 |
|||
ISKRENOST???
uopce ne znam kaj pametno napisat, al ljuti me to sto vecina ljudi kad ih pitate koje osobine cijene kod drugih - svi kazu između ostalog iskrenost... hm, a cini mi se da nije bas tak. kazes nekom iskreno i onda se uvrijedi il iscuđava - sve negativno. ocito je da istina zna bolit, al cemu onda, ma ne znam ni kaj hocu rec, valjda kuzite ( mene opasno soraju hormoni u ovoj trudnoci - pa se lako uzrujam )... kaj vi mislite o tome???
Isto što i ti. Iskrenost nije nešto na cijeni. Nikad bila. Ljudi žele slušati ono što im paše a naročito ako to upakiraš kao nešto jako iskrenoMrzim umjetnu finoću, umjetno prijateljstvo, sve umjetno što podrazumijeva i umjetnu istinu.
evo, to sam valjda htjela rec, ti si nasla puno bolje rijeci.Trina prvotno napisa
Isto što i ti. Iskrenost nije nešto na cijeni. Nikad bila. Ljudi žele slušati ono što im paše a naročito ako to upakiraš kao nešto jako iskreno
You Can't Handle The Truth!
citat iz jednog filma
treba se biti iskren, amo kadkad je bolje šutjeti
postoje načini za reči i načini koje je bolje izbjegavati
ako te debela sređena frendica pita: kak izgledam?
možeš odgovoriti:
a) ti si debela
b) frizura ti je odlična
oba odgovora su istinita, pa čemo odabrati odgovor a?
kakve to veze ima? jesam li debela?
pitam te kako izgledam, da sam debela znam i sama. a ako sam se posebno uredila za izlazak i pitam kako izgledam - odgovor na to pitanje nije: ti si debela... :/
mozes reci: ta majica ti lose stoji. ta suknja ti je super. sal ti je prekrasne boje. sminka ti ne odgovara. bolja ti je bila duza kosa. cipele su ti najbolje ikad...
zasto ako te krasnog tijela frendica pita kako izgleda kad se sredi za izlazak nece jedna od opcija biti: tijelo ti je savrseno?
brijem, znam, al ne mogu si pomoc
hocu ustvari reci da mozda mi ni ne razmisljamo bas previse svaki put o tome sto nas se pita. pa cesto imamo taj "izgovor" da druga strana hoce cut tocno odredjene odgovore od nas...
ne kazem da to isto ponekad nije slucaj, samo kazem da cesto ni ne slusamo pazljivo pitanja
e, a na temu - iskrenost? pa cijenim je, naravno. i volim bit iskrena. al ponekad, zbog necijih osjecaja, necu reci ono sto mislim brutalno i neobazrivo. nema razloga da se, stogod se ima za reci, ne kaze na prikladan nacin
potpis! ovo je ziva istina!samo kazem da cesto ni ne slusamo pazljivo pitanja
i na ovo potpis!al ponekad, zbog necijih osjecaja, necu reci ono sto mislim brutalno i neobazrivo. nema razloga da se, stogod se ima za reci, ne kaze na prikladan nacin
a posebno su mi mrski ljudi koji za sebe tvrde kako su iskrenikako oni uvijek kazu istinu, a zapravo su jednako neiskreni (namjerno ili nenamjerno) ko i svi drugi ljudi samo svoju neobazrivost i bezobraznost opravdavaju iskrenoscu. :/
ovo iz iskustva govorim, nikog ne prozivam.
litala potpis na sve rečeno.
+
JA sam večinom za SVE iskrena,
bez obzira što me i tko u vezi čega pita.
I isto to očekujem od drugih, a na meni je kako ću tu istinu prihvatiti.
Jer ako pitam kako mi nešto stoji (a znam da mi ne stoji najbolje) a taj netko mi kaže super! ma pitam se čemu to?
Ja jednostavno NE MOGU reči što ne mislim :/
Bilo male ili velike stvari.
