i ja u dilemi, dopustiti mu da napravi nesto 5 puta jer on misli da je pogriješio ili ga je netko prekinuo ili mu reći sad je dosta pa nek kmeči?!?
hm...rituali, ova faza "tri četiri sad, jedan dva tri" koju ponovi 100 puta tijekom dana traje već tjedan dana? I užasno je naporna...
O, Bože moj....ja i dalje idem za njim i preslažem na moj način.....budala.....jednom će mu tako pući film,da u životu više neće uzeti da okači veš...samo zato što sam tako kompulsivnaAnemona prvotno napisa
Kad MM objesi veš krivim rasporedom, onda izgledam kao ovaj tvoj yaya sa slike. Ali napredovala sam, više ga ne preslagujem, nego zažmirim i brojim. Šalim se, ne brojim, idem dalje.
mislim da svatko ima u nekom stupnju nesto sto je neuobicajno ili drugacije u ponasanju, pa tako i nasa djeca, no kad to pocinje smetati nama bliske (plasiti ih, ometati ih) ili kad pocinje ugrozavati dnevnu rutinu, smetati ostvarenju dnevnih poslova, ciljeva tad treba potraziti pomoc psihologa (najbolje na uputnicu pa na djecju ili vec ovdje predlozeni erf).
a ne znam ni sama kako bih ti to objasnila
podsjetila si me s ovim s pozdravljanjem susjeda
po meni je "patološki " to što nije nastavio nego mora ispočetka
naravno da i druga djeca tarade u nekoj mjeri, ali netko je tu napisao da je intuicija ono što ti kaže nije ok
što se tiče tog sprječavanja-ti njeg ane možeš spriječiti baš tog trenutka, to si i sama možda skužila, ali radi se o drugim odgojnim stvarima- bila sam previše popustljiva stilu to ne može, još je mali, ima problem i sl, npr .ako mu kažeš digni nešto, pravio se mutav dok je prolazilo-tipa malo zujim okolo pa stara zaboravi šta je rekla,drugom djeteu bih već davno prigovorila, ponovila, ali njemu nisam jer sma bila opsjednuta (s pravom) ostalim problema, što je dovelo da se to proongiralo i kasnije
tako npr ti možda razmatraš koliko puta nešto broji, a on recimo ujutro ne pere zube, rzavlači izlazak, i slično
dok je moj bio mali, ovakvih foruma nije bilo ni u ludilu
mislim da su odlični kad se razjasni problem za potporu , ali za neku dijagnostiku se trba javiti stručnjacima( i nemoj se bojati tako teških riječi ako dijagnostka, odeš čisto savjetodavno, na erf su ljudi ok, od srca preporučujem prof ljubešić)
Vidiš, Shiny, dok ne podiže tepihe prije spavanja, ne moraš se brinuti
btw, i ja sam se prepoznala u ovim brojanjima, ali kod mene nije uopće bitno na koji broj bude kaj završilo, ja samo brojim. i prijavljujem i svojeg sineka u tome - i on broji sve kaj god vidi
a kad smo već tak daleko u OT otišle, evo još malo: ja sam opsjednuta datumom svojeg rođenja (10.09) i taj broj me prati stalno i u stopu :/ prije sam bila uvjerena da ak vidim negdje broj 109 ili 1009 da bu mi se nekaj super dogodilo - nemam pojma otkud mi to.. kad se roko rodio sam na narukvici imala broj 1090 i kad sam poslije carskog otvorila oči i vidla taj broj, laknulo mi je jer sam "znala" da je sve prošlo ok... pa sad, ko je tu lud...
stvarno koliko pacijenata na jednom mjestu
ja od kad znam za sebe sve brojim. npr. sidnem na wc i uvik, ali uvik izbrojim pločice na zidu. brojim skale dok se penjem do stana, nastojim brojit i crte nasred ceste, ali se zbunim kad mm brže vozi. brojim stabla u drvoredu......
opsjednuta sam slaganjem robe na sušilo. ne može se kačit nešto što nije iste veličine ko onaj komad do tog koji će se okačit. prvo idu najmanje gačice, pa moje gačice, pa mm-ove, pa donje majice, pa šugamanio, pa jastučnice (ovo vrijedi za ono prijenosno sušilo). sa strane idu čarape, a na drugu stranu kuhinjske krpe. i nema miješanja.
Shiny ako će te iti malo umirit jednu takvu imam i ja doma. sad je fazi kad ona mora upalti svjetla u zgradi. a to može samo na katu ispod nas jer naše svjetlo ne može dobavit. ako ga netko drugi mahinalno upali ajme plača i histerije.
ona mora ujutro otključat vrata od stana, a ne može jer brava zapinje. pa su pregovori ispred vrata. a meni svaki put živac skoči do plafona jer kasnimo. pa je pustim dva-tri pokušaja onda se i ja iznerviram i otključam i izbacim je iz stana.
u njenom ponašanju ne vidim nikakav poremećaj osim što želi bit "odrasla" i u fazi je je "ja sve mogu sama". a bome mi ta faza stvarno povremeno digne tlak.
a imamo i večernji ritual kad legne u krevet (od prije tjedan dana sam morala uvest bocu s mlijekom - valjda jer uskoro stiže beba pa se ona želi uklopit u sliku): legne u svoj krevetić, ja zagrijem mlijeko, donesem bocu ali moram glumit da je nagovaram da uzme bocu jer je ona beba koja to odbija. i onda uzme bocu, a ja moram pjevat 3 uspavanke. i to točnim redoslijedom svaku večer. ne mogu npr. 3. pivat prvu. a jok, sve mora bit po redu.
i ja ovakoanemona, jesmo nas dvije nešto u rodukoliko nas ima ludih. Ja veš vjesim po veličini i po vrstama, od največeg do najmanjeg. Formula glasi: posteljina, jastučnice, pa ručnici, hlače, piđame (donji, pa gornji dio), košulje, majice, potkošulje, krpe, gače, čarape,... kvačice u svim bojama, ali je poželjno da su npr. za jedan komad veša dvije iste boje.
ja sam do nedavno kad bi gledala tv uvijek čitala sve odnazad. tako da danas mi nije problem u tren oka sve riječi obrnit naopako
mm me jedno vrime nagovara da se čak prijavim na tv u one opaljene emisije :shock:
vardzop!
Ja svoje kolege zabavljam kad im počnem govoriti naopako. Ja to mogu još od malena, ne znam kak sam to "naučila".ja sam do nedavno kad bi gledala tv uvijek čitala sve odnazad. tako da danas mi nije problem u tren oka sve riječi obrnit naopako
mm me jedno vrime nagovara da se čak prijavim na tv u one opaljene emisije :shock:
vardzop!
I meni prijete da će me prijavit na TV, al se nedam.
U šta se ovaj topic pretvorio
u dobar materijal za dokumentarac o neobičnim ritualima....
...u međuvremenu sam shvatila neke stvari, tj. skužila da je njemu taj "tri četiri sad, jedan, dva tri" koji me najviše zabrinjavao bio utjeha i način da se riješi stresa (kada primjerice ide u vrtić, na spavanje ili nešto)...sada se to smanjilo.....i da definitivno trebam prestati brijati i toliko analizirati i razmišljati...
Mislim da je to normalno ponašanje jednog djeteta, pogotovo trčanje u krug po kući i slično, a dosta djece ( a i odraslih) ima i takozvane prisilne radnje, tipa brojanja, obavljanja točno određenih rituala.
Jedino, rekla si da kaže da ne bi u vrtić, a prije polaska u vrtić dosta odugovlači, ja bih pitala tete da li je u vtriću sve o.k., možda ga neko dijete zafrkava ili mu se pojavio koji drugi problemčić...
treba ovu temu malo podignut izgleda da ima zainteresiraniih za slaganje rublja po veličini
marko je isto imao fazu beskonačnog ponavljanja, ali u to sam bila uključena i ja.... i jedan dan mi je pukao film i sjela sam se na pod i tako sjedila pol sata..... veli on meni pa kaj ti nije ovo zabavnoU šta se ovaj topic pretvorio
u dobar materijal za dokumentarac o neobičnim ritualima....
...u međuvremenu sam shvatila neke stvari, tj. skužila da je njemu taj "tri četiri sad, jedan, dva tri" koji me najviše zabrinjavao bio utjeha i način da se riješi stresa (kada primjerice ide u vrtić, na spavanje ili nešto)...sada se to smanjilo.....i da definitivno trebam prestati brijati i toliko analizirati i razmišljati...
velim ja, ne ni najmanje,
ne želim ponavljati gluposti i dana u dan i ti mi nadodaješ sve više i više, opterećuje me to
on, onda dobro
:shock:
aa mjesec dana i više me je pilio sa kojom rukom treba zaklujčati vrata, tko ide prvi niz stepenice, gdje se mora stat ispred haustora da se pogleda nebo ijoš puno, puno toga
ja jednostavno nisam htjela to više podržavati , sad gnjavi mačku i drži joj predavanja tipa maco hodaj ovdje, skoči tu i sl, naravno ne ferma ga ni pol posto .... dok god to nisam ja, super
Moji su se sredili s vremenom, više ne ponavljaju rituale, ali ponavljaju iz dana u dan iste omiljene igre... Trenutno su UČITELJI !
Ja sam isto neparna, a Brunda ovo sa navijanjem sata totalno razumijem
Ne brojim stepenice, ali kad nešto radim tipa perem ruke brojim do neparnog ili ne valja :/
Kvaćice za veš moraju biti uparene po boji, ali nemam redoslijed kad vješam.
Ima materijala kod mene, ali previše mi toga za pisati 8)
misilm da će ubrzo biti noviteta u psihologiji : zvat će se okp (opsesivno-kompluzivni poremećaj) vješanja rublja
točkalica,hvala ti na ovom topiku
stvarno samo odahnula,i zbog sebe (ja imam neke prisilne radnje oko pranja robe,ali ne mogu to niti objasniti) ,a i zbog muža (vidim da se on ovdje super uklapa u vješanju robe po veličini i po boji štipalica a i po brojalicama
a jesmo li mi normalni,to mene zanima??
točkalica,hvala ti na ovom topiku
stvarno samo odahnula,i zbog sebe (ja imam neke prisilne radnje oko pranja robe,ali ne mogu to niti objasniti) ,a i zbog muža (vidim da se on ovdje super uklapa u vješanju robe po veličini i po boji štipalica a i po brojalicama
a jesmo li mi normalni,to mene zanima??
ma normalni smo naravno, bar dok te takve radnje ne ometaju u svakodnevnom životu.
ja sam osobno imala neke rituale fizičke prirode koji su se pojačavali pa su mi počeli smetat te sam potražila pomoć i dijgnoza okp. tada sam bila zabrinuta i zbog više stvari ali sad kad sam pročitala lude misli mi je lakše!!!
šta stručnjaci kažu o etiologiji?
ako ti se da,raspiši se malo o tome
kakva je treapija i tako to?ima li nade prestati slagati štipunice,prati ruke..
OPK je jako širok tako da ću ti ja napisat ono što sam pročitala i što najbolje znam na svom primjeru.
.
- Borba s nagonima koje osobama s kompulzivnim poremećajima dolaze na um može se opisati kao kontroliranje onog što se ne da kontrolirati. A ublažiti?
Opsesivno-kompulzivni poremećaj (OKP) može se definirati kao malaksajuće stanje koje karakteriziraju neobuzdane misli (opsesije) i postupci (kompulzije). Osoba koja pati od OKP-a osjeća da su te opsesije i kompulzije potpuno nehotične. To je kao da se one prisilno pojave i preuzmu kontrolu
evo ovoje kopirani dio, a moj komentar je:
Radnje su drukčije od čovjeka do čovjeka ovo što ti kažeš pranje ruku i sl, te radnje osjetiš baš kao neki nagon kao da te nešpto tjera da to napraviš, tj. jednostavno osjećaj da to moraš napravit baš sad u tom trenutku. najgore je to što stvarno osjećaš da su te radnje nehotične i da ih ne možeš zaustavitii te one počnu preuzimati kontrolu.
Zašto se javlja OPK to nitko još nije siguran, imaju neki teorija, ali nitko nije siguran.
ja mogu reć da nisam imala pretežak oblik s tim da sam čitala kakvih ima. mene je baš mučilo onkao neki glupi tjelseni pokreti koji su izgeldali više kao tikovi, ali ustvari to nisu jer je tik nehotičan. nabprjat ću par smiješnijih stvari koje i dan danas znam radit, a koje me ne ometaju u svakodnevnom životu : npr. dok kuham ili sl. imam potrebu lupit vilicom, žlicom čim god u sredinu tanjura, padele šalice
ja primjerice nisam patila od nikakve prejerane čistoće,pranja ruku i sl.
ja sam za terapiju dobila samo jedne tablete i to pola.
Svatko ima drukčiju terapiju ovisno o težini slučaja vjerovatno, neki piju i dveij vrste ili kako je potrebno.
uz OKP često idu depresija, panični napadi i sl. vjerovatno se zato i daju više lijekova odjedanput.
koliko znam lijekovi dosta pomažu smire te, daju ti jednu ravnotežu i snagu za dalje, baš ono što bi svaki čovejk trebao imat, da nisu štetne ja bi ih svakom preporučila, da ih pije onako kad mu je tešo u životu. nije mi bilo svejdeno što ih moram pit, ali ti se ne mijenjaš jednostavno ti pomognu daju neku ravnotežu i sve ti se čini puno lakše.
druga ružija strana OKP su prisilne misli, znaju bit jako ružne, grozne i ako ne znate da je to posljedica OKP pitali bi ste se šta s vama nije u redu.
također i terapija razgovorom pomaže samo što je sporija, a i kod privatnika nažalost jako skupa. Ja sam se odlučila za tablete sa povremenim razgovorom to mi nekako najbolje zvuči.
sad je to iza mene prestala sam pit tablete,planiram drugu trudnoću,ponekad se bojim da se sve ne vrati, jer nije ni sve otišlo, ali naučil sam se borit protiv toga i pokušavam snagom volje što više učinit. Hvala bogu da sam dosta jaka osoba, i sama sam se izvukla od paničnih napada poslije poroda, pa se nadam da ću i ovo sredit iako ostavljam i mogućnost da poslije poroda ponovno uzmem terapiju u slučaju pogoršanja. nadam se da hormoni neće negativno utjecat na sve to.
Eto znači nismo ludi samo smo se malo pobrkali!!
Počelo je kao tema o roditeljstvu, a prema zadnjim postovima mi više spada na zdravlje odraslih :/
Ne želim nikome umanjiti njegov doživljaj svakodnevnih ponavljanja i rituala, ali mislim da kod većine djece to ipak nije patologija , nego potreba da si na neki način uvedu vlastiti red i sustav u svakodnevicu
hvala točkalice na detaljima
nadam se da će te što prije ostaviti na miru okp
i naravno što skoriju trudnoću
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom