Evo ulovila vremena da podijelim svoje dvije priče:

Porod br. 1:

Znate ono kad prođete termin pa vas više nitko niti ne zove da pita kako ste nego dal ste rodili? Osjećala sam se trulo, nestrpljivo, umorno, ogromno (natukla 24kg), bila sam polugluha od natečenosti – čak mi je i otorinac rekao da moram rodit... Doktor u Vinogradskoj divan ali zabrinut – ja malecna, dijete veliko... i neće van nego raste još više... Uspjela nagovorit da me ostave doma što duže ali kad sam bil 41+5 doktor je rekao – sad bi bilo dosta, danas ostajete u bolnici pa ćemo probat s gelom...

Petak me primaju, daju prvi gel – ništa... Subota drugi gel – ništa... Nisam se niti počela otvarat... Subota navečer – zadnji obrok jer u nedjelju idem na carski ako se ništa ne desi... Ja već luda, nesretna, plačem cijelu noć, zovem muža svako malo očajna jer sam nesposobna rodit... Nedjelja ujutro – skužim sluzni čep ali još ništa ne vjerujem jer sam skroz tupa od svog tog emocionalnog napora... Zadnji pregled prije odluke za carski – pukne vodenjak i voda je mekonijska... Počinju lagani trudovi ali se njima žuri zbog vode pa me stavljaju u boks na drip... Čim su rekli drip ja sam tražila epiduralnu jer ipak nisam tako hrabra a i imam osjećaj da će ovo potrajati... Bome sam bila u pravu... Stavili su me u boks oko 14 sati, obnovili su mi epiduralnu 3 puta, otvarala sam se centimetar po satu... Stalno su me čudno pogledavali i mjerkali dal bi me ipak dali na carski... Ja i muž sjedimo u tom boksu cijelo popodne i večer, odmaram jer ništa ne osjećam, muž se zeza da mi fali još samo koktel u ruci, gledamo brojke na ctg-u i tratimo vrijeme trkeljanjem o glupostima... U 19 sati kaže muž – čuj ja sam gladan i idem jest, nećeš ti još... Pustila sam ga iako bi i meni dobro došla nekakva hrana – nisam jela već 24 sata... Negdje oko 23 sata kaže doktor da sam otvorena 9cm i sad će me ručno otvorit taj zadnji cm – sva sreća to nisam osjetila jer je epiduralna još djelovala... Ali kad je popustila onda je krenula tarapana – uletila sam nepripremljena u zadnjih 2 sata poroda sa trudovima na dripu... to je bio užas na koji me ustvari ništa nije moglo pripremiti, muž je nakon nekog vremena nemoćno sjeo jer više nije znao kako bi mi pomogao... U 00:50 rodio se Luka, plav, izmučen, 4kg i 54cm... Nakon 42+1 tt.. Mene su rezali i to dosta, sjeli na trbuh jer nisam imala više snage tiskat... Horor od poroda i oporavka ali se zbog rezultata isplatilo

Porod br.2

Ova priča će biti puno kraća...
Trudnoća super, dobila samo 12kg, beba velika od početka ali se tješim da ako sam jednom izgurala diva da mogu i drugi put

Subota – 38+4 – kontrola – kaže doktor da sam otvorena 3-4cm ali da to ništa ne znači osim da će ići brže kad jednom krene... ja ne vjerujem u ništa jer sam cijelu trudnoću mislila kako ću prenijeti kao i prvi put... i doktor je u nevjerici jer se sjeća prvog poroda... ništa, ja doma sve po normali – oko starijeg, stana, psa – kofer je poluspreman, nisam se baš pretrgla jer kao imam vremena... Noć s utorka na srijedu – zaspala sam oko ponoći i u 2:15 me bude bolovi – tjera me na wc... ok, ništa neobično, to mi se znalo već dešavat, obavim taj wc i natrag u krevet... brijem kako je od sarme jer sam ju jela zadnja 3 dana (baš mi je pasala...)... za 5 min – opet na wc... i tako par puta dok nisam počela sumnjat da su trudovi... kako nisam baš imala iskustva s tim početnim trudovima nisam niti bila sigurna ali ajde – ionako ne mogu spavat pa idem mjerit... na 5 min su... hm... ali to ne boli tak jako... dižem se i pakiram stvari, organiziram si u glavi kako ćemo sa starijim, oko 4:40 trudovi su na 3 min ali još uvijek ne boli tako jako... budim muža, zovem mamu da dođe čuvat klinca, hodam po stanu i spremam stvari, ništa posebno... pol 6 – dolazi mama, Luka se probudio i tuli da hoće da mu ja napravim čokolino jer "baka to ne zna" - radim djetetu čokolino i oblačim ga za vrtić... idemo u bolnicu... trudovi i dalje na 3 min i podnošljivi... u 6 me zaprimili na pregled – otvorena skroz, idemo obaviti ctg – e tu me počelo boliti, kad sam morala ležati na stolu 20 min... u 7 su me stavili u boks i doveli muža... u 8:35 se rodio Teo – divan, rozi, 3770g i 51cm Porod kakav bi potpisala bilo kada – niti jedne intervencije, malo me morali rezat jer je išao čelom van, babica mi se 5 puta ispričavala zbog toga... oporavak milina – šetali smo se po kvartu već peti dan


Dva potpuno suprotna iskustva ali oba sa najdivnijim rezultatom