nema tog djeteta (ispravak)
 |
|||
|
|
|||
nema tog djeteta (ispravak)
cvjetkica, ja uopće ne razumijem više - je li vjeronauk onda normalan predmet, u rangu ostalih, ili nije?
ajte se ti i juroslav lijepo dogovorite, možete i na pp, na kraju krajeva, ista ste struka, pa nas obavijestite.
ovo s molitvama sam samo kao primjer rekla, jer ne znam što se uči na tom predmetu.
normalan je. kao i svi drugi izborni predmeti. svi imaju rubriku znanje. zalaganje. itd...daju se ocjene. ocjene postoje od 1-5. puno toga ovisi o školi,o ravnatelju, o samom nastavniku. uglavnom, mislim da je ukoliko netko ima nekih nedoumica najbolje razgovarati sa samim nastavnikom. tako se sve može najbolje riješiti. nemam se ja šta dogovarati s juroslavom, znam što radim i da nikad nitko nije imao zamjerke na moj rad. nemaju svi pet, niti četiri, a opet nitko me nikad nije prozivao. razgovaram s roditeljima, svi sve znaju, svima je sve jasno i tako to mora ići.
Slažem se, ali opet je čudno da dijete na jedan predmet gdje se, kako kažeš, čak i ne traži samo znanje, ne donosi pribor,maše rukama, lijenčari-a na ostale sve to radi i još i uči? Nije važno koja je ocjena u pitanju, uopće. Obično su djeca problematičnog ponašanja-problematična svugdje, ako bi to bio razlog...zato bih ja popričala kao rodielj da čujem mišljenje, više bi me zanimalo ponašanje , nego znanje.cvjetkica prvotno napisa
Jer, tu je kvaka-svaki predmet je odgojni u toj dobi-ne samo vjeronauk. Ali ako se ne ocjenjuje znanje, nego odgoj-pitanje je tko to može ocijeniti. Koliko god glupo zvučalo-učiteljima i nastavnicima je lakše ocijeniti znanje. A što se tiče odgoja-vjeroučitelj nije psiholog niti učitelj bontona, a bome ni etičar (mada to nitko nema pravo -ocijenjivati-ni profesor etike, on ocjenjuje znanje). Ja osobno ne bih da mi vjeroučitelj ocjenjuje odgoj više nego ostali učitelji....radije bih slala dijete po znanje. Ali, ipak, škola je i odgojna ustanova, a vjeronauk predmet koje je ravnopravan s ostalima.
Nije imao same četvorke, dobivao je i petice i četvorke, ali pravo da ti kažem na informacijama samo ovlaš pogledam ocjene i nisam opterećena brojanjem četvorki i petica i računanjem aritmetičke sredine, nekako radije iskoristim priliku da sa razrednicom popričam o važnijim stvarima.
Neprimjerene su mi ove primjedbe o našim očekivanjima koja idu u smjeru poklanjanja ocjena iz "manje važnih" predmeta, jer smo mi navodno sami utjecali da dijete taj predmet shvati kao nevažan.
Bez obzira od koje je važnosti savladavanje gradiva iz nekog predmeta za buduće školovanje, očekujem da se za svaki potrudi, kao što očekujem da se potrudi oko svake obaveze koju preuzme, bilo to u školi ili izvan nje.
Tako smo se i dogovorili sa njime (i on je pristao) da će sljedeće godine nastaviti pohađati vjeronauk, kada je već započeo (jer ne želimo da u životu odustaje odmah od svega zato što mu je tako u tom trenutku komotnije), pa ćemo na kraju trećeg odlučiti hladne glave što ćemo dalje.
Ukoliko i dalje bude ustrajao u tome da ne želi, poštivati ćemo njegovu odluku.
Pa napisala sam, mi ga uopće nismo upisivali na vjeronauk, nego je ON želio da ga se upiše jer ga je sve u vezi sa vjerom, Bogom, Isusom, svecima, rajem i anđelima strašno interesiralo.
Čak smo mu prošlo ljeto kupili i čitali dječju Bibliju jer smo mislili da će ga to zadovoljiti , ali upravo suprotno, samo mu je raspirila zanatiželju.
Zašto ne bismo tad očekivali da će mu vjeroučitelj pružiti sve te spoznaje i približiti mu na taj način vjeru, kada mi već ne možemo?
