hipotonićno dijete

[jopaa]

ustvari, fizijatrica je sa Lucijinih 12 mjeseci rekla da je malo hipotonićna. Prohodala je sa 16 mjeseci, sada ima 2 godine, usvojila je normalno sve motoričke radnje, sve radi ispravno. Malo me muči to što mi izgleda nekako smotana. Znam da nekako ružno zvući, ali stvarno je tako. Kad trči, sva nekako lamata rukicama i nogicama.
O svemu što radi prije će dobro promislit, ako nije sigurna traži rukicu. Još se ne zna sama spustiti niz stepenice. Jako je vesela, priča sto na sat, samo eto, jako je nesigurna u motorici, osim u padanju, to je specijalizirala.
To ne primjećuje nitko osim mene, muž se smije o ćemu se ja to brinem.

Zanimaju me vaša iskustva,eto da malo popričamo.

[boa]

Pa ne znam teško mi je ovako išta napisati. Moja starija (3 god) za koju tvrdim da je motorički super i snalažljiva se isto nije sama znala spustiti niz stepenice u toj dobi ( to je negdje svladala sa 2 god i 4-5 mj.) isto trči tako da lamatara rukicama-ne baš jako ali onako djećji. Moja neće o svemu dobro promisliti ali zna svoje sposobnosti. I moja je padala svakako i uvijek se dobro dočekala. Ne zna šta da ti kažem. Možda su ti oči veće od straha. Kažu da bi se full dobra motorika trebala uskladiti do 3. god. Moja u toj dobi nije ni skakala, ni išla niz stepenice sama, ni vozila tricikl, vozila je guralicu, penjala se odlično, trčala pomalo, hodala odlično po svim neravnim terenima.

[Mima]

To ti je normalno za hipotoničnu djecu. Nama je terapeutica rekla da se oni uvijek malo klimataju, kao one lutke na koncima. Što su stariji to je bolje. Ne znam jeste li vježbali? U svakom slučaju, sad kad je prohodala trebate forsirati hodanje po neravnim površinama (livada), hodanje uzbrdo i nizbrdo, hodanje po stepenicama, kao i sve moguće sprave po parku i to što više - ali ne možeš očekivati da će dijete to sve samo bez problema savladavati nego joj treba pomoć i poticaj. Kažu da su dobri sportovi za hipotoničnu djecu plivanje i jahanje.

[Fish]

Među fizijatrima (mi smo ih obišli i čuli više) postoje nemala razilaženja u mišljenjima oko hipotonije. Ja sam se priklonila onima koji vjeruju da je to prolazno stanje koje je moguće ispraviti, a ne nešto kao trajna osobina. Zbog toga ni ne volim čuti izraz "hipotonično dijete" - za mene je to postalo pomalo nesuvislo, kao "grloboljsko dijete". Hoću reći, ne slažem se s tim da je jednom hipotonik - zauvijek hipotonik. Uostalom, i dijete koje nije imalo nikakvih motoričkih smetnji moguće je pretvoriti u tromog "hipotonika", uz dovoljno neaktivne i sjedilačke rutine.

Mislim da je odlično da je tvoje dijete prošlo sve potrebne motoričke razvojne faze, a neke zadrške može imati i zbog karakternih osobina; što i dalje ne znači da jednog dana ne bi moglo postati vrhunski sportaš. Osim toga, svoj djeci, a ne samo "hipotoničnoj" ( ) preporučuju se sportovi koji potiču ravnomjerni razvoj tijela i ravnotežu (ne npr. tenis), a ja samo mogu nadodati skakanje na trampolinu koje, kako smo čuli, najbrže daje vidljive rezultate i i ima neurostimulirajući učinak pa ako imate prilike :D .

[KayaR]

Moj D.je bio hipotonicna beba i vezbali smo od njegovih 6m do prohodavanja sa 18m
Bio je pod stalnim nadzorom lekara u ustanovi gde je i vezbao 3 puta nedeljno.
Ulozili smo veliki trud da postigne sve motorne radnje odredjene za uzrast.
Dugo je puzao(to je jako vazno za razvoj misica,razvnotezu i spretnost)
Nikada nije padao,tacno je znao sta moze a sta ne.
Fizijatri kazu da je takvom detetu potrebna dodatna fizicka aktivnost dokle god raste.
Najbolje je plivanje,razvija celi misicni sklop.
Iako nije niakakav sportski tip,ni po cemu se vidno ne izdvaja od vrsnjaka.Sada ima 8.5 godina,lepo je porastao,zdrav je i aktivan momcic.
Jedino po cemu se izdvaja,a primetila sam i kod druge hipotone dece,to je da su mu ligamenti tako mekani i elasticni da se moze skoro"vezati u cvor"
S lakocom sebi stavi nogu iza vrata i prirodno zauzme takve poze u kojima bi mi "normalni"trajno ostali do dolaska hitne
S vremena na vreme ga odvedem na kontrolu fizijatru i dobije pohvalu -
kakav je bio "kao blato"-sad je odlican
Ono sto mogu posavetovati kao mama jednog takvog deteta(pocetna dijagnoza retardacio motorika)da je potrebno verovati u dete,uliti mu samopouzdanje da proba i ono sto misli da ne moze,pomoci mu da savlada i hvaliti ga.
Skakutanje na jednoj nozi,skakutanje na prstima,petama,odrzavanje ravnoteze na jednoj nozi bez krivljenja u stranu su neke od vezbica za ravnotezu,taj "test"redovno prolazi na kontrolama.
Takodje preporucujem ples,bilo klasican,moderan ili folklor,narocito ako je dete muzikalno.
Moj bi voleo i balet,ali tata to ne bi preziveo

[rahela]

i mi smo imali hipotoniju
sad Roko ima 4 i pol godine i dalje je malo nespretniji od vršnjaka u vrtiću, ali ima i nespretne djece koja nisu imala dijagnozu hipotonije

lijepo je to fish napisala

nama je najveći problem bio padanje, jer nije imao refleks da ruke stavi i ispruži ispred sebe, pa je uglavnom padao na glavu (prohodao je s 20 mjeseci)

sad i trči i skače, ide niz i uz stepenice, ali na nepoznatom terenu je nesiguran i traži oslonac
uz to, ima i astigmatizam i dioptriju, pa mu je nekad teže razlučiti gdje završava, tj. počinje "nova razina", npr. kad silazi niz stepenice "pipa" jel ima još koja, a u biti je sišao do kraja

u vrtiću je u sportskoj grupi i to mu dobro čini, a na jesen ću ga pokušati upisati na plivanje

[jopaa]

hvala vam na odgovorima. Fish, slažem se s tobom i zaista ni ja ne volim taj naziv hipotonično dijete.
Razmišljam o tome je li njezin onako smiren karakter posljedica te hipotoničnosti ili je obrnuto. Ustvari mi se sviđa ta njezina karakterna osobina, a sviđa mi se i to što je oprezna posebno kad je u nekoj nepoznatoj situaciji. Ustvari me najviše zanimalo kako se ta hipotoničnost odražava na njihov daljnji razvoj - malo me zabrinjava hoće li kaskati u razvoju za vršnjacima, pa da se radi toga osjeća isključeno u bilo kojem smislu.
Obožava vodu i kupanje pa se nadam da ćemo ovo ljeto uživati u moru.
Ponekad razmišljam,ako malo kaska u motoričkom smislu, može li se to odraziti na druge aspekte njezinog razvoja, iako to do sada nisam primjetila.

Malo su mi misli zbrćkane, sorry[/img]

[Mima]

Ne razumijem što ima loše u nazivu hipotoničan. Uostalom, nije dijete hipotonično, nego mu je hipotoničan mišićni tonus, a djetetu koje prohoda sa 16 mjeseci bez većih problema (a izgleda i bez vježbe) ionako nije hipotoničan nego se vjerojatno kreće oko nekakve normo-hipotonije.
Prava hipotonija je prilično ozbiljna dijagnoza.
Kako mišićnim tonusom upravlja mozak, pa je uzrok hipotonije ozljeda mozga, lako je zaključiti da je moguće da se ozljeda vidi i na drugim aspektima razvoja. A moguće je i da se ne vidi.

[KayaR]

Nece kaskati ako joj vi kao roditelji omogucite malo dodatne fizicke aktivnosti.
Moj vec pomenuti D.od sportova najvise voli da crta
Ima i spretnije dece ali bome i nespretnije.
Kao manji je takodje bio jako oprezan i pazljivo i strpljivo savladavao neke motorne vestine.Hvatanje lopte je,recimo,bilo dugo nedostizno.Supljoruki mamin
Veranje po decjim spravama u parku takodje.Ali,kada bi nesto savladao,ponavljao bi to uporno i sa zadovoljstvom do besvesti
Voziti rolere je naucio za 15 minuta,te smo mi svi popadali od cuda
U plivanju zaista uziva i to je super,u stanju je da satima ne izlazi iz vode,i tu je jedino aktivan 100%.
Sto se mentalnog razvoja tice,oduvek je bio napredniji od vrsnjaka(recimo,svog brata,koji je motorno hipersposoban).Kao da je nemoc tela nadoknadjivao superiornoscu mozga.
Nista ne brini,samo se bavi curicom i sve ce biti kako treba.

[KayaR]

Nije hipotonija uzrokovana ostecenjem mozga.
U porodici MM-a od 9oro dece cetvoro je imalo tu dijagnozu,i svi su vezbali.Sad su svi super momci i devojke.
Dete s ostecenjem mozga tesko da ce prohodati,i ako prohoda,pitanje je kakav ce taj hod biti.
Izvinjavam se sto "solim",ali na zalost sam "u temi"
Kada sam se raspitivala kod fizijatrice kako to i otkud(naime tada sam prvi put u zivotu cula za tako nesto),pitala je ima li jos koga u porodici sa slicnim problemom.Pa kada sam rekla da je bilo,odgovorila mi je-pa,gospodjo,zasto niste bolje birali(muza)
Kuma ima curicu sa ostecenjem na mozgu(pri rodjenju nije disala neki sekund),ima 10 godina i jos ne moze samostalno sedeti,kamoli hodati,uopste slabo sta moze
A receno je da je ostecenje-malo :?
Kako li je kada je veliko :?

[Mima]

Nego čime je uzrokovana nego ozljedom mozga? Promjene u mišićnom tonusu uzrokuju ozljede mozga: krvarenja, hipoksije koje se najčešće dogode na porodu (iako mogu i prije i kasnije). Nisu sve ozljede mozga jednake niti ostavljaju jednake posljedice.

[Mima]

Btw. moje dijete je imalo ozljedu mozga na porodu (kao i čitav niz djece na ovom forumu koja vježbaju, zato se i radi uzv mozga) pa normalno hoda, i sve ostalo.

[KayaR]

Moj nije imao nikakvo ostecenje.
Rodjen je ranije+nasledni faktor.
Na rodjenju je dobio najvise ocene.

[jopaa]

Lucija je rođena 15 dana ranije, porod prirodan bez ikakvih problema, APGR 10, sve super.Hipotoniju nije spominjala pedijatrica već sam je na svoju ruku vodila u fizijatrice.Imala je već 12 mjeseci.Fiz. je rekla da je blago hipotonična. L je jako teško prihvačala vježbe, pa nas je doslovno savjetovala da je ne dovozima i radimo s njom kod kuće što je više moguće.
Svijesna sam da to kod nje nije neki veliki problem,samo me zanimalo kakva su vaša iskustva.
Što se tiće naziva - hipotonično dijete- ustvari mislila sam kako ne volim bilo kakvo svrstavanje u grupe tipa- plačljivo dijete, plašljivo dijete....

[Mima]

To nije svrstavanje, nego dijagnoza Zapravo, dijagnoza joj sasvim sigurno nije hipotonično dijete nego Distoni sindrom (vjerojatno) normohipotonija. Težak porod i loš Apgar su naravno veliki faktori rizika, ali ima djece sa najvišim Apgarima koja su ipak pretrpjela čak i veća krvarenja u porodu pa imaju i većih rpoblema.

No, u svakom slučaju, to što ti dijete djeluje smotano znači da je nespretnija, da još uvijek vjerojatno ima malo snižen tonus, da ima hiperelastične zglobove. To je sve očekivano kod djece koja su (bila) hipotonična, i zato im i dalje treba 'vježbanje' koje se sastoji od vježbanja ravnoteže (hodanje po neravnom terenu), hodanja po stepenicama (moja djevojčica se nije znala spuštati po stepenicama niti sa tri godine), forsiranja što više sprava po parkovima, vožnje tricikla, bicikla itd. Za moje dijete se i fizijatar ljuti kada ja kažem da je nespretnija - jer tvrdi da može sve u skladu sa dobi - ali ona evidentno JEST nespretnija od druge djece npr. u parku (što uopće ne mora biti slučaj sa drugom djecom koja su imala slične dijagnoze)

[jopaa]

Mima, je li tvoja curica svijesna te svoje nespretnosti u smislu da joj smeta i da se ljuti zbog toga.Radi li usporedbe s drugom djecom, u tom smislu, sada kad je malo odraslija?

[jopaa]

još nešto, kako vježbati hodanje po stepenicama?
Kad dođemo do stepenica, Lucija ih želi preći uz pomoć rukica, onako puzeći, ili traži da je nosimo.Uglavnom, kad hoda, nesigurna je, pa vjerojatno izbjegava hodanje po stepenicama, a onda i ne vježbamo. Trebam li čekati da sama izrazi želju ili je forsirati? U motoričkom smislu to nam je još jedini problem.

[Mima]

Mima, je li tvoja curica svijesna te svoje nespretnosti u smislu da joj smeta i da se ljuti zbog toga.Radi li usporedbe s drugom djecom, u tom smislu, sada kad je malo odraslija?

Ne, ona misli da je užasno spretna i da je najbrža od svih. To je koma, ne ide u vrtić pa se nema s kim uspoređivati, a vrlo je umišljena. Onda ne može doći k sebi kad skuži da neko dijete trči puno brže od nje.

[Mima]

Što se tiče stepenica - pa, kad počne hodati po njima onda je puno vodite na stepenice (za ruku). Mi smo Leu znali voditi gore-dolje po zgradi po stubištu, tako da ima priliku hodati. Ali8 nema sad potrebe tjerati ju i forsirati.

[mihim]

[quote="Mima"] ali ima djece sa najvišim Apgarima koja su ipak pretrpjela čak i veća krvarenja u porodu pa imaju i većih rpoblema.quote]
istina, od moje seke bebac apgar 10, krvarenje 2 stupnja.... imaju velikih problema nazalost...

[Fish]

Ja cu ponoviti da postoje znanstvena razilaženja po pitanju hipotonije. Jedni zaista tvrde da je jedan od mogućih faktora nasljeđe (i mi smo takvog čuli), dok drugi to kategorično isključuju, tvrdeći da je uzrok uvijek neurološki, tj. zbog specifične, veće ili manje, ozljede mozga (čuli smo i to na vlastitoj koži). Ja ću samo reći da uzrok mora postojati, iako ne nužno neurološki i mislim da "nasljedna teorija" ne drži vodu. Moj sin je imao duboku anemiju, uslijed koje u njegovim mišićima nisu postojale zalihe željeza za normalnu funkciju.

Meni kod izraza "hipotonično dijete" smeta samo to što u njemu dio "hipotonično" zvuči kao trajna osobina. To mi se ne sviđa jer sam uvjerena da će dijete koje je prošlo sve motoričke razvojne faze, uz odgovarajuće povoljne uvjete, biti hipotono NEKO VRIJEME, a ne zauvijek. Također, smatram da povoljne uvjete za zdrav razvoj treba SVAKO dijete.

Kod ozljede dječjeg mozga u nekoj mjeri izostanu ili se iskrive signali tijelu za izvođenje određenih motoričkih radnji. Zbog toga se poremeti mišićni tonus. Vježbom se tijelo postavlja u položaje i pokrete koje bi inače zdravi signali prirodno "proizveli". Dakle, odgovarajućim vježbanjem mozak se "podsjeća" i stimulira na tu svoju ulogu. Kad se ostvari rehabilitacija, što se vidi po usvojenim motoričkim radnjama, tada se treba nadalje tijelo stimulirati kao i svako drugo zdravo tijelo, odgovarajućim vanjskim poticajima za kretanje. Dakle, ako je dijete kao mala beba bilo hipotono, ali normalno prošlo rotacije, puzanje, podizanje, hodanje, onda je, po meni, daljnja pretjerana briga za njegovu motoriku jednaka kao da se za dijete koje je imalo porođajnu težinu 1500 g, ali opstalo i lijepo napredovalo, uvijek brinete, i s 2 godine, i s 3 i sa 5 godina - hoće li moći jesti i održavati normalnu tjelesnu težinu - pa mu stalno trpate zalogaj više...

[Fish]

I da nadodam još nešto... Mene je uvijek fasciniralo da su vrhunski sportaši u pravilu oni mirnog temperamenta. Sjetite se brace i seke Kostelić, pa vozača formule 1... Nekad morate naćuliti uši da ih čujete kad pričaju, zar ne?? S druge strane, neke bučne, temperamentne osobe sa estrade imaju "2 lijeve"...

[jopaa]

pa da, nisam o tome razmišljala, ali stvarno je tako.
Evo, Lucija je jutros kad smo se penjala u stan, rekla - ja ču sama -, ja je sva u čudu pogledala, a ona se fino popela pridržavajući se zida.Shvaćam da se nekad pretjerano brinem, ali kad si ne mogu pomoći. Vidim to i na osobnom primjeru. Naime, moja prva curica ima razvijenu izuzetnu motoriku i kad se idam prisjetit stvarno nemam pojma kad se počela samostalno spuštat niz stepenice i sad kad ima 4 godine, ponekad traži ruku i to me uopće ne zabrinjava, a kad mlađa traži pomoć u bilo kojoj radnji, već to pripisujem hipotoniji i brinem se...
Uglavnom, shvatila sam- stalno poticati motoriku, plivanje, hodanje po neravnim terenima, vježbati hod po stepenicama....

A i mislim da se ne treba zamarati, što je dovelo do hipotonije.Važno je prepoznati, dobiti dijagnozu i ići na vježbice. Mogu reći da vi u gradovima imate streću što se toga tiće. U maloj sredini, rijetko vas ped. uputi na vježbice osim ako dijete rođeno ranije pa je neurorizično.Ako vas i uputi, fizijatra nema prije Dubrovnika ili Splita. Kod nas rijetko koje dijete vježba osim ako ima ozbiljnu dijagnozu.

[Fish]

[quote="jopaa"]A i mislim da se ne treba zamarati, što je dovelo do hipotonije.Važno je prepoznati, dobiti dijagnozu i ići na vježbice.[/quote I ja mislim da se roditelj ne treba zamarati s onim na što ne može utjecati, nego da treba što više poduzimati što je u njegovoj moći, ali doktori ne bi smjeli biti površni. Upravo radi površnosti doktora događa se da se mali zdravstveni problemi pretvore u velike. U našem slučaju, pedijatar nas je razuvjeravao da postoji ikakav problem, a fizijatri su detektirali problem bez da su istražili uzrok (neurološka obrada, koja se obavlja po defaultu, bila je u redu). To je dovelo do toga da je moj sin dobio dijagnozu, bio uključen u medicinsku gimnastiku, a tek 3 mjeseca kasnije, samo zahvaljujući mom inzistiranju ustanovljeno je da ima tako lošu krvnu sliku da mu je potrebna hospitalizacija. Bez mog inzistiranja problem bi bio uočen još kasnije, kad su posljedice mogle biti veće od motoričkih smetnji. Sve to u velikom gradu Zagrebu.

[mg1975]

Sa L. smo počeli vježbati sa 3. mj. starosti i motorika nam je ok. Kod nas je malo problem što je od rođenja jako visoka i to pridonosi nezgrapnosti u nekim pokretima. Ona isto smješno trči, nesigurna je na nepoznatom terenu i traži sigurnost u nekom osloncu. Mi se već odavno ne živciramo zato što druga djeca mogu nešto ona nemože, jednostavno je ne forsiramo ako nešto hoće probati mi joj pomognemo.

U cijeloj priči je bitno početi što prije početi vježbati i maksimalno se truditi oko njih.

[split]

Kod nas je hipotonija rezultat krvarenja u trudnoći i hipoksije (carski).
Napravili smo sve pretrage i nalazi su uredni. Fizijatrica je rekla da bi mogli napravit još magnetsku ali da ionako "nema tablete za hipotoniju" nego samo vježba. Vježbali smo i sad je sve OK. Malena je sad napunila dvije god. i primjećujem isto šta i ti. Nespretnija je i nestabilnija od vršnjaka.
KAd padne dočeka se na čelo. Skale je isto tek počela savladavat.
Veseli se skalama i uspjehu savladavanja.
Savjetovali su nam poticanje u svim fizičkim aktivnostima.
Mislim da je bitno da ispred malene ne pokazuješ svoju zabrinutost, niti razgovaraš o tome kakva je (u razgovorima sa drugima) jer dijete to osjeti. Treba se veselit se svakom uspjehu, hvalit je i poticat. Pozitivno okruženje je bitno svakom djetetu.
Uostalom i "zdrava" djeca padaju, spotiću se i sl.

[Fish]

KAd padne dočeka se na čelo. .

A je li kao beba možda bila puno zaštićena u smislu da je bila dosta u ogradici - vrtiću? To padanje može neko vrijeme ostati samo zato što se dijete nije imalo priliku nesputano kretati - okretati, puzati, podizati se- na sve strane prije hodanja i time naučiti sve o gravitaciji...

[jopaa]

Fish, mislila sam da se to događa samo u malim sredinama.
Moja ped. je stalno govorila da su dijeca individualna, s čim se naravno slažem, ali vidjelo se odmah, bar sam ja vidjela, da nešto nije kako treba.
Kad sam tražila uputnicu za neuropedijatra i fizijatra, nije joj baš bilo drago.

[stellita]

ma sve je to skupa pod istom kapom naziva koji nije baš omiljen među neuropedijatrima: Dystoni sindrom. Odstupanja u tonusu bilo hipo- ili hiper- tonus. Nekakav kompromis ako se kod nekog djeteta nađe "odstupanje" od zacrtanih tj. okvirnih miljokaza razvoja.
U svakom slučaju primarni pedijatra je vrlo važan jer on prvi prim pregledima idi te miljokaze. Nažalost puno djece kasno krene s vježbama a puno se da postići ako se ranije krene. Na neki način Bog nas je blagoslovio plastičnošću mozga. Uvijek postoji niz sporednih cesta kojom se dolazi do autoputa bi rekli pa mozag možemo naučiti sve. Čak i ono što je morao sam znati a zbog nekog razloga ( već su navedeni - hipoksija krvarenja oštećenja i sl) sada mora tražiti drugi put.
Sami znate koliko je različite djece pa onda samim time i djece s raznim motoričkim smetnjama. Od blage hipotonije do cerebralne paralize.
Predvidjeti i voditi brigo o problemu je najvažnije. Uostalom svaki problem koji je rješiv nije problem zar ne?

puno sreće svima

[split]

Fish ogradicu nismo imali, a hodalicu pogotovo. Mislim da je problem u snazi mišića ruku na koje bi se trebala dočekat.

[Fish]

Fish, mislila sam da se to događa samo u malim sredinama.
Moja ped. je stalno govorila da su dijeca individualna, s čim se naravno slažem, ali vidjelo se odmah, bar sam ja vidjela, da nešto nije kako treba.
Kad sam tražila uputnicu za neuropedijatra i fizijatra, nije joj baš bilo drago.

Ne znam šta da kažem. Izgleda da je cijela Lijepa naša jedna mala sredina u kojoj je poredak takav da su u prvom planu neke niže vrijednosti. Zato svaka čast pojedincima koji rade kako treba, u velikim i malim mjestima!

[Mima]

split, problem sa padanjem 'na glavu' ili na čelo su obično nerazvijene prednje obrane. Kažeš da ste vježbali - što fizijatar misli o tome, jesu li komentirali ima li dijete prednje obrane?

[split]

Nikad mi to nije spominjala. Samo je govorila o bočnim da su ok.
Imam osjećaj da su fizijatri opterećeni tj. nema ih dovoljno pa uzimaju samo "teške" slučajeve. Otprilike kad prohoda smatraju da je posao gotov. Nemaju ni uvjeta za vježbu starijih kojima bi trebala mala gim. dvorana sa spravama.

[jopaa]

I Lucija je jedan kratki period padala na glavu iako su sve obrane bile ok.
Kod nje je malo slabiji gornji dio tijela, najviše u području ramena, zato što u početku svog motoričkog razvoja nije dovoljno koristila ruke, uglavnom se nepravilno vukla nogama. Sada sve radi pravilno ali taj gornji dio je ostao malo slabiji.
Kad trći, ne koristi se dovoljno rukama, pa izgleda malo šlampavo, o tome sam već govorila.Kad se spušta tim famoznim stepenicama kao da uopće ne kontrolira gornji dio tijela i ne nazirem kad bi to mogla napravit sama.

A što se tiće fizijatara, oni su stvarno preopterećeni, kao uostalom i svi doktori, a kod nas ih i nema kao što sam već rekla.Da ne govorim kako bi bilo dobro da postoji nekakva gimnastika za malu djecu, u smislu rekreacije, ali o tome mogu samo sanjati

[split]

Kod nas ima gimnastika u sklopu vrtića (platiš dodatno) ali još ne ide u vrtić. Obavezno ću je upisat, a ima mi i neka gim. u šk.dvorani isto primaju vrtićki uzrast. Sat fiziterapeuta privano je 300 kunića.
Meni nekad padne na pamet da su joj možda i neke druge funkcije "oštećene" mislim na ono što će se kasnije pokazat pisanje, čitanje i sl.... Negdje sam pročitala da slabije žvaču hranu jer su im i ti mišići slabilji...
Da li si možda sa nekim medicinske struke razgovarala o tome?

[KayaR]

Moj D.odlicno zvace samo cokoladu
Zato ostalo zvace satima,uvek poslednji zavrsi obrok.Oduvek je gnjavio s jelom,ne znam sad,ima li to veze s misicima....
Britkog je i brzog uma,ali je inace spor,spor spoooor....
No,on se uOpste ne uzbudjuje :/ Tako mu odgovara.
Kada je krenuo u skolu,redovno nije zavrsavao rad na casu kad i druga deca,vec smo to morali kod kuce.Ni zbog toga se nije uzbudjivao.
Dok smo mi penili pozuri ,pozuri,pozuuuri,on je sledio svoj tempo.
Tek je u drugom razredu(kada smo odustali od "guranja"i "ubrzavanja") sve postigao,pa cesto zavrsava prvi i trci da preda uciteljici
Ona ga mnogo hvali kako je supr,super....i kako je sad onakav kakav treba biti.
Eto.
Moze ih se pogurati malo,ali sve ce se postici kada za to dodje vreme.

[veda]

Ivan je rođen 3 tjedna ranije i odmah su rekli da je hipotoničan.
Redovito idemo na kontrole na goljak al nas na vježbe nisu slali. Prohodao s 14 mjeseci. Sad kad trči isto maše s ručicama i nekako se ljulja. Jedna nogica mu nekako ide unutra i često pada. Fina motorika savršena. Doktori kažu da je to sve ok

[jopaa]

uh, split i meni to pada na pamet, al nisam baš o tome razgovarala s nekim medicinarom. Recimo, Lucija još ne zna sama jesti žlicom, ali i ne pokazuje volju da to nauči.Inače je cijela usporena, ustvari točnije je reći da je flegmatik. Već sam pisala, ne znam jel karakter proizlazi iz hipotonije ili je obrnuto. Vjerojatno se sve to ispreplelo u jednu cjelinu.
Mislim da je samo kontraproduktivno da razmišljamo što će biti tako daleko, možda će i biti sporija u školi, ali tko garantira da je to povezano s hipotonijom.
Malo mi smeta što je tako procjenjujem i važem sve što može i ne može, pa se nastojim opustiti, pomažem joj, potićem je i nadam se najboljem.

[split]

MEni nije problem u procjenjivanju, dapače ako se "nešto" primjeti treba reagirat odmah. Mislim da je kad krene u školu kasno jer tada treba pratit ostale u razredu. Danas postoje psiholozi, defektolozi, logopedi, radni terapeuti, razne udruge i volonteri.
Ukoliko mi se nešto učini sumnjivo posjetit ću ih pa taman i bez veze.
Možda samo na mali razgovor i po nešto dobrih savjeta.

[Fish]

Split, žao mi je što si iskusila "nedorečenost" od strane dr za svoju curicu i u pravu si što si otvorena za sve vrste saznanja... Ja sam nekako odahnula kad je moj maleni propuzao i bila sam zadovoljna što je puzao dugo - čini mi se da baš puzanje razvija spretnost kod padanja i da najbolje jača ručice. Na tvom mjestu bih se s malenom povremeno igrala "tački" - da hoda na rukama dok joj pridržavaš tijelo i iz klečećeg položaja bih je u igri pogurivala prema naprijed i poticala na penjanje uz skale u parkovima koje imaju što strmiji nagib, da što više koristi snagu ruku i općenito bih je što manje primala za ruke u kretanju kako bi joj što više bile slobodne za korištenje...

[split]

Ma radimo mi to sve. Fizioterapeut mi je savjetovala "sve šeme" i taktike.
Sad imamo opet kontrolni pregled pa ću se savjetovat sa dok.

[Snjeska]

I moja D. je bila hipotonično dijete, nedonošče.
Vježbali smo i sa 11 mjeseci razvojno dostigli vršnjake.
Sada ima dvije godine i ne vidim nikakva odstupanja u njenom razvoju.
Normalno trči, skače, penje se...

[Lorka]

i moj sin je bio hipotoničan i vježbali smo od njegovog 6-og mjeseca do 12-og; prohodao je s 12 mjeseci i 8 dana; uz stepenice se počeo penjati s 18 mjeseci, s 20 mjeseci se počeo samostalno spuštati niz stepenice...

nama je neuropedijatar objasnio da je Distoni sindrom stanje, dakle nešto što je danas, a ne mora više biti i za mjesec-dva i da je do toga došlo zbog krvarenja u mozgu (I i II stupnja), po rođenju je sve bilo ok i Apgar je bio ok; odstupanje u motoričkom razvoju sam primjetila ja kad je imao 4,5-5 mjeseci

neuropedijatar, fizijatar i fizioterapeutkinja su mi rekli da ukoliko se ne vježba, dijete najčešće može (osim ako su veća oštećenja u mozgu) samo svladati te osnovne motoričke prijelaze i prohodati (naravno s nekim zakašnjenjem u odnosu na prosjek, standard), ali da takva djeca tada budu nespretna, odnosno "smotana" (primjerice često padaju na glavu jer nemaju razvijene obrane)....

i da, ako je dijete nekad imalo dijagnozu "hipoton" ne znači da ne može postati vrhunski sportaš

mislim da naslijeđe, geni nemaju nikakve veze s hipotonijom....

[gogaa]

da se pridružim temi. naime prije par dana mi je pedijatrica na redovitom pregledu rekla da mi je dijete( 3 mj) "mlohavo". otišli smo na pregled i rečeno je da je malo hipotoni??????????? malo sam surfala po netu da se informiram. e sad, malac nije rođen prerano, dapače na termin, uredan porod koji je od početka trudova do rođenja trajao 2 i pol sata, apgar 10/10, normalna porođajna težina, uredna trudnoća... sve školski. malo mi je to neobično s obzirom da on na trbuhu diže i okreće glavu, prima predmete, maše rukama i nogama, jedina stvar je kad ga dižemo zabaci glavu i kad ga se stavi malo na noge ide prema nazad............ vaše mišljenje