Puros, čitam tvoj prvi post i čitam i ne mogu se načudit :? Mislim, nemoj me krivo shvatit, nije da ti ne vjerujem, vjerujem ti nažalost, ali da ti se sve to tako poklopilo počevši od babe s britvom do medicinskih sestara mi je strašno.
Ja sam rodila na Medarevu kao i moja sestra i sve moje prijateljice i bilo je tu i tamo prigovora na pojedince ali ništa ovako strašno.
Činjenica je da na Medarevu rade isti posao ljudi koji su potpune suprotnosti - imaš ginekologa koji su divni i sposobni, a imaš i onih koje ne bi zaposlila ni u mesari, babice u jednoj smjeni koje su grozne, a u drugoj koje se ponašaju kao da su ti u najmanju ruku prijateljice, medicinske sestre kojima si teret i one koje će učinit sve za tebe kao da si im rod. Vjerovatno si ti nabasala na sve ove koje sam prve navela.
Meni je na brijanju i klistiru bila jedna mlada cura koja je baš bila ljubazna i simpatična tako da me stvarno tuga uhvatila koji poso jadnica radi. Sva je bila oduševljena kad je vidila da sam se ja doma "isfrizirala", a koliko sam mogla primjetit tamo su bile pripremljene britvice za jednokratnu upotrebu. Grozila sam se od pomisli na klistir, ali i to mi je prošlo "bezbolno", čak smo dok sam trčala do WC-a i prduckala obadvije umirale od smijeha i zezale se na taj račun. Babice na porodu u prvoj smjeni nisu bile bogznašto, ali pošto sam dočekala i drugu smjenu stvarno su me te dvije iz druge smjene oduševile. Bile su tako ljubazne, drage, pune podrške, razumjevanja, imala sam osjećaj da ih poznam sto godina.
Jedini prigovor koji imam je na onu medicinsku sestru, visoku, plavu naprlitanu, umišljenu.... . Pošto sam bebicu dojila i negdje drugu noć valjda nisam imala dovoljno mlijeka ili što već mala je plakala skoro cijelu noć i tek pred jutro zaspala. Ja nisam spavala cijelu noć, a ni cijeli slijedeći dan. Dojenje se konačno uspostavilo i ja sam zaspala malo prije kupanja bebica. E onda ti je dama ušetala u sobu, probudila me i počela prigovarat kako je jedino moja beba plakala, što joj nisam dala mlijeko iz bočice, znam li ja da je u 8 kupanje, a sad 8,30 bla bla bla. Bogami se na krivu namjerila i to me još probudila, onda sam joj u facu sve sasula: "Koji vam je bog, jeste li vi normalni, jeste li uopće pitali kako sam ja? Koliko dugo radite na ovom odjelu pa se ponašate kao da ste s kruške pali? Kako ste mogli slušat cijelu noć da moja beba plače, a nije vam palo na pamet doć i pitat treba li što pomoć? Nisam ja tu radi vas nego vi radi mene! Sram vas bilo!" Cijelo vrijeme sam urlala na nju tako da me cijeli odjel čuo. Žena je ostala , i odjednom mi počela tepat kao ja sam umorna, da ona to razumije bla, bla... Otad više nisam s njom imala nikakvih problema, dapače.

Dobro, da ne duljim ionako predug post, htjela sam reći da i nije u Dubrovniku sve tako crno, i da nažalost takvi ser...., kao što su tebi bili na porodu ruše ugled cijeloj bolnici. Također mislim da bi trebala iči sa svim imenima i prezimenima ravno u "glavu" i žalit se na sve što ti se dogodilo do u detalj. Ne samo glavnom na ginekologiji, nego i ravnatelju bolnice!