Ovako, kod svakog predmeta bio on odgojni ili ne najvažnija je stavka znanje. U godini kad sam polagala stručni ispit komisija koja mi je došla na jedan od satova kad su pregledavali imenik napomenuli su mi ovo: ako su ocjene iz znanja npr. 1,a iz ostalih stavki ima pozitivne ocjene, dijete mora na popravak. Osim ako ne ispravi ocjenu. Ostala sam :shock: . Rečeno mi je također da ukoliko nastavnik evidentno pokloni ocjenu, proizvoljno ju zaključi iako je vidljivo da ona nema veze sa stvarnim stanjem u imeniku mora se opravdati prosvjetnom inspektoru (koji gleda isključivo ocjene i ništa drugo). Naravno, ako netko pošalje inspekciju. Tako je sa svakim predmetom uključujući vjeronauk. Nemojte misliti da je zaključivanje ocjena jednostavan posao. Mislim da to vrijedi za sve predmete iako je kod tzv. odgojnih teže jer svi "moraju" imati 4 ili 5.
Piplice, meni se čini da je vaša situacija riješena na najbolji način, dijete je odgovaralo i zaslužilo ocjenu. Baš mi je drago za malog odlikaša. Jedino bih možda suptilno poradila na tome da mu ne bude drama ako dobije četvroku ubuduće (a opet da se ne opusti previše)
Više manje potpisala bih cvjetkicin stav, ako iz vjeronauka ocjena postoji, onda se treba na nečemu bazirati i nije u redu da se očekuju isključivo petice, budući da ocjena ulazi u prosjek s ostalim ocjenama.
postoji li negdje sluzbeno ta razlika izmedju 'odgojnih' i onih drugih predmeta?
ili se to samo tako kolokvijalno govori?
Malo čitam jer mi smo isto izabrali vjeronauk z a1. razred na jesen i nemam pojam što me čeka uopće i vjernici smo, idemo na misu i naša djeca su odgajana u tom duhu i vjeronauk kao predmet u školi i smatram takvim znači to je učenje o vjeri a to rade vjernici zar ne?a ovo mi je apsolutno neshvatljivo, al, dobro, različiti smo. da mi kući ne vjerujemo u Boga/isusa i onda upišemo dijete na vjeronauk s ciljem da im vjeronauk približi vjeru. zašto?
I sad dijete koje nije odgajano u vjerničkom duhu znači ne molite se itd........
želi moliti oče naš, zdravo marijo i zahvalu za stolom, jer je to naučilo na satu vjeronauka , da li će to roditelji dopustiti uopće i što će mu reći da ne smije?
Ok možda i dijete povuće roditelje u vjeru..........
Meni je lakše ja znam da sve što naući na vjeronauku može i doma slobodno o tome s nama razgovarati i više cijenim roditelje koji smatraju da nisu vjernici i ne daju dijete na vjeronauk nego da dijete uči o vjeri a oni kod kuće onda negativno govore o tome....
Drugo je matematika ona nije stil života a vjera je stvarni način života prema kojem odgajaš svoju djecu.....
Evo ne znam što točno se uči na vjeronauku .........pa mi nemojte zamjeriti
Procjeni stila života nije mjesto u školi, eto, tu je problem, brišite ako je off
Nisam vjernik ali dijete ću dati na vjeronauk ukoliko to dijete bude htjelo, iz bilo kojeg razloga.
Neću u tom slučaju negativno govoriti kod kuće o tome, zašto bih. Jedino će mi i dalje smetati da se to gura u osnovne škole. Inače nemam ništa protiv da dijete uči o bilo kojoj religiji.
Donekle se slažem, to se može povezati s onom (po meni čudnovatom) raspravom o tome je li odgoju mjesto u školi. Po mom mišljenju, naravno da jest, ali mi je malo čudan onaj detalj gore koji spominje kina, jesam li dobro razumjela da ocjena djeteta ovisi i o tome što nekom nije htjelo posuditi bojicu? Pogotovo ovaj dio:Kako će ocijeniti dijete prema tome kakvo je? Ispada da se ocjenjuje karakter?Dijete mi je reklo da ona "ne gleda samo koliko znaš, nego i kakav si".
Mislim da bi svaki učitelj trebao reagirati u smislu da potiče suradnju između učenika, ali ne pod prijetnjom slabije ocjene.
Pomikaki imaš pravo nije loše učiti djecu o religiji evo ne mogu se postaviti u tvoju poziciju jer nisam u njoj, ali vjeronauk i govori a i temelji se na odnosu prema drugom čovjeku i Bogu o tome se i uči, znači ne povrijediti drugoga, okrenuti i drugi obraz ako dobiješ pljusku, oprostiti, poštivati i prijatelje i neprijatelja..........znači gleda se kakva si osoba............ili imam krivo?
naravno, ali mi se čini da će se dijete prije naučiti licemjernosti ako na vjeronauku posuđuje bojicu zato što ga je strah loše ocjene.
Pravo dobro djelo je ono koje učiniš iz ljubavi prema drugome, ne iz straha, i bez da očekuješ korist od toga.
Tako da mislim da ova vjeroučiteljica (ispričavam se ako sam krivo razumjela kinin post) šalje djeci potpuno krivu poruku.
ali na vjeronauku se ne uči o religiji, nego je to nešto sasvim drugo.
evo ti program vjeronauka za 1. razred:
izdvajam dio:
ukoliko je obitelj drugog pogleda na svijet, ja ne vidim kako je moguće ovo citirano uskladiti. jedino u smislu tolerancije prema drugom mišljenju, ali opet mi se čini da je za prvašića to preteška zadaća. :/Opći ciljevi vjeronaučne nastave prvoga godišta
– Otkriti i upoznati važna pitanja o svojem životu i svijetu u djetinjoj dobi i promatrati ih u duhu vjere i kršćanske ponude
– Otkriti i upoznati da je Bog čudesno stvorio naš svijet i ljude kao veliku Božju obitelj
– Izgraditi svijest i stav vjere da nas Bog beskrajno ljubi, da nas prihvaća i ima povjerenja u nas
– Susresti i upoznati neke ključne događaje, osobe i činjenice povijesti spasenja u kojima se očituje Božja blizina i ljubav prema čovjeku
– U Isusu Kristu susresti i upoznati svojega Spasitelja i prijatelja svih ljudi
– Otkrivati bitna otajstva povijesti spasenja u povezanosti s proslavom tih događaja u životu u obitelji, školi, crkvenoj i široj društvenoj zajednici
– U zajednici vjernika otkriti snagu vjere i kršćanskoga života
– Početno upoznati i usvojiti neke jednostavne zahvalne molitve Bogu
– Produbiti i izgraditi stav temeljnoga povjerenja i ljubavi prema Bogu, prema sebi i drugima, kao i životu općenito
To bi bio inside pogled na katoličku religiju 8) . Kasnije kad poraste doći će vrijeme za kritičnije razmišljanje i komparativno proučavanje drugih religija.
Možda misliš na osjećaj krivice i rastrganost djeteta koje se ne smatra dovoljno dobrim vjernikom, zbog različitih utjecaja?
Ne znam što drugo učiniti nego pustiti je da ide svojim putem. Da nisi vjernica a dijete ti dođe i kaže da želi na vjeronauk, što bi rekla - da ne smije jer ti ne vjeruješ?
Jesmo li opet ot?
kao i kod drugih predmeta, tako vjeronauk dosta ovisi o vjeroucitelju. ja sam od 1. do 4. osnovne imala predivnu vjerouciteljicu, casnu sestru, koja nas je naucila mnogo toga. mi smo sa gustom isli na krunicu, na mise, nadmetali smo se ko ce citati otajstva, psalme, citanja... cesto smo isli u kucu casnih sestara i pomagali im ponesto.
u 5 razredu vjeroucitelj je zupnik nase zupe. On je bio katastrofa od vjeroucitelja. doslovno nas je tjerao da idemo u crkvu, zapisivao na pluseve i minuse o dolascima na misu, krunicu, krizni put... naravno, sve sta je obavezno, pogotovo u pubertetu postaje tlaka (kao i lektira, otprilike)
u 1. srednje to se nastavlja. vjeroucitelj preferira decke koji s njim igraju nogomet i nijedna cura nema 5 iz vjeronauka...
vjeronauk bi nas trebao uciti o vjeri i ljubavi a ne da bude puko pamcenje cinjenica... to je moje vidjenje.
Brz mi prst.............
Naravno ne znam što bih rekla jer nisam u toj situaciji ali moji roditelji su to meni rekli u osnovnoj školi kad sam htjela u Crkvu na vjeronauk, i bila sam žalosna ali moja želja je bila vođena činjenicom da je većina iz razreda išla pa idem i ja da se ne osjetim manje vrijedna a uopće nisam znala ni o čemu je riječ pošto ni moji roditelji nisu znali........
I smatram da su učinili ispravno jer smo mi tada tako i živjeli a vjeru u Boga sam našla sama i za to nikad nije kasno i nitko me nije prisiljavao i nije mi žao zbog prošlosti...............tako smo živjeli i moja mama i danas tako živi i ja ju ne osuđujem...........
potpisujem.........
potpisujem i ja, uz dodatak da se pamćenje činjenica može ocjenjivati, a vjera i ljubav ne.potpisujem.........
kad sam se ja dvoumila moji su mi rekli da je dobro da idem pa makar zbog opće kulture. Potaknuta time, upisala sam se (već starija), i premda je to bio period zbunjenosti - očekivala sam nešto puno kvalitetnije, i što se tiče podataka i što se tiče vjere, ljubavi i tolerancije - ipak smatram da mi je to vrijeme provedeno na vjeronauku bilo korisno i kao iskustvo i kao obrazovanje, te mi je kasnije pomoglo i na fakultetu budući da sam se bacila u neke društveno-humanističke studije.Naravno ne znam što bih rekla jer nisam u toj situaciji ali moji roditelji su to meni rekli u osnovnoj školi kad sam htjela u Crkvu na vjeronauk, i bila sam žalosna ali moja želja je bila vođena činjenicom da je većina iz razreda išla pa idem i ja da se ne osjetim manje vrijedna a uopće nisam znala ni o čemu je riječ pošto ni moji roditelji nisu znali........
I smatram da su učinili ispravno jer smo mi tada tako i živjeli a vjeru u Boga sam našla sama i za to nikad nije kasno i nitko me nije prisiljavao i nije mi žao zbog prošlosti...............tako smo živjeli i moja mama i danas tako živi i ja ju ne osuđujem...........
Ja bih osobno radije da mi dijete ide na neku etiku ili nešto slično, gdje će učiti o različitim religijama i dobiti širu sliku. Ali pretpostavljam da će mi doći sa željom da upiše vjeronauk baš iz razloga koji je nekad bio tvoj (kamo sreće da kao piplicin sin želi nešto naučiti ) jer živimo u okolini gdje sva djeca idu na vjeronauk. Ali smatram da će to biti njezina odluka a ne moja (pa se sad već psihički na to spremam
Kod nas ovo sigurno nije slučaj, prema vjeri se ponašamo sa poštovanjem i to prenosimo i djeci.
Druga je stvar što dijete npr. zna teoriju postanka svijet i po Bibliji i po Velikom prasku, ali on opet ima neku svoju logiku po kojoj se te dvije teorije zapravo slažu.
Neka dijete širi svoje spoznaje u svim smjerovima, kada već želi, pa neka sam odluči što će ili neće vjerovati.
[quote="pomikaki"]potpisujem i ja, uz dodatak da se pamćenje činjenica može ocjenjivati, a vjera i ljubav ne.potpisujem.........
nitko ne ocjenjuje vjeru i ljubav. ocjenjuje se jednino znanje, odnosno memoriranje činjenica. u osmom razredu imaš teme kao što su npr. reformacija i to je nešto što znaš ili ne znaš. ima i tema o hinduizmu, budizmu, islamu...
:?
ja mislim da od djeteta s popravnog iz vjeronauka nikad vjernika.
šta ti misliš?
i ne pričam o religijskoj kulturi i štrebanju činjenica o Calvinu, Jom Kipuru ili Muhamedu - pričam o ljubavi, davanju, milosti i žrtvi - znaš ono - o stvarima koje bi trebale biti temelj katoličke vjere. i to se brojčano vrednuje?
pa mislim, svaka čast. u to su se utukle godine prisutnosti vjeronauka u školi? ocjenjivanje darežljivosti sedmogodišnjaka?
da ne povjeruješ ne samo da tako nešto postoji, nego da postoje ljudi koji to opravdavaju.
Pravilnik o ocjenjivanju
Članak 11.
Ocjena iz likovne, glazbene, tjelesne i zdravstvene kulture, etike, vjeronauka te izbornlh i fakultativnih predmeta mora biti poticaj u osobnom razvoju učenika na tom polju, a u postupcima provjeravanja i ocjenjivanju, moraju se poštovati učenikove sposobnosti i mogućnosti.
Članak 21.
Zaključna ocjena iz nastavnog predmeta, na kraju svakoga polugodišta i na kraju nastavne godine, za svakog učenika mora biti odraz njegovih cjelokupnih odgojno-obrazovnih postignuća tijekom školske godine i utemeljena na bilješkama o praćenju učenika i na ocjenama upisanim u imenik.
ti to mene prozivaš? rekla sam samo što je meni rečeno i to od ljudi koji su došli iz ministarstva.:?
ja mislim da od djeteta s popravnog iz vjeronauka nikad vjernika.
šta ti misliš?
i ne pričam o religijskoj kulturi i štrebanju činjenica o Calvinu, Jom Kipuru ili Muhamedu - pričam o ljubavi, davanju, milosti i žrtvi - znaš ono - o stvarima koje bi trebale biti temelj katoličke vjere. i to se brojčano vrednuje?
pa mislim, svaka čast. u to su se utukle godine prisutnosti vjeronauka u školi? ocjenjivanje darežljivosti sedmogodišnjaka?
da ne povjeruješ ne samo da tako nešto postoji, nego da postoje ljudi koji to opravdavaju.
hvala na isntrukcijama. ipak, sve te ocjene moraju bit pozitivne. doduše, ne znam nikoga tko iz gore navedenih predmeta ima jedan.Pravilnik o ocjenjivanju
Članak 11.
Ocjena iz likovne, glazbene, tjelesne i zdravstvene kulture, etike, vjeronauka te izbornlh i fakultativnih predmeta mora biti poticaj u osobnom razvoju učenika na tom polju, a u postupcima provjeravanja i ocjenjivanju, moraju se poštovati učenikove sposobnosti i mogućnosti.
Članak 21.
Zaključna ocjena iz nastavnog predmeta, na kraju svakoga polugodišta i na kraju nastavne godine, za svakog učenika mora biti odraz njegovih cjelokupnih odgojno-obrazovnih postignuća tijekom školske godine i utemeljena na bilješkama o praćenju učenika i na ocjenama upisanim u imenik.
od kada? znači na popravni ispit ide svaki učenik kojem se tijekom polugodišta zalomi i samo jedna jedinica iz bilo kojeg elementa :shock: ?
treba ispraviti ocjenu iz te nastavne cjeline. ti kojima se zalomi jedinica i isprave to za čas tako da se ne govori o tim učenicima. oni koji vuku jedinice cijele godine i ne samo iz jedne cjeline oni su kandidati za popravak.opet, ponavljam, ne poznajem niti jednog učenika koji je iz odgojnog predmeta išao na popravak.od kada? znači na popravni ispit ide svaki učenik kojem se tijekom polugodišta zalomi i samo jedna jedinica iz bilo kojeg elementa :shock: ?
Poanta je u tome da ako dijete iz znanja (kontrolni, usmeno ispitivanje) ima jedinice, a iz zalaganja i zadaca petice ne moze na kraju imati zakljucenu pozitivnu ocjenu (u ovom slucaju to bi bila trojka) dok iz znanja ne dobije pozitivnu ocjenu.
Meni se to cini u redu.
No, eto! O tome se radilo. Jedinicu na polugodištu ili kraju godine sigurno nemaju učenici kojima se tu i tamo zalomi koji komad.
[quote="cvjetkica"]Etika koja je uletjela kao izborni u ovaj koš jest zbog uvođenja vjeronauka, političkih odluka-a inače, još jednom pokazuje apsurd-jer je dio filozofije koja je predmet kao biologija, kemija i obavezan (u gimnaziji), tako da je skroz smiješno-tu treba poznavati gradivo-tako bi trebalo biti....a moral profesor ne može ocijeniti. Doduše, ja sam imala i glazbeni i likovni jer sam išla u gimnaziju i bome smo padali, zato smo ga i učili, a odgojno su mi više djelovali satovi književnosti i fizike (zbog profesora). Imam osjećaj da se degradiraju neki predmeti koje se stavi u taj koš-u očima roditelja i učenika.....Koliko god se busali u prsa da je odgoj najvažniji-svatko želi da mu se dijete posveti onome od čega će imati koristi-materijalne, što će mu trebati za prijemni itdPravilnik o ocjenjivanju
Članak 11.
Ocjena iz likovne, glazbene, tjelesne i zdravstvene kulture, etike, vjeronauka te izbornlh i fakultativnih predmeta mora biti poticaj u osobnom razvoju učenika na tom polju, a u postupcima provjeravanja i ocjenjivanju, moraju se poštovati učenikove sposobnosti i mogućnosti.
.
Etika koja je uletjela kao izborni u ovaj koš jest zbog uvođenja vjeronauka, političkih odluka-a inače, još jednom pokazuje apsurd-jer je dio filozofije koja je predmet kao biologija, kemija i obavezan (u gimnaziji), tako da je skroz smiješno-tu treba poznavati gradivo-tako bi trebalo biti....a moral profesor ne može ocijeniti. Doduše, ja sam imala i glazbeni i likovni jer sam išla u gimnaziju i bome smo padali, zato smo ga i učili, a odgojno su mi više djelovali satovi književnosti i fizike (zbog profesora). Imam osjećaj da se degradiraju neki predmeti koje se stavi u taj koš-u očima roditelja i učenika.....Koliko god se busali u prsa da je odgoj najvažniji-svatko želi da mu se dijete posveti onome od čega će imati koristi-materijalne, što će mu trebati za prijemni itd[/quote]
Pa ne ocjenjuje se ničiji moral, nego etika kao nauk o ćudoređu. Ima tu gradiva, od npr. bioetike, antropocentrizma, biocentrizma, Aristotela, Bacona... Naravno, problem je što se uči od prvog razreda SŠ, a potrebno je određeno predznanje da bi se lakše objasnili neki pojmovi. U prvom razredu počinje se od grčke mitologije i kroz te priče obrađuju se neka osnovna načela etike. Izgleda jednostavna, a vrlo je zahtjevna i komplicirana. Teško ju je ocjenjivati, ali i tu se nađe konkretnog gradiva, npr. Kantov kategorički imperativ itd...
Vidim da se često ljudi pitaju kako se može ocjenjivati neki predmet tipa vjeronauk, etika.... kako ćeš ocjeniti vjeru? Nikako. Vjera se ne ocjenjuje, ne ocjenjuje se nečiji moral na etici, niti talent na likovnom ili glazbenom. Ima tu konkretnog gradiva koje se itekako može ocijeniti.
I ja sam brinula hoće li moje starije dijete imati četvorku iz vjeronauka (jedinu) prošle godine.
Pa sam bila na informacijama kod vjeroučiteljice da vidim kako to ide... (Za razumijevanje stava bitna je činjenica da sam ja "crna ovca" tj. nisam pripadnica Rimokatoličke crkve, ali mm jest - vjenčani smo kao razlika vjera i dogovorili smo da djecu upišemo na vjeronauk).
Bojala sam se da će moja djeca biti hendikepirana jer nemaju doma prave vjerničke uzore u oba roditelja (ponekad ih povedemo u crkvu, redovito za blagdane ili kad požele, ali sigurno to nije u mjeri ni na način kako to rade obitelji vjernika).
No, pokazalo se da je sinak uspio sve savladati (iako mu je nesumnjivo bilo teško jer se s puno toga sreo tek na vjeronauku - nikada mi doma nije palo na pamet pričati djetetu što su to misije, na primjer...)
Objektivno, gradivo vjeronauka za prvi razred je teško. I za drugi također. Subjektivno, mislim da su udžbenike pisali ljudi koji se bolje razumiju u vjeru nego u pedagogiju.
Moj mlađi sin obožava vjeronauk (ima mlađu vjeroučiteljicu koja je, čini se, djeci uspjela približiti gradivo) ali često je zaboravljao zadaće. Moj stariji sin je u drugom razredu uspio "uhvatiti korak" s vjeroučiteljicom i sad nema nikakvih problema.
Ključna stvar - ako je vjeronauk problem, postoje informacije (kao i za svaki predmet). Istina, ja prečesto to smetnem s uma i uhvatila sam sama sebe u razmišljanju da je matematika važnija (da ne bude zabune, to mislim i o odgojnim predmetima, iako oni i te kako imaju svrhu - vježbanje pažnje, briga o svojim stvarima, ustrajnost u nečemu što ti možda nije "niz dlaku" itd.). Komunikacija s vjeroučiteljem riješit će veći dio problema. A ako se pokaže da dijete zaista nije za to (nekako mi u nižim razredima nije primjereno da dijete odlučuje o tome) kasnije ne mora ići. To smo mi najavili i svojoj djeci - do 4. razreda ići će na vjeronauk, a kasnije slobodno mogu odabrati da li to žele ili radije ne bi. Imamo još 2 godine za reviziju ove odluke, ali dok je na snazi - u našoj kući je vjeronauk predmet kao i svi drugi i tako mu i pristupamo.
and I rest my case
ne uzimam ovu rečenicu da bih odgovorila tebi Peterlin - nije ništa osobno, ali cijelo vrjeme pokušavam objasniti da dok je vjeronauk u školi, on niti ne može biti ništa drugo do još jednog predmeta. a on to ne bi trebao biti. i nije mu mjesto u školi. jer se očigledno tamo ne obrađuje ono što bi se trebalo obrađivati, kad je usto potreban i župni vjeronauk.
za 10 godina možda bude potreban i treći vjeronauk
Slažem se, i ja bih radije da je u crkvi tj. župi gdje mu je i mjesto, ali za sada je tako kako je. I dok je tako, nema nam druge nego se prilagoditi. Nisam sretna zbog toga (pogotvo otkako su nam rekli da za sakramente nije dovoljan vjeronauk u školi, nego će morati i u župu) ali što se može?
Upisali smo djecu ne znajući što je to, nismo potpuno zadovoljni, ali trudimo se izvući najbolje iz cijele priče (iliti barem sa što manje kontraefekata). A svoj glas dajem za vjeronauk u župi. To bi bilo najbolje rješenje.
Cvjetkićin post ne mogu citirati (? :? ),pa ću ovako
"Pa ne ocjenjuje se ničiji moral, nego etika kao nauk o ćudoređu. Ima tu gradiva, od npr. bioetike, antropocentrizma, biocentrizma, Aristotela, Bacona... Naravno, problem je što se uči od prvog razreda SŠ, a potrebno je određeno predznanje da bi se lakše objasnili neki pojmovi. U prvom razredu počinje se od grčke mitologije i kroz te priče obrađuju se neka osnovna načela etike. Izgleda jednostavna, a vrlo je zahtjevna i komplicirana. Teško ju je ocjenjivati, ali i tu se nađe konkretnog gradiva, npr. Kantov kategorički imperativ itd..."
Cvjetkice, znam to, profesor sam filozofije, pa i etike (iako je ne predajem). Osvrnula sam se na odredbe koje govore da su to odgojni predmeti-jesu odgojni, ali ne na način da se ocjenjuje nečiji odgoj, kao što se misli.
Htjela sam upozoriti na apsurdnost, uostalom, takvo pristup bi bio nazvan tzv. etičkim intelektualizmom i koji je u suprotnosti sa stavovima kršćanske filozofije ( tematizira volju, a ne samo razum kao Sokrat).
Prema tome, nema smisla raspravljati logički-jer je ovdje nema, samo je politika u pitanju, struka se ne pita.
Ako se stvari ne mogu postaviti logički onda ništa nema smisla. Ne možeš li neki školski predmet svesti na nešto konkretno, nema smisla. U etiku neću dublje ulaziti, ali što se tiče vjeronauka osim znanja ostale rubrike su prilično siva područja. Kultura međusobnog komuniciranja, zalaganje, stvaralačko izražavanje. Ako baš hoću zakomplicirati ,na ovim područjima to mogu. Sve se može relativizirati. Tko je dobar? U kojim okolnostima? Tko se ponaša pristojno, a tko ne? Zašto baš tada? Kakve su mu prilike kod kuće? Kakve su prilike tog dana? Osobno, gledam učenika unutar cjeline, njegovog razreda. Koliko je bolji, lošji u odnosu na djecu u svom razredu. Ono što je u nekom razredu za 5 i apsolutno zau drugom je prosječno. Da ne duljim, nisam se mislila petljat u etiku i filozofiju, bit je bila da svi predmeti moraju imati nešto konkretno što podliježe sudu crno bijelo.
Inače, linolina, slažem se s tobom. No, budući da su predmeti u školskom sustavu moraju biti ocjenjeni i moraju se raditi onako kako to nalaže taj isti sustav.
Naravno, svi smo mi profesori filozofije tako i polagali ispite-u nekom idealnom svijetu bi sve koji rade s djecom trebalo ocjenjivati i na višim od znanja, ali to je nemoguće i utopija, znanje je zato najbolji kriterij. Međutim, s vjeronaukom i profesorima vjeronauka nije takva stvar, ne ocjenjuje se "samo"znanje i nisam načisto s time, namjera je dobra, ali se bojim da to ne ide u suprotnost...
Ne znam što drugi rade, ali ja ocjenjujem isključivo znanje. Dapače, kad pišemo kontrolni (moramo) trudim se davati zadatke objektivnog tipa. Npr. kad se dogodila reformacija? Ili znaš odgovor ili ga ne znaš. Kod zalaganja dajem ocenu na kraju mjeseca, a gledam donošenje pribora na sat (knjiga, vježbenica) i jeli radna riješena (ono što je bilo zadano) ili ne. Međusobna komunikacija, rijetko kad dajem ocjene,ali zna se što je pristojno ponašanje na satu. Ne dozvoljavam psovanje, stavljanje nogu na klupu, ponašanje kao u birtiji. Škola je javna ustanova i moraju se poštivati neka opća pravila kulturnog ponašanje. Stvaralačko izražavanje, rijetko ocjenjujem ( 4 puta godišnje, znači dvije ocjene po polgodištu), glavnom su to sastavci i to se može dosta objektivno ocjeniti.Naravno, svi smo mi profesori filozofije tako i polagali ispite-u nekom idealnom svijetu bi sve koji rade s djecom trebalo ocjenjivati i na višim od znanja, ali to je nemoguće i utopija, znanje je zato najbolji kriterij. Međutim, s vjeronaukom i profesorima vjeronauka nije takva stvar, ne ocjenjuje se "samo"znanje i nisam načisto s time, namjera je dobra, ali se bojim da to ne ide u suprotnost...
Čula sam i ja priče da neki ocjenjuju odlaske na misu i tak...Ne radim to, to se ne smije raditi. Ne pada mi napamet kontrolirati nečiji privatni život.
ovo nije vjeronauk, nego religijska kultura pa se tako onda može i zvati.
dakle, u školi se nema učiti više od onoga što se uči kod župnika, stoga je župni vjeronauk sasvim dovoljan.
sorry, to je gradivo osmog razreda. koleracija s povijestiovo nije vjeronauk, nego religijska kultura pa se tako onda može i zvati.
dakle, u školi se nema učiti više od onoga što se uči kod župnika, stoga je župni vjeronauk sasvim dovoljan.
da, sladjanaf, nemoj mi govorit što je vjeronauk, a što nije. prvo prouči plan i program propisan od ministarstva prosvjete i športa pa mi onda reci što ja to radim s djecom na satu.
Dobro radiš, slažem se s tobom potpuno, točno tako bih i jaNe znam što drugi rade, ali ja ocjenjujem isključivo znanje. Dapače, kad pišemo kontrolni (moramo) trudim se davati zadatke objektivnog tipa. Npr. kad se dogodila reformacija? Ili znaš odgovor ili ga ne znaš. Kod zalaganja dajem ocenu na kraju mjeseca, a gledam donošenje pribora na sat (knjiga, vježbenica) i jeli radna riješena (ono što je bilo zadano) ili ne. Međusobna komunikacija, rijetko kad dajem ocjene,ali zna se što je pristojno ponašanje na satu. Ne dozvoljavam psovanje, stavljanje nogu na klupu, ponašanje kao u birtiji. Škola je javna ustanova i moraju se poštivati neka opća pravila kulturnog ponašanje. Stvaralačko izražavanje, rijetko ocjenjujem ( 4 puta godišnje, znači dvije ocjene po polgodištu), glavnom su to sastavci i to se može dosta objektivno ocjeniti.Naravno, svi smo mi profesori filozofije tako i polagali ispite-u nekom idealnom svijetu bi sve koji rade s djecom trebalo ocjenjivati i na višim od znanja, ali to je nemoguće i utopija, znanje je zato najbolji kriterij. Međutim, s vjeronaukom i profesorima vjeronauka nije takva stvar, ne ocjenjuje se "samo"znanje i nisam načisto s time, namjera je dobra, ali se bojim da to ne ide u suprotnost...
Čula sam i ja priče da neki ocjenjuju odlaske na misu i tak...Ne radim to, to se ne smije raditi. Ne pada mi napamet kontrolirati nečiji privatni život.
.
Međutim, često kao argument pro vjeronauk čujemo da u školama nedostaje jedan takav predmet koji se ne bi zanivao "samo" na znanju.
Konkretno, tijekom tvog školovanje-jesu li od vas kao studenata zahtijevani neki drugi uvjeti koji nemaju veze sa znanjem (a nisu ni opći uvjeti koji ulaze u zakone države itd)?
Na to sam mislila.
Na ostalim fakultetima toga nema-što će reći da je znanje jedini kriterij koji nekoga dovodi do diplome. To vrijedi i dalje.
Nema nikakvih potvrda o tome kako tko živi, seksa se, privatno, bitno je samo da zna odgovore (opet, kažem, ima i to čak svojih negativnosti, ali ideal je nemoguće postići....na ovom svijetu). Za vaš studij sam čula drugačije (jesam li u krivu-kolegica studentica je zatrudnila prije braka i ima problema....ocjene nisu upitne)
pa ne ulazim u to što ti radiš s djecom na satu, samo sam rekla da se to ne zove vjeronauk nego religijska kultura. ali naravno, ti i ministar to možete zvati kako god želite.
Konkretno, tijekom tvog školovanje-jesu li od vas kao studenata zahtijevani neki drugi uvjeti koji nemaju veze sa znanjem (a nisu ni opći uvjeti koji ulaze u zakone države itd)?
Na to sam mislila.
Na ostalim fakultetima toga nema-što će reći da je znanje jedini kriterij koji nekoga dovodi do diplome. To vrijedi i dalje.
Nema nikakvih potvrda o tome kako tko živi, seksa se, privatno, bitno je samo da zna odgovore (opet, kažem, ima i to čak svojih negativnosti, ali ideal je nemoguće postići....na ovom svijetu). Za vaš studij sam čula drugačije (jesam li u krivu-kolegica studentica je zatrudnila prije braka i ima problema....ocjene nisu upitne)[/quote]
isključivo me znanje dovelo do diplome. moj privatni život nije nitko preispitivao. opet,čula jesam za takve slučajeve da se nekome brani studirati dalje ako se dogodilo ovo i ono...mogu samo reći da to podliježe (takvo postavljanje uvjeta) sudskom gonjenju. nitko nikome ne može zabraniti studiranje. zapošljavanje je druga stvar. ovisi o poslodavcu.
da, poslodavac nije Crkva.
zovem onako kako se zove. religijska kultura kao predmet ne postoji još za sad.pa ne ulazim u to što ti radiš s djecom na satu, samo sam rekla da se to ne zove vjeronauk nego religijska kultura. ali naravno, ti i ministar to možete zvati kako god želite.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom