Znate li gdje su i što rade?

[kina]

Neki dan bila sam s prijateljicama i djecom na lokalnom igralištu. Inače dijete ne puštam samo vani (7 godina) jer ga ne mogu vidjeti i po naselju ima svega (pijane omladine, ludih motorista i sl.). Nakon tog dana, uvjerena sam da ga još neko vrijeme neću puštati samog. Mi mame gledale smo i komentirale ponašanje klinaca koji su bili sami vani. Djeca od 5,6 do desetak godina. Popnu se na klupu i skaču po njoj dok ne izbiju dasku. Kad uspiju, veselje do neba. Desetak minuta priče i smijeha, a onda se uhvate stabla. Lome grane, čupaju lišće, gađaju se šiškama. Onda red bicikla. Zalete se po razbijenoj klackalici i fora je s jedne se strane popeti i po drugoj spustiti. Onda je trebalo što brže proći biciklom po ogradnom zidu visine oko 2,5 m. Nekoliko ih je tresnulo tako da sam mislila da su se polomili. Ja nisam mogla k sebi doći. Neki odrasli su ih opominjali, oni pogledaju, nasmiju se i nastave po svom. Sve su to djeca koju znam iz viđenja, iz naselja ili škole, roditelji djeluju skroz ok (neke znam iz moje mladosti, za neke samo znam koji su, ali nemamo komunikacije). I sad se ja pitam, znaju li ti roditelji gdje su im i s kime djeca i znaju li što rade? Jeste li ikada (ako vam nisu u dvorištu da ih možete vidjeti) otišli nenajavljeni na igralište i pogledali što oni rade?
Jesu li sigurni i misle li na opasnosti?

[cvijeta73]

super tema, kina, ne stignem sad, ali imam što za reći o ovoj temi.
čekajte me, dok uspavam ovu manju, za koju još uvijek znam gdje je

[a zakaj]

dobro, jesi li vec uspavala to dijete?

Inace, moje dijete (8 i pol) je u zadnje vrijeme pocelo samo odlaziti u parkic.
Ja jos nisam skroz opustena, nova mi je to situacija, pa prosecem barem svakih sat i pogledam sto rade.
Ono sto vidim mi se uglavnom svidja.
Opcenito, u zadnje vrijeme mi se sve vise svidja kako mi se potomak ponasa, a i u kakvom se drustvu krece

[kina]

Svi čitaju, a nitko ne piše. Već sam vidjela mame kako vire iza grmlja i zidića pa nemaju vremena za forum. Ili su svima djeca savršena? Ne mislim ja da su ovi "moji" iz kvarta loša djeca, ali ih ponese... Smiju se od srca, i ne sukobljavaju se ni međusobno, niti s drugom djecom, ali njihova (ne)sigurnost me brine.

Bojim se jer moj klinac ne razmišlja o posljedicama. Danas sam mu dala da pročita u novinama o curici na koju je pao gol. Svima je fora vješati se po prečki gola i uzalud priče o opasnostima. Ja sam uvjerena da oni to ne rade namjerno, jednostavno zaborave. Vidjela sam da se zamislio...

[piplica]

Naš je krajem prošlog ljeta kao osmogodišnjak prvi puta bio sam na igralištu (zapravo sa jednim desetogodišnjim susjedom u kojeg imam povjerenja) i bio je jako sretan zbog toga, a i mi smo bili nekako ponosni kako se osomostalio i pridržavao dogovora.
Naravno da sam špijala iz grmlja, ne jednom...

Ovog ljeta ide često, skoro svaki dan, ali ga još ga ne puštam bez malog susjeda, nekako mi je nelagodna pomisao da ide sam... :/

[a zakaj]

ali njihova (ne)sigurnost me brine.

pa cuj, moj je pao i slomio ruku na dva metra od mene...

pokusavam odmjeriti opasnost, i dozvoliti mu maksimum slobode koji je meni prihvatljiv. i pritom imam povjerenja u njega. a valjda imam i malo srece, sin mi je prilicno mirno dijete, intelektualac
s biciklom ne ide van, jer nije jos siguran vozac, a i mene je strah prometa. rolanje ne zali ni probati (niti skejt).
igra nogomet, karta yugioh, ili jednostavno gluvari s frendovima po parku. ne smuca se po cesti - eventulano odu u obliznji ducan kupiti sladoled.
mogu zamisliti da se vjesaju po granama i trgaju ih, ili se gadjaju ceserima, ali ne mogu zamisliti da trgaju klupu.
eto.

[Zdenka2]

I ja puštam djecu samu u park - ne baš kao a zakaj, ali nadzirem ih. Njihovo ponašanje u parku je u redu i sasvim bezazleno. Rolaju se, voze biciklom, hvataju bube, upoznaju se s djecom iz kvarta, što mi je važno jer ne idu u kvartovsku školu. Mislim da nema nikakve bojazni da bi uništavali inventar parka.

[Peterlin]

Mi baš ne zalazimo u park (više) jer tamo je igralište za malu djecu pa smo to prerasli. Nikad nisu baš ni voljeli taj park, jer je bilo puno agresivne djece koja su se nabacivala pijeskom i divljački vrtila vrtuljke, pa je bilo i razbijenih glava... :/ Ništa nije značila ni činjenica da su njihovi roditelji tamo, dapače, tada su se osjećali sigurnijima da divljaju, a mi smo se brzo maknuli s tog mjesta.

Sada je "in" mali park na drugoj strani naše ulice. Taj je pitomiji, iako je to okupljalište veće djece. Malo me bilo strah kako će djeca preko ceste, a onda smo to uvježbali (na zebru ili semafor 50 m dalje od najbližeg prijelaza) i to je to. U tom parkiću su stolovi za stolni tenis, trenutno su dozrele višnje, pa uvijek nekoga ima od društva iz okolnih zgrada, i djece i odraslih. Veći dio parka vidim s balkona, pa ih nadzirem. Imaju torbu s reketima, pa igraju kad ih je volja, ali ONI više vole da netko od nas ide s njima. Nije mi krivo... iako je mlađi sin odnedavno počeo pokazivati volju da češće ide sam. Ne branimo mu, ali pratimo ga i nadziremo (više zbog druge veće djece, ali manje nego ranije kad su u malom parku bili s drugom razularenom dječurlijom).

[babyboys]

ove zime , sa 7 i pol godina išao je s društvom na grudanje na školsko igralište. puštali smo ga do mraka. išlo je njih 5-6 iz razreda , i sve je bilo ok, jedna mama ih je jednom obišla, onak izdaleka. sad da poželi pustila bi ga, ali ne izražava baš takve želje. draže mu je vuć moju sestru sa sobom kjer ona s njima igra nogomet.

[ivarica]

ja mislim da je veci problem nase djece to sto mi uvijek znamo gdje su i sto rade, a ne to sto ne znamo

[krumpiric]

ivarica mi je ukrala riječ iz usta.
Marin ima 4g i naravno da još nije za ić negdje sam,ali ima ekipu iz "ulice" koji su sami vani (stariji su godinu, godinu i po od njega..) i mm vozi role dok ga "čuva", dok oni voze bic...ja ga pitam jel ga ima na oku, kaže, naravno da nemam čitavo vrijeme, ne mogu imat... :/ jer vozi bic ko metak oko zgrada..prvo mi je to bilo koma, al sada...hm, pa drago mi je da moje dijete zna doći od točke a do b samo, a opet je siguran zbog mm-ove blizine. Pa će jednog dana i izaći sam.
Ionako se najgora stvar u našem životu dogodila na metar od mene i nula metara od mm-a.

[cvijeta73]

ajme sramote, ja na ovo zaboravila
nije bilo teme među novim postovima...a mislila sam otvoriti sličnu temu jer nisam ni ja načistu baš s tim.
dakle, u našem kvartu su dva parka, jedan ispod našeg balkona, nad kojim imam potpuni pregled, i drugi, iza drugog bloka zgrada, 50-tak m koji ne vidim, ali do kojeg isto nema ceste.
e sad, j je već sa šest godina negdje, a možda i malo prije, kad smo se doselili, išao sam u taj park, sjedio sam tamo kao ćuk i promatrao klince kako se igraju i malo po malo im se približio i sprijateljio s njima.
inače, on se do sad uvijek držao dogovora - imali smo dogovor da može samo biti u parku, svi klinci bi se znali pokupiti na obližnju ulicu, a on je ostao sam, ali nije išao. ili bi oni otišli u dućan, a on bi ostao sam i čekao ih. puno puta bi došao doma kad bi oni otišli u drugi park i tako.
onda, kad je krenuo u školu, dobio je dozvolu i za drugi park i do dućana. tako da sad više nemam konstantni nadzor.
čim je lijepo vrijeme, on bi non stop bio vani, ima jako puno djece, i njegovog godišta i starije. koji put se lijepo igraju - nogomet, graničar, stolni tenis, sa sličicama i sl. koji put i ne tako lijepo, odnosno bolje reći, ne tako sigurno. ne uništavaju inventar, to ne, ali svakakve gluposti im padaju na pamet. iako, ne bih baš ruku u vatru stavila ni da nekima od njih ne padaju na pamet ni te uništavajučke misije.

juraj ima ograničeno kretanje , ali puno njih nema, mene jeza hvata kad ih vidim na biciklama po cesti, koja nije nešto prometna, ali - ima auta.
i uvijek se sjetim a zakaj i te slomljene ruke i kad si pisala da ste imali neugodan filing, ali ste ga ipak pustili da se penje.
pa se ja stalno nešto preispitujem, da li ga pustiti, do kad ga pustiti, koliko ga pustiti, koliko ga kontrolirati, i tako. činjenica je da se do sad stvarno držao dogovora, da je po prirodi dosta oprezan, ali još uvijek i dijete koje u sekundi može donijeti nekakvu krivu odluku. a među 20-tak djece raznih uzrasta, od 1-4 razreda negdje, možete misliti kako sve pršti od kreativnosti kad su ideje u pitanju. :/
uf, nije mi lako.
mm se, za razliku od mene, ništa ne brine.
dobra strana svega je da je naš kvart onako više baca na selo, pa ako djeca rade neke pi**arije uvijek neko dojavi.
npr. neki dan su se gađali vodenim balonima. i pogodili slučajno jednog prijatelja u glavu. koji je poslije posla sjeo na klupu u park, uzeo pivu i novine i lagano čitao. i doletila mu vodena bomba u glavu.
odmah su se došli ispričati, vijest se odmah pročula, j je doletio doma.
i tako, ja volim da je s djecom u parku, ali da mi je neka mala kamerica za stalni nadzor, isto ne bi bilo loše.

[Peterlin]

Kao i obično, svi imaju pravo...

Djeca u kvartu mogu se ugrubo podijeliti u 2 gomile - oni čiji roditelji pojma nemaju gdje su i što rade (niti ih je briga, otkad su klinci izašli iz pelena) i oni kojima roditelji do punoljetnosti pušu za vrat.

Nadam se da ćemo uspjeti naći pravu mjeru, ali nije mi se dopalo kad sam sinove pajdaše, predškolce iz vrtića vidjela u 9 navečer ŽICAT pred lokalnom birtijom :shock: "Teta, imate kunu???" Šestogodišnjak (a moji doma spavali u to vrijeme)! Katastrofa!

S druge strane, klinci SAMI pokazuju svoje osobine (moj stariji je kućni tip koji radije bira zabavu doma - raskopavanje starog videa i slično, a mlađi više voli ići van i to sa sve manje nadzora, kako se osjeća sigurnijim i otkad ima svoje kvartovsko društvo). Trudimo se udovoljiti svima. Na kraju, ipak će klinci napraviti po svome...

[yaya]

Sonja ima 8,5 godina i tek je prije nekih mjesec dana izrazila želju da sama s prijateljicama ide u park. Pustili smo ju naravno. Park nam je ispod balkona i tu i tamo smo MM i ja navirili ali ne zbog toga što smo se bojali da će nešto razbiti, uništiti ili divljati, što se toga tiče vjerujemo u nju, nego čisto radi nas samih da se uvjerimo da je ona ok. Kasnije nije bilo potrebe ni za to jer nas je svakih 10-15 minuta izvještavala što rade njih 5 u parku...

[Forka]

Sonja ima 8,5 godina i tek je prije nekih mjesec dana izrazila želju da sama s prijateljicama ide u park. Pustili smo ju naravno.

ovako je bilo i kod nas...
imala sam neodoljivu želju ići špijunirati... al' nisam...
i ona se javlja izvijestiti gdje su i što rade, kao i kada "mijenjaju poziciju", pita smije li...
mislim da je, kaj se toga tiče, sve u redu...
znam s kim je, sve OK...

ali ima i druga strana medalje: MENI fali odlaženje s njom do parkića, brbljanje s mamama, tatama... bila sam puno informiranija o svemu dok sam i ja bila "tu negdje"...
al' kaj sad... to valjda sve ide normalno, onak' kak' treba, nije dobro dijete držati na uzici do punoljetnosti...
ufam se u zdrav razum i sreću junačku :/

[babyboys]

pa odi u park. neovisno o njoj.
ti svojim poslom, ona svojim.

[bundevica]

A ja imam osječaj da neke mame vole pustiti djecu van da landraju od 8h do 10h (jedino idu kući jesti) kako bi na miru pogledale svoju seriju, večeru za pet...
Pitam se kad stignu popričati sa svojom djecom, poigrati se i pomaziti? A možda im to nije ni bitno, daj ti meni dijete mira, umorna sam, ne gnjavi...i na kraju imamo problematične generacije.
Ah, oprostite, da sve je to od rata. Moš mislit!

[babyboys]

Ah, oprostite, da sve je to od rata. Moš mislit!

dobar izgovor zlata vrijedi

[ivarica]

A ja imam osječaj da neke mame vole pustiti djecu van da landraju od 8h do 10h (jedino idu kući jesti) kako bi na miru pogledale svoju seriju, večeru za pet...
Pitam se kad stignu popričati sa svojom djecom, poigrati se i pomaziti? A možda im to nije ni bitno, daj ti meni dijete mira, umorna sam, ne gnjavi...i na kraju imamo problematične generacije.
Ah, oprostite, da sve je to od rata. Moš mislit!

nema smisla pricati o "nekim mamama" niti to radimo na forumu
mi pricamo o nama i nasoj djeci

[bundevica]

ispričavam se, zanemarite moj post

[piplica]

Lijepo je čitati kako imate povjerenja u vlastito dijete, iskreno , ja baš i nemam.
Temperamentan je i voli se dokazivati pred starijima od sebe, imponiraju mu lokalni frajeri i dosta je povodljiv. Ne mogu mu zbog toga zabraniti da se druži sa prijateljima, ali moram uvijek nadzirati gdje je, što radi i sa kime je i on to zna.
Evo, sada je u zabrani izlazaka do kraja tjedna, jer je jučer na igralištu posudio bicikl od jednog prijatelja i provozao se, između ostalog glavnom cestom... :shock:

[piplica]

Htjela sam još reći da je mlađi sin sušta suprotnost starijem, totalno predvidiv, miran i poslušan.

[Peterlin]

He he he... većina majki dvoje i više djece složila bi se s ovim što je piplica napisala. Moj stariji (razlika 14 mjeseci) brine o mlađem kao da je 10 godna stariji!

No, sve u svoje vrijeme - svi će oni iz gnijezda kad-tad. A to je, čini se, teže nama nego njima...

[Ancica]

Moji vec godinama landraju po susjedstvu bez nadzora.

[Ancica]

Piplica, a jel prije toga postojala medu vama izricita i jasna zabrana voznje bicikla na glavnoj cesti?

[a zakaj]

A to je, čini se, teže nama nego njima...

pa naravno da je teze nama
Njima je gust!
Ima li iceg ljepseg od toga da imas 8 godina, pred tobom je citav zivot i bezbroj neostvarenih mogucnosti, a dodatni vjetar u ledja daje ti cinjenica da je pred tobom citavo ljetno ferije (a i 5.0 u knjizici nije za zaboraviti). I citavi dani su ti na raspolaganju za igru, druzenje, citanje, filmove - bez apsolutno ikakvih obaveza... vani je vruce, al' u hladu vjetric fino pirka (a i ide se na more za koji dan) - eh, da mi se vratiti u to doba!

[a zakaj]

npr. neki dan su se gađali vodenim balonima. i pogodili slučajno jednog prijatelja u glavu. koji je poslije posla sjeo na klupu u park, uzeo pivu i novine i lagano čitao. i doletila mu vodena bomba u glavu.

kod nas u parku, neki dan, gotovo identicna sitacija. ocito su vodeni baloni u djiru!

[Zdenka2]

Ja uživam u počecima njihove samostalnosti. Malo me je strah uvijek kad treba prvi puta napraviti neki korak, ali nastojim njima to ne pokazivati. Sad idu svaki dan sami u park, a to me podsjeća na mene i moje sestre u toj dobi, pogotovo početkom ljeta, kao što kaže a zakaj. Nek' uživaju!

[piplica]

Piplica, a jel prije toga postojala medu vama izricita i jasna zabrana voznje bicikla na glavnoj cesti?

Gle, on je taj isti dan pitao nas da li smije uzeti svoj "bajs" i otići sa njime na igralište, jer se neka druga djeca tamo također vozikaju biciklima, a mi smo mu objasnili da ne može, jer da bi došao do igrališta mora odvoziti dio po kolniku glavne ceste (nema pločnika na tom dijelu), a za to je još premali.

On nije uzeo svoj bicikl, ali je nažicao tuđi i đipao se okolo.
Dakle, znao je da ne smije, ali je to svejedno napravio.

[Vlvl]

Ja uživam u činjenici da smo na kraju sela, pa ne brinem barem o prometu. Pustim malog van i povremeno osluhnem s koje strane dopire cika. Do nedavno je imao zabranu izlaska iz ulice, ali kako je njegovo društvo sve više širilo revir, a on se udomaćio, ta je zabrana postala umjetna prepreka, pa smo je ukinuli. Ima obavezu javit se kad odlazi iz ulice.
U starom naselju (a zakaj zna) toliko je prometno da ne znam kako bih ga pustila van, pogotovo na biciklu.
Kad su izvan vidokruga sigurno rade i što nam ne bi bilo drago, ali sumnjam da potpuno zahire. Previše je prilika za slučajne susrete, otkrilo bi se. Sa starijeg smo znali zateći bez kacige, a tako bismo ga zatekli i da je psovao ili maltretirao nekog. Vjerujem da se ponašaju u granicama očekivanog. Osim toga: kekse, voće i sok u ponudi, pa vidim i čujem i više nego bh htjela.

A sigurnost - ne možeš ih napaziti. Mali se neki dan sav izgulio jer je pao s prijateljevog bicikla koji je imao potpuno nefunkcionalnu kočnicu. :shock: Mm održava naše bicikle, ali klinci se zamijene. Da je netko od nas dežurao vani opet ne bismo to spriječili, na onom biciklu nije pisalo da nema kočnicu. (Poslije je mm sredio i njega.)

[Trina]

Moji su stalno vani. S tim da imamo stvarno ogromno dvorište i pun kufer djece na njemu, tako da to dođe kao nekakav parkić gdje se svi oni skupljaju. Ali stariji (8) je do prije par mjeseci stalno vozao biciklu, po dvorištu i van njega, s tim da je imao točno određene granice do kud je smio ići i kuda se voziti. Ali jednom prilikom mi je svekrva rekla da joj je nekakva žena rekla da ga je skoro auto pogazilo jer je sjekao cestu ispred auta. Ja sam se šokirala i došlo mi da opalim samu sebe koju slobodu sam mu dala i kako dijete može u tren stradati na račun moje krive procjene. Kad sam ga pitala što je bilo, frajer mi kaže kako se vozio s prijateljem tamo kud ne smije i zezali su se tko će presjeći cestu bliže autu koji vozi istom cestom :shock: Bicikla je već par mjeseci sakrivena, njemu je zabranjeno kretanje ikakvim sredstvima osim nogama i ne vjerujem da će tako skoro smjeti na biciklu. Hoću reći kako nas vjastita djeca mogu vrlo lako iznenaditi svojim idejama i kako je poprilično teško procjeniti njihove sposobnosti.

[Peterlin]

To i mene muči.... Djeca dobro funkcioniraju kad su s nama, ali kad su bez nadzora, nema gotovo nikakvog načina da znamo što im je na pameti.

Uostalom, kad se sjetim sebe i brata, djeca su nam (za sada) suho zlato... Ja sam se jako voljela skitati i ne mogu zamisliti da moja djeca tako danas odlutaju na drugi kraj grada, sami...

Moj brat je skoro zapalio kuću nekoliko puta igrajući se šibicama, strujom, kemikalijama... svašta!

Zato se danas trudim da moja djeca unaprijed znaju sve opasnosti, ali ne možemo mi ni pretpostaviti u kakvu će se situaciju sve dovesti... JEdnostavno ne znamo. Svatko od nas ima slijepu točku.

[cvijeta73]

To i mene muči.... Djeca dobro funkcioniraju kad su s nama, ali kad su bez nadzora, nema gotovo nikakvog načina da znamo što im je na pameti.

...

Zato se danas trudim da moja djeca unaprijed znaju sve opasnosti, ali ne možemo mi ni pretpostaviti u kakvu će se situaciju sve dovesti... JEdnostavno ne znamo. Svatko od nas ima slijepu točku.

potpisujem ovo.
i imam povjerenja, sve dok ga više ne budem imala.
super je kad se ovako završi, kao kod trine i piplice.

dakle, kako sam rekla, on ima dozvolu za ta dva parka. i neki dan me pita da li može ići do okretišta busa (slijepa cesta), svi dečki su otišli tamo, s biciklama.
e sad, moram ga nekako nagraditi što me je uopće pitao da li smije, dakle - svi su otišli, a on je došao zvoniti na parlafon, a opet me frka jer iako je slijepa cesta nikad ne znaš kad će neki auto izletiti. još me više u stvari frka tih sporednih cesta koje nisu jako prometne nego glavnih - tu će sigurno paziti, zamo gdje ima puno prometa, a na ovima sporednima se opuste.
onda sam ga pustila, ali samo pješke, bez bicikle. malo se bunio, ali je pristao. došao je do njih pješke, pa su tamo sjedili na klupici i pričali.
rekle mi moje špije, da ja ne sramotim dijete i pratim ga.

[Vlvl]

Hoću reći kako nas vlastita djeca mogu vrlo lako iznenaditi svojim idejama i kako je poprilično teško procjeniti njihove sposobnosti.

Je, toga sam svjesna. Ali svejedno ne možemo ih napaziti. Ako im padne na pamet glupo dokazivanje naći će prigodu na putu od škole do kuće, pješice.

Nedavno mali i susjed mijesili grude od blata. Što radite, ne gađate valjda jedan drugoga?! Neee, gađamo kuću! E, onda su čistili fasadu. Da su gađali susjedovu kuću, ne bih znala ni mislila da mu to može past na pamet.
Sve nasitno otkrivam unatrag što se zbivalo. U šetnji: tu si bio s tatom na sanjkanju, je li? a on: da, i s prijateljem se vozio (izvan tada dozvoljenog revira). Gleda gustiš uz cestu i kaže: tu smo jeli nekakve male kruškice. :shock: Od kruške ni k, možda je kakva šljiva bila, inače kalina, svib, ajmemeni - a opet ne možeš stalno s njim i pazit što trpa usta. A preveliku dramu od otrovnog bilja radit isto nema smisla, samo će postat fora.

Kao cvijeta, trudim se, kad dođe pitati, dati bar nekakvu djelomičnu dozvolu, da si ne misli kako je bolje napravit bez pitanja.

[Mejra's mommy]

Mojima je tek 6 i skoro 4 god. ali in nikad ni pred kucu ne pustam same. U kuci smo, mirno naselje ali ne ne i ne. Poigraju se u ogradjenom vrtu sami gdje ih ja vidim sa kuhinjskog prozora i ne smiju ici iza supe da ih ja ne vidim. Imamo malenog komsiju koji je jos prosle god (citaj 5 god) dolazio nama pred kucu sa sekicom od 3 god. :shock: satima bi se setkali po cesti i moljakali da mi udju u kucu. Mamu im znam u prolazu... koja glupaca...ja bi djecu non stop savjetovala da idu kuci da neidu daleko da se paze. Mejri nije jasno zasto ona ne smije ici sama u setnju. :shock:

[MartinaK]

Smatram da djeca ne smiju biti bez nadzora. Nikada! To ne znači da treba stajati metar od njih i sve komentirati. Ali neka im se dogodi nezgoda. Nadzor se može provoditi i tako da se dogovori između roditelja - kao svakih pola sata netko prođe jer ide nešto obaviti u dućan ili sl. Možemo sjesti na udaljenu klupu i čitati pa ih imati na oku.
Djeca su puna različitih zamisli i često vidim djecu koja su po cijele dane u parku prepuštena sama sebi. Pa odlaze po zgradama okolo u potragu za prijateljima za igru. Ja tražim da se međusobno roditelji i djeca čujemo telefonom. Da se dogovaram s roditeljima gdje, kako, dokle.
Josip zna da smije biti na određenom mjestu, a ako bi se selili ima još samo opciju ili dvije i obavezno mi se javlja kamo ide (koji park). NE ide po zgradama i rađe se vrati doma ako ekipa ipak ode i ostavi ga samog u parku.
Ja živim na Srednjacima. Tu ima brdo ljudi, zgrada, nebodera sa 10 liftova i nema šanse da mi sam okolo kruza. Može se dogoditi nešto njemu, ima svakakvih pervertita. Može mu sinut da radi nepodopštine. Iskren je i sve mi govori. Imam povjerenja ali smatram da djeca moraju imati nadzor. Otvoreno sam mu rekla već puno prije kakve se opasnosti kriju jer mislim da je to dio njegove samozaštite.

Sara mi je nezrela i nije karakterna i nije u stanju biti sama. Polako ju puštam no na kratko, a nedugo zatim i ja stižem. Dajem joj jasne upute što se smije i što ne i da će biti zabrana ako se ne poštuje dogovor. I to je funkcioniralo. Vidjet ćemo dalje...

[pomikaki]

Zanimljiva tema, ja se informiram unaprijed, ali baš sam o tome nedavno razmišljala... budući da su se pravila dosta promijenila otkad sam ja bila dijete, kad se "po novom" može pustiti dijete da malo "landra" samo? Znam da su to meni bili najdraži trenuci, a s druge strane stalno čitamo o pedofiliji, o prometnim nesrećama, nasilju među vršnjacima. Čak i u našem selu bit će me strah jer auto i motor može uvijek naletjeti iza ugla.
Usput, evo jedne teme koja mi se čini povezana s ovom, pogotovo kad se pročita link. U skladu s ivaričinim postom.

[Elly]

U Italiji ju ne pustam samu (6g4mj i prvi razred OS) jer, iako mi je parkic pred kucom, ne mogu ga vidjeti s balkona. Tamo su nam sve aktivnosti zajednicke: frizbi, role, bicikl, setnje, bacanje kamencica na plazi.
Ima djece (i puno manje, sjecam se jednog decka koji je ostajao sam vani sa 4 godine i druzio se sa starijom ekipom) koji su sami vani, no ona me to jos ne trazi, a ja joj to ne nudim, pa se druzimo zajedno.

U HR nam je parkic odmah u nastavku vrta (iz naseg vrta smo napravili vrata tako da mozemo u parkic) i tamo ju pustamo samu, ali s time da smo mi za to vrijeme u vrtu ili na balkonu, i uvijek ju netko vidi. Tamo se druzi sa djecom iz naselja, uglavnom su stariji od nje, no dobro se ponasaju, ne unistavaju, i lijepo im je zajedno.

Tako da je odgovor potvrdan - znam gdje je i sto radi.