Drage moje,
nedavno mi je rodila frendica koju sam uvela u razmišljanje o prirodnom pristupu. Naravno da je nakon knjiga i informacija o tome koliko se kod nas bolnički porodi razlikuju od prirodnih, i sama poželjela iskusiti nešto čim bliže idejama o kojima smo pričale.
A sad slijedi ali... dogodilo se da je upala u bolnički "žrvanj" i nakon niza stvarno nepotrebnih intervencija završila na cr-u. Dakako, sad je ljuta i povrijeđena, jer joj se dogodilo upravo ono što nije željela (ovo nije još jedan topic protiv cr-a pa vas molim da to ne potežete).
Ne ulazeći u ne/opravdanost postupaka, meni je sad jako teško što sam joj uopće išta išla govoriti o mogućnostima pp-a, jer mislim da bi danas bila puno zadovoljnija i sretnija, ne znajući što je "propustila".
Koliko smo odgovorni za propagiranje prirodnih prostupa u okolnostima koje to ne omogućavaju?