Naravno ima iznimaka, ali onda ću radije izbjeći odgovor nego lagati.
kahna slazem se i s tobom. a sto se tice brutalnosti, nisam mislila na nju, nego na iskrenost. sve se moze iskreno rec bez bezobrazluka. meni npr. nikad nije bilo jasno, cure stave puder do brade neki smeđi, a vrat bijeli i ja se uvijek pitala - pa kaj nemaju ni jednu frendicu da im kaze da to stvarno lijepo ne izgleda. mogu rec i svoj primjer, naglo narasla u 8 razredu valjda, i cudno sam hodala neko vrijeme - nisam uopce do kraja ispruzila noge u koljenu, al to nisam skuzila i bila sam stvarno sretna kad mi je jedna frendica to rekla, tj. demonstrirala, a mogla mi je rec da hodam ko kokos.. meni se cini da u biti nemamo nekad ni pravo na vlastito misljenje... neki dan sam poludila kad je dosla svkrva ( inace ju stvarno volim ipostujem i dobre smo si ), ja prala suđe i maleni poceo cendrat, ona ga uzme i odbrusi mu " dobro mihael nemoj sad cendrat idemo u sobu - tak nesto, ima 16 mj. " i ja sam joj rekla - nemojte se derat na njega - nije joj bilo drago... i cini mi se da sve nerviram s tim sto nikad nisam dala da ga netko cuva, al ne pada mi na pamet, ja se trudim bit maximalno strpljiva i stvarno rijetko povisim ton, tak da nema sanse da dozvolim da se netko istresava na njega, rađe sam bez 0 sati slobodnog vremena tokom dana.
Veliki X!
a ja se pitam, zašto uopće pitaš kako ti nešto stoji ako već sama znaš odgovor?
inače, litala i zhabica su to jako dobro rekle.
velika većina ljudi koji se deklariraju kao iskrene osobe (a u isto vrijeme su i vidi čuda neshvaćene i neprihvaćene u svojoj okolini) bi trebale poraditi na načinu na koji svoju iskrenost prezentiraju. i kad je uopće iskazuju. jer ako te nitko ne pita za mišljenje i želi živjeti u uvjerenju da mu ta minica super stoji iako ima 100kg - njihov problem.
A ja nebi nikad mogla pustiti prijateljicu da živi u uvjerenju da joj nešto super stoji a izgleda ružno. Imala bi je na duši. Neću sad biti koza pa joj reći kako joj nešto stoji ko piletu cice ali ću joj na fin način obrazložiti zašto joj to možda nije najbolji izbor i predložiti nešto drugo.
e upravo to!
imam ja prijateljicu kojoj popravljam crtu od pudera svaki dan kad se vidimo. i to bez ikakvog pardona, nasred ceste. i još je izvičem što nije bolje pazila
ali imam i jednu prijateljicu koja voli nositi kratke hlače i bermude i minice iako nikako nema noge, a ni ostatak tijela za to. ali tko će sad povući granicu koliko joj ne stoje? koliko je to zapravo ružno za vidjeti? i kome uopće? ona me nikad nije pitala za mišljenje stoje li joj. bez ikakvih kompleksa ih kupi i nosi. i uživa u njima. da me pita, da. rekla bih da joj baš ne komplementiraju figuri i što ti kažeš, predložila nešto drugo. ali ovako.. baš mi se čini nametanje mišljenja.
Koja tema!
Bas jucer pricam s frendom cije ljubavne jade precesto slusam i s kojim sam uvijek brutalno iskrena i kaze mi da sam ja jedina osoba u njegovom zivotu koja mu moze reci i ono sto on ne zeli cuti a da mi i dalje ostane "kredita" kod njega. Valjda imam nacin, ne znam.
Mada, izgubila sam dosta ljudi tokom godina upravo zbog iskrenosti, neki ljudi to jednostavno ne mogu podnjet, i ne trebaju mi takvi u zivotu.
Naravno da i mene "strecne" kad mi netko da izravnu kritiku, ali na kraju krajeva, cjenim to i zelim da se ljudi tako odnose prema meni.
Ponekad ni ne kazem sta tocno mislim ali to uvijek na neki nacin pokazem, jer ni ne znam glumit ako mi netko ili nesto ne svida.
E da, MM mi cesto kaze da sam neugodna upravo zbog moje direktnosti (on je skroz suprotan, glumac totalni) al me nije briga, jer znam da sam ljubazna, ne vrijedam nikog ako nisam izazvana i namjeravam ostat iskrena i tome naucit i svoje djete.
Iako se smatram iskrenom osobom ne volim onaj stav "ja ga svakom kažem što ga ide", jer mi je to neukusno i sebično.
Jedna je stvar ako te netko pita za mišljenje, tada se ja uvijek potrudim na najprimjereniji mogući način reći iskreno što mislim.
Druga stvar ako netko svima brutalno kreše u lice sve što misli, a da ga nitko za mišljenje pitao nije i bespotrebno povrijedi ljude, a sve to pravda kao pod krinkom iskrenost, u stilu "ja sam takav..."
hm, mene vise boli i povrijedi dvolicnost, nego cak i kak kazete brutalna iskrenost. jedna kolegica na poslu je stvarno iskrena skroz - bubne uvijek u lice, na prvi pogled djeluje hladna, ona je jedina koja me rasplakala na poslu dok sam bila pripravnica ( al ne zbog iskrenosti,, nego zato sto nije bila u pravu ), danas sam s njom super i mogu o svemu pricati i dosta smo bliske. a druga kolegica npr. je totalna suprotnost, stalno brije na neku iskrenost a odvratno je dvolicna i pokvarena, nitko nis ne valja, a sa svima je super ( znaju svi da ja ne sirim "infrmacije" pa svasta pred menom bubnu ), isto tak je i ta dvolicna prokomentirala nesto ruzno za kolegicu s kojom je najbolja, a sutra ju ljubila, ja takve stvari ne mogu podnijet, jednostavno mi se takve osobe zgade, i nemogu vise smjeskat se njenim forama - ide mi na zivce, a ona me par dana kasnije pita kaj je samnom, kaj sam "zahladila" prema njoj - jel mozda ona kaj pogrijesila, rekla sam joj kaj me zasmetalo, a ona meni na to " ja to rekla???? " - ne draga nisi, ja imam slusne halucinacije pa se ispricavam............
nije sve crno-bijelo
postoji razlika između biranja kad, kako i koju istinu reči
i dvoličnosti
Pitanje:
Muž smatra da sam dvolična jer najboljoj prijateljici NISAM rekla da je muž nedvojbeno vara.
To čini godinama, s raznim ženama (bolje rečeno djevojčicama). Brak (12 godina) im je srednja žalost, bez većih radosti i tuga, 1 dijete.
Ta ista prijateljica me davno obvezala da joj moram reći ako ikada budem znala da je muž vara.
Situacija me muči strašno.
Jesam li dvolična?
Pitanje:
Muž smatra da sam dvolična jer najboljoj prijateljici NISAM rekla da je muž nedvojbeno vara.
To čini godinama, s raznim ženama (bolje rečeno djevojčicama). Brak (12 godina) im je srednja žalost, bez većih radosti i tuga, 1 dijete.
Ta ista prijateljica me davno obvezala da joj moram reći ako ikada budem znala da je muž vara.
Situacija me muči strašno.
Jesam li dvolična?
mislim da svatko sam osjeća prevaru, ne trebaš joj ti ništa govoriti. ako želi znati, znat će - i obratno!
prijateljica joj nisi definitivno.
Smatram se iskrenom osobom (da mi je vidjeti tko će doći i napisati da nije iskren
Primjerice neću reći nešto što znam da će povrijediti meni blisku osobu samo da ih dokazala kako sam strašno izravna i iskrena (bilo odgovor na pitanje "jesam li debela" ili "misliš da se nisam trebala ošišati na centimetar").
Na pitanje bih li rekla frendici da ju muž vara - ovisi o više stvari (da ne nabrajam).
Prije par godina je jedna moja najbolja frendica bila s dečkom od druge. Inače nas je četiri frendica iz djetinjstva.
Uglavnom, ova je rekla meni uz napomenu da se zakunem da neću reći nikome. Ja sam šutila cijeli dan i pojela se pa sam idući dan rekla ovoj drugoj. Ona je pop... na prvu ( s dečkom nije prekinula) i na mene što nisam iste sekunde rekla. Ova prva je pop... na mene što sam rekla, a treća frendica je pop... što njoj nitko nije ništa rekao.
I trebalo je skoro godinu dana da sve četiri počnemo razgovarati.
Tako da sad molim Boga da mi nitko ne povjeri tko koga vara s kim.
mislim da je s prevarama i frendicama posebna priča i da je tu prag iskrenosti vrlo osjetljiv. primjerice, je li saznanje da netko nekoga vara dovoljno? gdje su dokazi? na temelju pretpostavki vrlo je teško nekome povjerovati, zar ne, a opet bi li htjela vidjet muža u vrućem zagrljaju :? :/ i da znam, teško bih se odlučila nekome to priznati...
ne znam jesam li iskrena... nekad pribjegavam sitnim lažima da neku priču učinim zanimljivijom. nekad prešutim cijenu cipela mužu, nekad frendici ne kažem da joj je dečko kreten, nekad na poslu jezik pregrizem kad vidim da mi je šef debil... no, kad su u pitanju moji osjećaji, tu sam iskrena i tu se ne pretvaram...
Hmm...izgleda da nam iskrenost nije vrlina bash. Ja sam sebi uljepšala život odnedavno na način da sam ISKRENO odlučila prestat biti u kontaktu s ljudima s kojima to najiskrenije ne želim, uključujući i neku rodbinu, i osjećam se super jer se ne nalazimo više reda radi što mi je oduvijek išlo na živce. Djecu odgajam na način da govore istinu ma kakva god bila, i žao mi je da se ovak maleni već moraju opeći i shvatiti da istina nije uvijek najbolje rješenje..., primjer; dijete nije pročitalo zadnje dvije stranice knjige iz lektire i odlučila je sama, odmah na početku sata, to reći učiteljici, i od tad je učiteljica uvijek tri puta pita: "Jesi pročitala lektiru? Cijelu? Baš cijelu knjigu?" Ovime smatram da će se dijete pitati da li je trebala plaćati takvu cijenu radi iskrenosti.
bi li ti htjela znati da si na njenom mjestu?
Dobro pitanje MGrubi, a odgovor je- ne znam. Da imam dečka, a ne muža i s njim djete, odgovor bi bio lagan. Sada mislim da scientia non est potentia u slučaju nevjere i što manje znam manje me boli glava.
Mislim da ako kažem frendici za nevjernog joj muža da time teško zadirem u njihovu bračnu intimu koja je sigurno puno kompleksnija nego što je to prijateljstvo. I smatram da šutnjom štitim interese njihove obitelji, pa tako i prijateljičine. Možda sam skroz u krivu, ali šutim i dalje ko zalivena.
ok, imaš svoje razloge.
a kad ona sazna i tebi se povjeri, hoćeš li i onda šutjeti kao zalivena o tome da si cijelo vrijeme znala za to? ili ćeš i njoj ovako fino obrazložiti zašto si šutjela? i kako misliš da će ona reagirati na tvoje razloge?
e tu ti leži definicija dvoličnosti.
topluvodu, a da probaš zaskočiti njenog muža negdje i zaprijetiti mu se?
inače, na žalost, mislim da ispadaš dvolična..
topluvodu, ja sam bila u sličnoj situaciji kao ti, samo što mi ta ženska nije bila baš ekstra prijateljica nego neko razdoblje u životu smo se intenzivnije družile. Znala sam kakav joj je muž, ne samo da je imao ljubavnicu nego i ljubavnice vara s drugima, valjda od početka braka on ima druge..pravi govnjar od čovjeka. I svi su to znali samo ona nije. I nisam joj rekla. Nisam jer nisam htjela biti ta koja će presuditi njihovom braku. Da se radi o baš bliskoj prijateljici, mislim da bi ipak osjećala odgovornost da joj kažem. Ustvari, u ovom prvom slučaju fora je bila u tome da je čitav svijet znao za tog njenog odvratnog muža pa sam smatrala kako nema potrebe da baš ja budem ta koja će joj reći kad ima puno bližih od mene koje bi trebale. Ja bi se naljutila za zauvijek da mi muž ima ljubavnicu a prijateljica zna i šuti o tome. Kažem, bliskoj prijateljici bi vjerojatno rekla.
topluvodu, i sama sam bila u sličnoj situaciji, radilo se isto o dobroj frendici. Nisam se miješala, jer jednostavno nisam htjela biti ta koja će reći, e tebe muž vara. Mislim, oni su to očito pregrmili, jer su još uvijek zajedno. Ne družimo se više toliko intezivno, tu i tamo kava, ali po priči i koliko ih vidim djeluju mi ok zajedno. Iskreno u takve odnose se ne volim petljati, jer obično onaj koji nosi loše vijesti ostane posran, a i u većini slučajeva prevarena strana zna da se nešto događa, samo zatvara oči iz nekih razloga.
Eh, da po pitanju iskrenosti, u zadnje vrijeme nisam nešto iskrena, radije prešutim neke stvari, jer vidim da ljudima tako više odgovara. Mene malo želudac boli od suzdržavanjaali učim, učim kako se ugristi za jezik a da ne frcaju suze.
Jedino sam prema mužu brutalno iskrena, u zadnje vrijeme sam toliko živčana i otresam se i optužujem za koješta da mi ga sve dođe žao.
ja se ne znam suzdržavat, što na umu, to na drumu.
ne znam kalkulirat i pretvarat se.
pa kom milo kom krivo.
gotovo uvijek sam iskrena, osim u slučajevima kada bi moji komentari bili suvišni i ne bi ništa promijenili nabolje već nagore, npr. komentirati nečije nepromjenjive osobine (il osobu prihvaćaš ili ne) ili bilo kakve " nedostatke" fizičkke prirode
to smatram nekulturnim i povređujućim
ok, mene zaista živcira čut "iskrene" komentare nekog s kom pričam o trećoj osobi, ta osoba koja govori za mene se srozava ispod ispod ispod
dakle konstruktivna iskrenost i nezadiranje u tuđu intimu bez pitanja
za prijateljicu koju muž vara?:shock: stvarno ne znam
ako je neki agresivac ne bi mu rekla prvo, ako nije prvo bi njemu rekla da znam i da joj izvoli sam reć inače ću ja morat, ako me se pita što me se tiče, onda bih rekla da je to moja prijateljica ojoj želim sve najbolje i koja valjda sebi želi iskrenog muža, a ne dvolično đubre
u svakom slučaju prvo bih probala da on sam kaže, a ako ne, rekla bih, kako biuh je gledala u oči, bolje joj je znati istinu i nešt, ili ništa, napravit nego da ne zna i nema priliku za odlučiti kako će živjeti svoj život
al totalno bed situacija, kad sam u srednjoj školi to napravila, nikad više nismo bile tako dobre prijateljice
najbolje bi bilo kad bi ona to sama vidjela, ako možda već i nije :/
Ovak to ide:
You want the truth
You want the truth,
you can't handle the truth!
I kad još dodaš bijesan glas Roberta De Nira dobiješ sve ono što ljudski rod jest: želimo da nam se kaže istina, ali volimo i nakon toga ubiti glasnika
Ovakva sam ja bila u mladosti (davno
moja djeca imaju jezičinu ko i majka im. na žalost ili na sreću, ne znam.
a valjda će me godine smekšat i naučit šutit.
OT, jesi sigurna da je DeNiro u pitanju?Ovak to ide:
You want the truth
You want the truth,
you can't handle the truth!
I kad još dodaš bijesan glas Roberta De Nira dobiješ sve ono što ljudski rod jest: želimo da nam se kaže istina, ali volimo i nakon toga ubiti glasnika
Nije li to bio Jack Nicholson? :/
Iskrenost nije isto što i lajavost...
da, točno Jack Nicholson u Malo dobrih ljudi. Koja je to super scena. Moćna.
Scena pogotovo ali i cijeli film mi je genijalan,da, točno Jack Nicholson u Malo dobrih ljudi. Koja je to super scena. Moćna.
sad stvarno idem u debeli OT, ali jel se meni čini
ili više nema tak dobih filmova? :/
da, to kaj veliš, ne sjećam se kad sam zadnji put ostala :shock: koji dobar film.
offtopičarke(ima, ima, samo ne gledate dobro)
topluvodu, ja se slažem sa tvojom procjenom situacije. Već sam negdje jednom napisala da se u takvim situacijama ne treba miješati (polazeći od toga da svakako to žena zna, odnosno osjeća), jer nikad ne možeš biti siguran nije li se ona pomirila sa takvom situacijom iz svojih razloga, pa joj nikako ne treba dušebrižnik koji će se zgražavati nad situacijom ili je, po meni još gore, žaliti-a da njoj to, zapravo, odgovara, odnosno pomirila se s tim. Ovako bi ti se trebala opravdavati ili glumiti iznenađenje ili kako god...
Eto, jednom da se ja ne slažem s melange oko muško-ženskih odnosa
kaj se tice tog varanja, rekla si 12 godina, 12 godina si ona to ne zeli priznat, sumnjam da nije skuzila, kakav je to onda brak... to su ko sto si rekla preintimne stvari... mislim da ona to jako dobro zna. al recimo, kad pomislim na svoje bliske prijateljice, mislim da bi im rekla, ma pricam gluposti, nemam pojma dal bi, jos kad ima i djece... pa kak ti znas,a ona ne, vjerojatno znaju svi osim nje - i opet dolazimo na isto - ne zeli si priznat.
Eto, jednom da se ja ne slažem s melange oko muško-ženskih odnosa
istina. to da žena ne zna mi je, moram priznati, jednako nevjerojatno kao i ono rodila je, a nitko nije znao da je trudna.
i da. u neke stvari ne treba dirati.
ali toplavoda je pitala da li je dvolična u datoj situaciji.
na to će sama sebi dati odgovor kad do razotkrivanja dođe, a ona se napravi luda i kaže da ništa nije znala, ili prizna da je cijelo vrijeme znala i objasni prijateljici svoje razloge zašto ništa nije rekla.
bitno je da do kraja izgura svoje motive i razloge (u ovom slučaju, za negovorenje). to ionako ne bi trebao biti problem ako misli da su ispravni.
Pa ja sad ispadam jedina budala koja nema paranormalne sposobnosti, no zaista ne kužim kako se primjeti da je muž jednom prevario ženu. Naravno, ne pričam o situaciji da godinama dolazi doma subotom u sitne sate s posl. sastanaka i miriše na ženski parfem.
aj dobro jednom.
ali ovdje se radi o 12godina i povlačenju s raznim curama.
uopće ne mogu zamislit prijateljici do koje mi je stvarno stalo ne reći da ju muž vara, stvarno ne mogu.
Frendici do koje mi je stalo i čiju situaciju poznajem (znači da 100% znam da ona ne zna da ju se vara) bih rekla. Isto to bi očekivala i od nje.
No, tu pričamo o ukupno dvije žene u mom životu. U sve drugo se ne bih pačala.
pa da o tome govorim, nemam ih ni ja milijun. ostale ne mogu nazvat prijateljicama.Frendici do koje mi je stalo i čiju situaciju poznajem (znači da 100% znam da ona ne zna da ju se vara) bih rekla. Isto to bi očekivala i od nje.
No, tu pričamo o ukupno dvije žene u mom životu. U sve drugo se ne bih pačala.
Oh Bože ovo mi je najgore.a posebno su mi mrski ljudi koji za sebe tvrde kako su iskreni
ovo iz iskustva govorim, nikog ne prozivam.
Mislim da i iskrenost treba imati svoje granice.
moja mama jako često ne može podnijeti istinu. jednostavno uz ogromni strah koji ima u sebi od svega, još je i srčani bolesnik, nije u stanju ćuti sve što se događa i što recimo planiram u životu. i oduvijek se sjećam da mi je govorila - Pa dobro, jel mi moraš baš to govoriti!...kao da me tražila da lažem. I zato ja prema njoj uvijek imam uvrnutu stvarnost. ne nešto što bi ju moglo povrijediti, nego joj ne govorim stvari do kraja
a o tati da ne govorim. on sa svojih 86 godina ne može podnijeti tuđe mišljenje. i več ima podosta vremena otkada sam shvatila da je za njega bolje da mu se ide uz dlaku, jer je s jedne strane star, s druge bolestan i jer tako dobiva od mene ono što mu je potrebno, neku čudnu ljubav u prihvaćanju njega takvog kakav je
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom