-
Iz "Dnevnika zvrkića 2008/2009" poglavlje II - Put
Koristim priliku dok ti spavaš da napišem kako je to bilo na dan kad si se rodila. To jutro sam se probudila zajedno sa tatom jer sam imala u planu riješiti neke redovne stvarčice. Popili smo kavicu i krenuli voziti tatu na posao. Onda sam ja preuzela volan i krenula u grad. Obavili smo drugu kavicu i čitanje novina dok smo čekali da se otvori pošta kako bi platili račune. Otišli u dućan i kupili sve za ručak, pa smo onda otišli i na kavicu kod tete Jelene. Već je bilo poprilično kasno pa smo zbrisali doma prije velike vrućine. Domeka je mama mislila stalno : pa kaj sam pojela? Stalno me napuhava i tjera na wc?!
E da je znala!!
Tata je došao domeka pa smo poručali i zafrkavali se. Negdje oko 17 sati mama je postala svjesna da ona napuhanost ustvari i nije napuhanost već se nešto dešava!!!
I tak sam rekla tati da pronađe na netu kako izgledaju lažni trudovi. Već sam bezbroj puta pročitala sve o porodu, kako počinje i koje su naznake, ali čovjek nikad nije potpuno spreman!
Bilo mi je i malo smiješno. Pa nije valjda počelo?! Kam ti se žuri!? Pa još dva tjedna ne trebaš van, ali dobro ako već želiš…!
I tako smo tata i ja počeli proučavati te „lažne trudove“. Bili su neredoviti. Svaki pol vure, svakih dvadeset minuta, pa svakih 10, pa opet ništa 30 min. Dok nisu krenuli svaki 15-ak minuta i tako konstantno po 40 sekundi do 1 min. Mama je htjela biti čim duže ostati doma kako ne bi bezveze ležala u bolnici. Pa sam tako složila tvoj krevetić, pripremila još neke sitnice za svaki slučaj ostanem li u bolnici, ošišala tatu, istuširala se, pojela, oprala i osušila kosu i šetala po kući. Sad su već postajali trudovi takvi da sam se morala pridržavati za nešto i koncentrirati da ne boli! A ti si bila vrlo aktivna između trudova! Znala sam da si dobro jer si se stalno javljala. Tata je lagano dremao , a ja sam se probala još jedanput otuširati kako bi se smirili trudovi! Ali nije pomoglo, čak mi se čini da je i ubrzalo stvar! Tad su odjedanput sa svakih 15 minuta trudići krenuli svakih 5 minuta! UPPPS ! Više se nije za zezati. Jedva ih prodisavam jer su već jaaaaakiii! E da sam znala kaj me još čeka!
Probudila sam tatu i onak zbunjenom rekla da idemo jer je vrijeme! Kofer je spreman, ja sam već obučena i tata se na brzinu sprema i kreće po auto! U autu se namještam iza na ležečki i svakih 5 minuta dahčem. Postaje sve jače!
Tata vozi vrlo pažljivo! Došli smo u bolnicu i tata preuzima glavnu ulogu potrage za rodilištem. A ja samo lagano kaskam za njim i svako malo stajem uz zid i koncentriram se na trudove! Napokon dolazimo na pravo mjesto. Sestra me odmah prištekava na ctg i slušamo tvoje kucaje. Tu si i dobro si! Nastupa administracija, pa pregled, pa klistir! Uf to mi je dobro došlo- ne bi čovjek vjerovao! Odmah sam se osjećala 5 kila lakša! Nakon pregleda teta doktor veli u predrađonu! A meni smješno, lagano sam euforična i nesvjesna da je zbilja vrijeme da te upoznam! Ali više nemogu stajati na nogama! Mislim da su sad već svake 3 minute! Tatu smo otfrknuli na spavanje u auto , ali znala sam da nebude ni oka sklopio! A ja ležim u krevetu , u mraku , slušam ctg tvoj i od još dvije bebice i pokušavam se koncentrirati na bol! Nisam mislila da će me tako boljeti, a prošla sam tečaj vježbi disanja i disala sam tak kak su me naučili! Šta bi tek bilo da nisam disala! Ništa više ne pomaže! Strašno boli. Sad su svake dvije minute! Doktor me pregledava i kaže da sam otvorena 2 cm! Od dolaska samo 1 cm!?!? A već je zora! Pa kolko bu to trajalo? Uspjevam nakon svakog truda zaspati ili bolje rečeno srušiti se od iscrpljenosti! Više ne mogu izdržati bol i sam ase sebi čudim kad sam zatražila sestru da mi da neku drogu! Nije baš pomoglo! Tresem se cijela i strašno mi je koncentrirati se! Zatvorenih očiju , sklupčana na krevetu dahčem i puštam neartikulirane glasove i čujem kako se predrađaona puni. Sve više otkucaja srčeka na ctg-u se čuje! Već je vrijeme za vizitu. Čekaju da me prođe trud pa da se izravnam da mogu pogledati kakvo je stanje! Doktor veli 5 cm!!! Nemogu vjerovati kako je sad brzo došlo do 5!? Eto i poplave ispod mene! Otišo vodenjak! A šta je to sad tek nastupilo! AJJJJMEEEEE! Dajte letvom po glavi! Više ne razmišljam o ničem, jedva se suzdržavam od vrištanja! Pomislim si samo, pa kako to da ja , inače sa vrlo visokom tolerancijom boli nemogu ovo izdržati! Tete koje isto čekaju porod u predrađaoni postaju sve glasnije i pričaju, a ja ih molim da se stišaju jer se ne mogu skoncentrirati. Sve nekako jako brzo prolazi od vizite! U jednom trenutku u trudu osjetim stravičan poriv za tiskanjem! U pič – mač ! Ja još u predrađaoni! Pa kad bum muža pozvala! Zovem sestru i govorim da me upravo tjera na tiskanje! Sva sreća na vježbama za disanje! Sestra provjerava otvorenost i samo veli- dižite se, idemo!
Mislim si : pa nemogu vjerovati da bu to morao propustiti! Nemam snage ni zvati tatu ni javiti mu da dolazi jer imam osjećaj da budeš ispala! Legnem na stol , jedva imam snage! Molim sestru da me ne reže! Divna je i zbilja se trudi! Priča mi i navodi me! Da nije tete „Šefice“ neznam kak bi zdržala! Izvlači iz mene zadnje atome snage i na tome joj hvala! Osjećam kako je rub glavice na izlazu. Teta me razvlači! I tako , neznam koliko puta! Sad tiskaj , jako, jako, jako, bez glasa, upri se u ručke, nogom mene guraj! Nakon neznam kojeg puta osjećam glavicu kako prolazi, malo peče, ali euforija me počela pucati! Tu si!!!!! Viče teta Šefica, guraj i tiskaj gornji trbuh!Ma ja više ne kužim di mi je ruka, a kamoli gornji trbušnjaci!!!!! Velim da se više ne mogu koncentrirati i da ne kužim kaj moram tiskati! Doktorica mi pomaže i vrlo lagano stiska te „gornje trbušne mišiće“ bez kojih sam ostala! I osjećam kako izlazi moja cijela bebica! U sekundi nestaje sve oko mene! Svjesna da si tu i da ćeš u sekundi početi plakati, otvaram napokon oči i tražim te, kad čujem tvoj, khlj, mrlj, brlj, i kmeeeeee! Prekrasnim dubokim glasom!
Samo sam izgovorila : Jel to moje zlato?!? kad sam te ugledala , onako plavkastu ko štrumfetu, prekrasnu i uplakanu, moju srečicu najveću! Osmjeh mi je od uha do uha! Pružam ruke i ti si u trenu na mojem trbuhu, a ja pričam, neznam šta, ali pričam ti i presretna sam! Adrenalin je na vrhuncu! Nezaboravan osjećaj. Ne mogu vjerovati da si tu i da te grlim! O Bože, hvala ti ! Predivnog li osjećaja! Mazimo se i zovem tatu da mu javim da sam te rodila! Neznam koliko je sati i nije mi bitno! S druge strane slušalice sekunda tišine! Više se ne sjećam razgovora, ali znam da je tata u nevjerici i drago mi je što nije sam, ali mi je žao što nije sad sa nama! Nadala sam se da će ga pustiti u box čim dođe, ali iz nekog razloga nisu! Morao je čekati ispred ulaza gdje te prvi put vidio! To mi je strašno žao, ali nadoknadit će on to vrijeme mazeći te sad domeka skupa sa mnom.
Apgar 10/10 , rođena si sa 3660 kg i dugačka 54 centimetra. Nisi odmah papala na prsima kad si došla na svijet, ali smo se zato mazile i pričale i gugutale skoro sat i pol. Nezaboravno iskustvo. I nisam ni malo umorna. Najljepša beba u sobi. Mamina princeza, a tatina mrvica koju obožavamo od trena kad smo prvi put saznali da si s mamom u buši!
-
hvala ti od 
-
-
-
-
-
-
-
bravo!
-
-
dala dragom da pročita... 
prekrasno
-
-
-
Baš
-
-
-
raznjež , rascmolj
-
-
-
Tatin pogled:
"Danas je 19.07.2009. i ti si se rodila. Iako se nisam dugo javljao sad imam priliku prvi to napisati. Koristim priliku dok je mama s tobom u bolnici. Mamu si počela gurati sinoć oko 17.00 i nisi joj dala mira cijelu večer. U početku si izazivala lagane i nešto rjeđe trudove, koji prema noći postali jači i učestaliji. Čak je i mama negdje oko deset navečer nazvala bolnicu da pita da li je to generalna proba ili premijera… Kako je noć odmicala, mama ti više nije imala mira i negdje oko 01.00 ujutro me je probudila (a taman sam malo zaspao), i rekla: -diži se, idemo- i to je bilo to. Zgrabio sam kofer koji je mama pripremila za ovu situaciju, i ukrcali se u auto i krenuli smo prema bolnici. Srećom bilo je gluho doba noći i nije bilo skoro nikoga na cesti, tako da smo relativno brzo stigli. I tad su nastali prvi problemi. Prvo nas je portir uputio u pogrešan lift, koji nas je odveo na pogrešnu stranu zgrade. Sve sama administracija i kojekakvi uredi, a rodilišta nigdje. Zatim smo se spustili kat niže i eto rodilišta. Mislim se, možda sam krivo čuo, pa umjesto prvog čuo drugi kat, ali nema veze bitno da smo mi stigli. Baš u vrijeme kad smo se mi pojavili, sa druge strana je prolazila dežurna sestra koja nas je blijedo pogleda i pitala kaj tu radimo.??? I opet smo fulali… Onda nas je ona konačno uputila na pravu 'adresu'. Već je bilo 02.00 kada smo došli na pravi kat i na prava vrata na kojima je pisalo 'Porođajni trakt'. Pozvonili smo i mama je ušla unutra, a meni su rekli da pričekam vani. I tako sam ti ja čekao skoro dva sata. Već sam mislio da su sve to lažni trudovi i da ćemo se vratiti doma, kad se odjednom otvaraju vrata i mama izlazi u spavačici i kaže da ostaje. Trk u auto po kofer i nazad do mame. Malo smo proveli vremena skupa, jer se morala vratiti unutra na krevet. S obzirom da sam trebao biti prisutan pri tvom porodu ostao sam u blizini bolnice da sam odmah tamo kad me mama nazove. Sjeo sam u auto i čekao. I čekao… Pokušao sam malo drijemati, ali mi nije baš išlo. I tako sam dočekao jutro. Mama ništa ne javlja te oko pola osam nazivam baku i odlazim do njih na kavu, i tamo ću nastaviti čekati mamin poziv. Tijekom jutra mama javlja kako su trudovi učestali, ali se još ne očekuje tako brzo porod. Baka je sva na iglama, a bogme i ja. Mama nikako da javi da dođem u bolnicu i to iščekivanje već pomalo nervira.
Negdje blizu pola deset javlja da je puknuo vodenjak i da se tvoj dolazak uskoro očekuje. Ali to može biti za pet minuta, a može i za par sati. I tako ti ja i dalje iščekujem mamin poziv. Točno u 10.03 sati (točno vrijeme zabilježeno na mobaču) stiže poziv iz bolnice. Rekoh sad, il' nikad. Mama javlja: 54 cm.duga, 3660 gr.teška, čupava i dlakava po leđima.Valentina se rodila.
Dalje mi se sve odvijalo kao u nekom snu. Totalno dezorijentiran i jednostavno nisam znao što se točno događa. I sada dok pišem, imam osjećaj kao da se sve ovo događa nekom drugom, a ne meni. Vjerojatno će se kockice u glavi posložiti za koji dan – dva, ali znam sam jedno: Imam najljepšu mrvicu na svijetu."
-
-
-
-
čestitam :D :D :D
prekrasno 
-
Evo me na plačem 
ali od radosti na ovako krasnu priču.
Čekam i isčekujem da i moja priča krene.
Pravila pisanja postova
- Ne možete otvoriti novu temu
- Ne možete ostaviti odgovor
- Ne možete stavljati privitke
- Ne možete uređivati svoje postove
-
Pravila foruma
Odgovori s citatom
vam
