Upravo taj dio "soliti pamet" je ono sto oni misle kad im se nesto kaze, ili upita. (nekim, ne svim, opet ponavljam)
Covjek koji je dosao doktoru, odnosno zena koja je dosla na porod, sto je zapravo tema, zeli znati ako se nesto dogada krivo, mnoge su puno citale, da znaju sto ih ceka, i kad pokazu znanja, docekaju ih kao da "sole pamet".

Doktor u bolnici je osoblje bolnice, on pruza uslugu, zene koje dolaze roditi su specificna kategorija i s njima treba posebno pazljivo.
Ona mozda je citala i informirala se, mozda je to shvatila krivo, ali onda je taj doktor tu da joj kaze da je to krivo shvatila i da joj kratko objasni ili kaze da ce joj pokusati poslije objasniti.

I dalje stojim pri mojoj tezi da za medicinu ne treba talent, treba samo upornosti i zelje da se zavrsi.
Imam milion primjera iz moje okolice, 3/4 razreda moje srednje skole je otislo na medicinu.Sjedila sam s njima 4 godine, znam koliko je tko inteligentan ili ne. Ljudi prosjecne inteligencije su je zavrsavali sa manje ili vise problema. Vidim i drugim zemljama tko sve studira medicinu.

To govorim zbog toga da se prestane gledati u doktora kao u Boga.
Svatko ima pravo pitati , cak i reci pogresno, oni su tu da objasne.

Kad idete kod pravnika po pravni savjet, pa mu svojim "laickim" jezikom objasnite sto zelite i pri tome napravite ne znam ni ja koliko gresaka u jeziku u pravnom smislu, kako bi bilo da vam pravnik kaze da ne mudrujete i ne solite mu pamet ili vam pocne pricati npr.latinski jer je to jezik kojim on najbolje komunicira....

Kad dodete kod arhitekta da vam napravi nacrt za kucu pa mu objasnite kako vi zamisljate svoju kucu, pa je vasa ideja po arhitektonskom zakonu blago receno neizvediva i smjesna, hoce li vam arhitekt reci da "ne solite njemu pamet" ili ce pokusati u razgovoru doci do rijesenja, eventualno pokusati nametnuti svoje rjesenje.

Doktor pruza uslugu, ali je ta usluga puno suptilnija nego recimo pravna ili neka druga jer se radi i o strahu pacijenta jer mu se radi o osnovnom, zdravlju, zivotu......Oni puno toga nauce na fakultetu, ali zaista jako slabo psihologiju, pogotovo psihologiju straha.
Bolje da se zaustavim, da ne pisem romane.