jesu li bas sve ocjene - ocjene?

[litala]

pitala sam isto na onom topicu o "cetvorci samo iz vjeronauka" al me u zaru borbe nitko nije dozivio


dakle - jesu li bas sve ocjene - ocjene?

sto vi mislite? je li vam normalno, drago, svejedno da li vas djak "osvaja" citav spektar ocjena ili preferirate i ponosite se time da vase dijete ni ne zna da ispod petice postoji jos pokazatelja razine znanja i poznavanja materije?

i drugo pitanje - sto vasa djeca o tome misle? kako se oni osjecaju sa svojim ocjenama? je li im svejedno? jel im neuspjeh ako nisu sve sve najnajbolje? jesu li ponosni na njih koje god bile?



mi ovako:

meni zivo svejedno. dok znam da se trude i da daju od sebe - dotle mi je ocjena pokazatelj njihovog znanja. nije da ponekad ta ocjena ne pokaze da bi to znanje moglo biti vise - u tom slucaju tu sam da pomognem, potaknem i djetetu osvjestim da bi moglo i drugacije...

volim kad prodju s odlicnim, smatram da mogu i da je odlican ocjena koju od njih "smijem" ocekivati. buduci jos nemam iskustva s visim i zahtjevnijim razredima - za sad vjerujem da necu puno mijenjati misljenje i da ce mi onda sarolikost ocjena upravo dokazati da smatram da je razlicit interes za razlicite materije - normalan.


mojoj djeci - jos svejednije nego meni ida je isprobala sve ocjene (osim jedinice), imala i trojku na polugodistu (iz prirode u prvom razredu) i shvatila da se ne mogu sve stvari pamtiti i racunati, neke treba i - nauciti nije ju pogodilo, samo osvjestilo.

trenutno su noa i ida u skoli i nemaju ocjena u nasem smislu rijeci, tako da tu ja ispadam iz ove price, al mi je zanimljivo to sto oboje vrlo pragmaticno prihvacaju da su za nesto dobili pohvalu ili malo manje pohvalu (noa i "kaznu" ) i posve osjecaju da je to tocno ono sto su "zasluzili"...

[marta]

Cini mi se da kod nas mozda ima previse ocjena, pa ih djeca ponekad dozivljavaju olako. Postoje ocjene iz usmenog, pismenog, zadace, zalaganja, junejmit, pa se u toj masi zagubi bit. Uglavnom boli me dupe i za skolu i za ocjene trenutno - skolska godina je zavrsila.

[litala]

jap, i meni je postalo ocito da sam potrefila vrijeme kad cu postavit pitanje (pedeset pogleda, jedan odgovor )


al me fakat zabolio onaj "imam jednu cetvorku - neuspjesan sam" stav... :/

[marta]

taj stav je odraz naseg drustva u cjelini. svi zasluzuju sve najbolje samo nije bas najjasnije koje su to njihove zasluge.

[kahna]

Ja mislim da je učenikov stav/osjećaj prema ocjenama preslik onoga kako se roditelji ponašaju/"očekuju" :/
Možda sam u krivu.

Moj još ne ide u školu , ali nije mi davno kad sam išla ja i jako dobro se sjećam kakv je bio tatin stav;
uvijek je za 4 pitao, zašto nije 5, za 3, zašto nije 4 i tako.
Sve u svemu uvijek sam mislila kako sam loša učenica, dok sada pogledam unatrag bila sam više nego dobra :/

O sekinim ocjenama ja "vodim brigu" pa sam se postavila na skroz drugačiji način.
Sve je dobro i prihvatljivo ako se trudila.
Ako je npr. nakon cjelodnevnog učenja dobila 3 - OK, bravo!
Ako je dobila komad a da knjigu nije niti pogledala - to je koma i neprihvatljivo.
Čak i komad nakon štrebanja mi je prihvatljiv, ispravit će se (tu je moj tata imao stav - NE MOŽE se ispraviti, uvijek će ta jedinica stajati u imeniku )

I mogu priznati, da od kada meni "polaže račune" vezane uz školu, i uz moju podršku i priznavanje i najmanjeg uspjeha
popravila se drastično - što ocjene, što zadovoljstvo školom, što samopouzdanjem... da ne nabrajam dalje.
Završila je osnovnu sad :D

[piplica]

jap, i meni je postalo ocito da sam potrefila vrijeme kad cu postavit pitanje (pedeset pogleda, jedan odgovor )


al me fakat zabolio onaj "imam jednu cetvorku - neuspjesan sam" stav... :/

Ovo ide mene, pa moram...

Ne razumijem što te tu boli? :?

Samo nekoliko njih u razredu ima sve zaključne petice i on se trudio cijele godine da da najbolje od sebe i da bude među njima.
Što je tu loše, zato što se netko želi potruditi više jer može više, zato što se ne zadovoljava sredinom, od koje danas nije poželjno odskakati...pa se odmah proglašava između redova razmaženim derištem...

Niti je on neki perfekcionist niti je smatrao da je neuspješan, samo je bio razočaran jer se četvorci iz tog predmeta jednostavno nije nadao.
Da je to bila četvorka iz npr. hrvatskog, koji mu najteže ide jer jednostavno nema uho za ije-je, č-ć, prihvatio bi to bez problema, ali eto, dao je sve od sebe i zaslužio i tu peticu. Ostale je predmete sa lakoćom savladao.

Svoju djecu ne želim odgajati da budu baždareni samo na najbolje i na pobjeđivanje, bez obzira o kojem se terenu radi, moraju se znati nositi i sa slabijim uspjehom i sa neuspjehom jer će inače u životu doživjeti velike frustracuje. Tu smo mi roditelji da im pomognemo.

Međutim, njihovo je pravo da žele više i da pokušaju, a ja to ne smatram uopće manom, dapače.

[litala]

pa napisala sam sto me zabolilo - to da je smatrao sebe neuspjesnim zbog jedne cetvorke. i kako to - nije joj se nadao? zar nije ocjena temeljena na cjelogodisnjem "stanju stvari"?

i, molim, nemoj mi ubacivat sto nisam rekla. ovo nije moj stav:

pa se odmah proglašava između redova razmaženim derištem...

nisam nigdje nikad rekla da ne valja truditi se i davati sve od sebe i za sebe smatrati da se moze bolje i vise - dapace, trudim se svojoj djeci upravo to usaditi...


recenica koju sam ja izvukla iz "tvog" topica nije moje misljenje o tvom djetetu. iskoristila sam je da porazgovaramo o stavovima prema ocjenama i ocjenjivanjima... o tome kako djeca dozivljavaju nase gledanje stvari i o tome kako sami sebe vide "kroz" ocjene...

[M&A]

Mislim da u nasem skolstvu treba primijeniti sistem nekih EU zemalja kao sto su:
-Ocjenjivanje od 1 do 10 ili od 1 do 20 jer smatram to puno realnijim nego kratku ljestvicu ocjenjivanja od 1 do 5.
-Ponavljanje bilo kojeg razreda,ako dijete nije usvojilo program (pa makar to bio i prvi osnovne)a ne po sadasnjem nepisanom pravilu od 1. do 4. svi odlikasi i onda kad dodju u 5. razred...uff.
-Prije upisa u srednju savjetovati se sa skolskim savjetnikom,koji ce dijete prema njegovim interesima i predmetima koji mu "leze",uputiti na skolu/zanimanje koje ce jednog dana raditi sa uzitkom.

A dok god roditelji budu ti koji forsiraju ocjene i biraju djeci buduce zanimanje/fakultet,nece se nista promijeniti na bolje.

Nimalo mi ne smeta sarolikost ocjena mojih klinaca,po tom cak vidim i trenutno raspolozenje,faze odrastanja...
Ne forsiram ih da budu naj naj iz bilo kojeg predmeta,niti dozvoljavam da zbog neke losije ocjene izgube povjerenje u sebe.
Bitno mi je da se trude ,iako nekada ni najveci trud ne urodi zeljenim plodom...
Srce mi se steglo,kad je frendica od male rekla da se plasi ici doma kazati mami da je dobila losu ocjenu,jer zna kako ce mama reagirati :/
Ne hvala,u takvu situaciju ne zelim dovesti svoju djecu,niti zbog neke ocjene zelim pokvariti odnos koji imamo.

[piplica]

pa napisala sam sto me zabolilo - to da je smatrao sebe neuspjesnim zbog jedne cetvorke. i kako to - nije joj se nadao? zar nije ocjena temeljena na cjelogodisnjem "stanju stvari"?
i, molim, nemoj mi ubacivat sto nisam rekla. ovo nije moj stav:

pa se odmah proglašava između redova razmaženim derištem...

Prvo, na svom topicu o četvorki iz vjeronauka nisam nigdje napisala da je sebe smatrao neuspješnim zbog četvorke, već da je bio razočaran ocjenom koju mu je htjela zaključiti vjeroučiteljica, a to su bitno različite stvari.

Drugo, ocjena je temeljena na cjelogodišnjem stanju stvari, koje je po meni i po njemu više naginjalo petici nego četvorci, ali dozvoljavam da sam pogriješila, jer ne zbrajam i ne pamtim baš svaku ocjenu koju je dobio.

Treće, vjerujem ti da taj stav o razmaženom derištu ne odgovara tvojim razmišljanjima, to sam ja malo karikirala neke stavove i komentare na onom topicu, ništa osobno upućeno tebi, znaš koliko cijenim tvoje mišljenje.

[pikulica]

Kod mog N (prvašić) je isto bila upitna samo jedna petica, i to iz likovnog što mi je bilo malo :/
Jer nije to matematika pa si riješio ili nisi zadatak, niti jezik pa jesi ili nisi točno napisao..
Po meni je ocjena iz likovnog puno više subjektivno tumačenje nastavnika, ali i djeca su više ili majnje darovita, pa neki uz sav trud svijeta ne mogu stići one druge...
Eto za to ne bih voljela da "samo" iz likovnog ima 4, jer jako voli crtati ide i na likovnu grupu, dakle trudi se, ali oduvijek sam znala da neće bit od njega slikara
Možda nam očekivanja svih 5 i jesu visoka, ali moram priznati da na početku ŠKG nisam imala takvih očekivanja, bazirana su na uvidu u rad djeteta, njegovo svladavanje gradiva, usporedbu sa drugom djecom koliko je to moguće...
MM i ja smo imali sve 5, a iskreno sad na kraju prvog razreda znam da naš N to može bez problema, pa zašto to ne očekivati....

[Zdenka2]

Ja mislim da je učenikov stav/osjećaj prema ocjenama preslik onoga kako se roditelji ponašaju/"očekuju" :/
Možda sam u krivu.

Mislim da nije - imam dva djeteta koji imaju jako različit odnos prema ocjenama, a taj odnos izvire iz njih, ne iz mene i njihovog tate.

Razumijem svog sina za kojeg je četvorka loša ocjena, a samo 5.0 prihvatljiv prosjek. On je pametan i sposoban dečko za kojeg nije problem da to i ostvari i doista ne vidim ništa loše u tome da se trudi, da je perfekcionist i ambiciozan. Osim do ocjena stalo mu je i do znanja - pohvali se pred prijateljima i jednim i drugim, ali se ne pravi važan s time niti se izdvaja od ostalih.
Razumijem i svoju kćer koja se veseli četvorkama i peticama, a niže ocjene joj nisu problem. Ona nema takvu motivaciju kao brat, daleko je od perfekcionizma i ne postavlja visoke zahtjeve pred sebe. Afirmira se kroz druge stvari, ne kroz znanje i ocjene.
Naša uloga kao roditelja je da sina podržavamo u njegovoj volji za učenje, ali mu stalno govorimo da nama te sve petice nisu bitne. Meni nije važno da prosjek bude 5.0, ali mi je važno da izuzetno sposobno dijete ne funkcionira ispod svojih mogućnosti.
Kod kćeri sam zadovoljna njezinim ocjenama pogotovo zbog truda koji je uložila. U njezinom slučaju mi dajemo poticaj, pomažemo u savladavanju gradiva i usvajanju tehnika učenja, nadziremo je i vodimo ka samostalnosti u želji da ona ostvari maksimum u granicama svojih sposobnosti. Kada dođemo do tih granica, prihvaćamo je takvu kakva je i ne forsiramo nikakve ocjene ni briljiranje u znanju.

[Peterlin]

Slažem se sa Zdenkom oko poticanja djece da postignu najviše što mogu u odnosu na svoje sposobnosti.

Ne radi se tu (samo) o ocjenama, tu se radi o principu koji će djecu pratiti dalje kroz život. I mi se trudimo našima usaditi volju da se trude postići VLASTITI maksimum. Trebat će im to... A isto tako trebat će im i iskustvo neuspjeha, što može biti loša ocjena ili nešto drugo - svejedno... To također moraju naučiti.

Ne radimo drame oko loši(ji)h ocjena ali potičemo djecu da budu što bolji. Za sada je dobro, ali tek smo na početku i pred nama su brojni izazovi, a pred djecom još i više toga... .

[babyboys]

u potpunosti se slažem sa peterlin i zdenkom.
moj T ima sve petice, jer je on tako htio, samo je zacrtao cilj koji želi dostići i dostigao ga. ponosan je na sebe , ali niti u jednom trenu nije sebe izdvojio pred prijateljima koji su možda "manje uspješno" završili razred.

[kahna]

Ja mislim da je učenikov stav/osjećaj prema ocjenama preslik onoga kako se roditelji ponašaju/"očekuju" :/
Možda sam u krivu.

Mislim da nije - imam dva djeteta koji imaju jako različit odnos prema ocjenama, a taj odnos izvire iz njih, ne iz mene i njihovog tate.

Kao što rekoh, možda sam u krivu, vodim se isključivo prema sebi i onome što sam ja kao učenik i kao starija sestra doživjela, vezano uz ponašanje i očekivanja mog tate.

Kako sam već i napisala, seka, od kada ja SVAKU njenu ocjenu kakva god bila, pohvalim jer znam da se za nju trudila
ima puno puno bolji stav i prema školi i prema ocjenama a i samopouzdanje joj se vidno popravilo.

moj T ima sve petice, jer je on tako htio, samo je zacrtao cilj koji želi dostići i dostigao ga. ponosan je na sebe , ali niti u jednom trenu nije sebe izdvojio pred prijateljima koji su možda "manje uspješno" završili razred.

A gle, htjela sam i ja, a i moj tata da imam sve petice, pa mi to ipak nije bilo dovoljno
Nisu niti svi rođeni odlikaši koliko god da se trudili i htjeli :/

[Peterlin]

Samo da nešto dodam...

Nedavno pitam susjedu da li će njezin prvašić imati 5,0 na kraju godine (bila sam uvjerena da hoće, inače ne bih tako postavila stvari...).
Ne, kaže ona - imat će dvije četvorke...(iz obrazovnih predmeta)... :shock: Nije to ništa strašno, nego me iznenadilo kod OVOG djeteta.

A dijete je mirno, dobro i relativno povučeno, baš krasan uzoran dečec, ako je suditi po ponašanju. Ne radi nikakve probleme. Mali je stvarno dobar (kojiput poželim da su moji takvi, pogotovo mlađi, iz kojega iskre frcaju...) ali to mu izgleda nije pomoglo. A bistar je, znam ga, gradivo mu ne bi trebalo biti problem. Ali se ne ističe, za razliku od mog mlađeg sina !

Na što mislim?

Čini se da u nižim razredima najgore prolaze ovakva mirna i dobra djeca. Za njega učiteljica ni ne uoči da nešto ne razumije ili ne zna odlično, sve dok ne dođe test ili ispitivanje. Moj mali galamdžija prolazi bolje jer (svjesno ili nesvjesno) skreće pažnju učiteljice na sebe - taj sve zna unaprijed i živio je s jednom rukom u zraku cijelo drugo polugodište (jednostavno je takav karakter). Druga djeca ometaju nastavu na drugačiji način i opet skreću pažnju na sebe. Tako da u konačnici ovakvi pitomi NEUOČLJIVI klinci jednostavno nemaju motivaciju od učitelja da daju sve od sebe, a treba im možda samo mrvica...

A dugoročno ako takvo dijete stekne sliku o sebi da je to njegov domet (i mm je bio takav, vječiti vrlodobar zato jer nema oštar lakat i oštar jezik, to je moja privilegija ) lako se može dogoditi da tako i ostane do kraja školovanja.

Hoću reći, u tim početnim godinama bitno je djecu poučiti da se zalažu za sebe, da bez straha izražavaju svoje mišljenje, da se javljaju i da sudjeluju. Učitelji ih potiču, ali interes roditelja je također važan. Ja sam sa starijim skoro napravila sličnu grešku (on je također pitom, najradije se ne bi isticao) ali eto, kako je imao probleme s pisanjem učiteljica mu se morala posvetiti. Rezultat - 5,0 u drugom razredu, a prvi smo već i zaboravili. A za četvorke (koje su također u redu ocjene) ima vremena još puno, daleko je kraj školovanja...

[babyboys]

ok, nespretno sam se izrazila. na poslu sam u gužvi, a kolegice mi nema, pa tipkam usput. ubij me.

nije htio, on je dijete koje ne pristaje na manje od maksimuma, pa i daje sve od sebe da ga ostvari.
ja sam svoje smbicije po pitanju ocjena izlječila na sebi i pred nejga ne postavljam nikakve uvjete.

i moj tata je htio da ja završim kemiju pa ja nisam. i kaj sad? ne kužim

[kahna]

Ma govorim o tome da neka djeca (prvenstveno ja) imaju taj teret nezadovoljnog roditelja na leđimam, koliko god dobri ili loši bili,
jer nikada nije dovoljno dobro i uvijek može bolje.
Katastrofalan način a još je gori osjećaj.

Peterlin, MM je dizao ruku i kad nije znao odgovor, po tome je bio specifičan i deklariran da se i previše trudi

[babyboys]

sad kužim.

[cvijeta73]

ja moram priznati da nikako ne kužim peterlin.
možda je do ove internet komunikacije, ali recimo pitanje da li si prošao s 5.0 mi je u najmanju ruku...neobično.
ono, pitaš dijete s koliko si prošao...

onda, vidim po tvojim postovima da na najmanji znak četvorke, razgovaraš s učiteljicama, i to mi je nekako neobično.

nemoj ovo shvatiti kao neki napad, više naglas razmišljam, jer vidim da je takav stav često prisutan među nama, roditeljima. kad kažeš

Čini se da u nižim razredima najgore prolaze ovakva mirna i dobra djeca. Za njega učiteljica ni ne uoči da nešto ne razumije ili ne zna odlično, sve dok ne dođe test ili ispitivanje.

- opet mi je to nespojivo s prvim redom posta gdje piše da je mali imao dvije četvorke, a ostalo petice.

već sam negdje napisala - uzmimo npr. matematiku. 19/20 je 5, 18/20 je 4. ja znam da j zna matematiku za 5, al hebat ga, trenutak nepažnje, i evo ti četvorka. jel se može reći da on zato manje zna matematiku? tko će ga ikad pitati koliko je imao iz matematike u prvom, drugom razredu? koja je ta fatalna razlika između 4 i 5? da li sam ja pogriješila kad sam mu rekla da je i 4 jako dobra ocjena i pohvalila ga za četvorku? a objektivno može imati pet? i to da mora dati sve od sebe mi je isto malo previše. pa ne mora baš uvijek dati sve od sebe, koji put mu je na pameti nogomet poslije škole, za koju godinu biti će i neka ljubav valjda. ne znam, meni je draže da poslije škole igra nogomet s klincima u parku, pa dobio i 4 iz matematike. (ima 5 matematiku, da ne bude zabune )

onda, moj j ide u cjelodnevni. od 8 do 4 je u školi. to je jako puno, cijeli radni dan. zar to nije dovoljno za njih? ili još treba i kući s njima raditi?
i do kad? da bi umjesto 4, imali 5.
onda će u petom razredu dobiti 4, pa opet neće valjati, jer je opet nova sredina, jer se opet mora istaknuti.
pa do kad vi mislite s tom djecom raditi da bi imala petice, a ne četvorke. koja je to granica? :?

[kahna]

cvijeta
potpis

ovo što ti opisuješ mi je ruku pod ruku ono što je moj tata radio nama,
isti k.... samo drugo pakovanje, kaj ne?

[magriz]

cvijeto, oš mi bit mama

[a zakaj]

meni je inace peterlin super zenska, ali se u ovoj stvari ipak slazem s cvijetom.
jos prije nego sto je sinek krenuo u skolu, znala sam da zelim biti roditelj koji uglavnom nema pojma o tome sto se u skoli zbiva
dobro, sad sam to malo radikalno postavila, nije da mene nije uopce briga, a vjerojatno bi me bilo jos vise briga kad bih skuzila da nesto ne stima.
ali, ja uglavnom nemam pojma kad antun pise neki tekst, kad se ispituje neko gradivo, ne pada mi na pamet da idem s njim uciti ili vjezbati uoci testova.
ocjene mi isto nisu vazne, cak i kad znam da je neka cetvorka zapravo odraz njegovog nezalaganja ili lijenosti, ili dekoncentriranosti.
Eventualno mi bude zao kad skuzim da njega dira (npr. pocelo ga je dirati to sto nikako nije mogao dobiti 5 iz lektire, pa cak ni kad se stvarno trudio, a sve zbog ruznog rukopisa).
Vazno mi je da je njemu u skoli ok, da nije potisten, da nije nervozan (a zna nekad biti, nakon boravka).

Moji roditelji su imali isti takav odnos prema meni i skoli, i to mi je uvijek jako pasalo.
Ono sto mi je kod njih falilo, je nekakav dodatni poticaj i lagano usmjeravanje na aktivnosti mimo skole. Interes da prepoznaju nekakve moje talente (ako ih uopce ima) i da me potaknu da ih razvijem. Nadam se da cu ja u tome biti uspjesnija sa svojim klincima.

[YosephK]

Spomenut ću svoj primjer... Na fakultetu sam više manje imao dobre ocjene. Ali me užasno deprimiralo kada bi me moj otac nakon dobivene ocjene koja je manja od 5 pitao "A je li to moglo bolje?". Kao rezultat je dobio da mu više NIKADA nisam rekao kada sam položio ispit i koliko sam dobio. Samo bi rekao da sam upisao višu ocjenu i to je to. Za razliku od njega, majka me pohvalila za svaku ocjenu koju bi dobio (dobro, ne baš za svaku ). E da, da se razumijemo, takav tretman je bio i u osnovnoj/srednjoj školi.

Sjećam se da smo na fakultetu na predavanju iz Psihologije odgoja i obrazovanja imali jedno posebno poglavlje posvećeno samo utjecaju okoline na učenikovo znanje na usmenom/pismenom ocjenjivanju. Puno toga je bitno, ali mi je u glavi najviše ostao dio koji kaže da očekivanje roditelja puno znači djetetu. Neke može motivirati, a neke demotivirati.

Koliko ovdje vidim, sve ste vrlo brižne majke koje svoje klince vrlo motiviraju. Svaka pohvala na tome. Kad bi bar bilo više takvih.

[kahna]

Sjećam se da smo na fakultetu na predavanju iz Psihologije odgoja i obrazovanja imali jedno posebno poglavlje posvećeno samo utjecaju okoline na učenikovo znanje na usmenom/pismenom ocjenjivanju. Puno toga je bitno, ali mi je u glavi najviše ostao dio koji kaže da očekivanje roditelja puno znači djetetu. Neke može motivirati, a neke demotivirati.

Da posebno je demotivirajuće kad je totalno "nezainteresiran" za sve vezano uz školu ( ovako nekako kako piše a zakaj :razz: ) osim za ocjene i onda još prigovara

[litala]

pa napisala sam sto me zabolilo - to da je smatrao sebe neuspjesnim zbog jedne cetvorke. i kako to - nije joj se nadao? zar nije ocjena temeljena na cjelogodisnjem "stanju stvari"?
i, molim, nemoj mi ubacivat sto nisam rekla. ovo nije moj stav:

pa se odmah proglašava između redova razmaženim derištem...

Prvo, na svom topicu o četvorki iz vjeronauka nisam nigdje napisala da je sebe smatrao neuspješnim zbog četvorke, već da je bio razočaran ocjenom koju mu je htjela zaključiti vjeroučiteljica, a to su bitno različite stvari.

Drugo, ocjena je temeljena na cjelogodišnjem stanju stvari, koje je po meni i po njemu više naginjalo petici nego četvorci, ali dozvoljavam da sam pogriješila, jer ne zbrajam i ne pamtim baš svaku ocjenu koju je dobio.

Treće, vjerujem ti da taj stav o razmaženom derištu ne odgovara tvojim razmišljanjima, to sam ja malo karikirala neke stavove i komentare na onom topicu, ništa osobno upućeno tebi, znaš koliko cijenim tvoje mišljenje.

inace, po ovome sto citam - cvijeta je najblize skuzila ono o cemu sam htjela razgovarat i, slazem se s njom, da u ovom pitanju ne kuzim bas peterlin


opet se vracam na primjer svoje djece. ida je na kraju prvog razreda imala cetvorku iz prirode. je li to drama? i zasto bi bila drama?

da li to sto je imala sve ostale petice a tu jednu cetvorku znaci da nije dovoljno pametna ili sposobna da ima jos i tu jednu peticu? znaci li to da se nije dovoljno trudila? treba li se sad bedirat zbog te cetvorke i stvarat joj presiju da moze i mora bolje?

kao sto sam vec rekla - ida je na polugodistu prvog razreda iz te prirode imala trojku. njoj ta ocjena nije uopce tesko pala jer smo mi stava da su sve ocjene - ocjene i da sve redom nesto pokazuju. a ta trojka pokazivala je da ona prirodu jest ucila, ali nije naucila sve sto je trebalo znati. nakon polugodista sama je trazila pomoc, dobila je onoliko pomoci koliko smo smatrali da nece zadirati u njene radne stavove i na kraju godine trojka je presla u cetvorku. ta je cetvorka u tom trenu vrlo pravedna i ispravna ocjena i kad su mi neki sa strane tad sugerirali da bi ucitelj vrlo lako mogao joj zakljuciti peticu (jer je prvi razred, jer ima sve petice i slicno...) - ja sam rekla da cu u tom slucaju, ja osobno otici kod njega i traziti reviziju ocjene.


ono sto se trudim djeci objasniti je da su ocjene mjerilo znanja. trenutnog znanja. ako je nekad za nesto bila dvojka ili trojka - to je znak da se tada znalo malo ili malo vise. nije se naucilo sve sto se trebalo nauciti. i to je to.

za mene ocjene nisu istoznacne sposobnostima. vec pokazanom znanju.

zato su i "falicne". jer kad ih se pocne poistovjecivati sa sposobnostima - onda nastaju "problemi".

to sto dijete nekad nesto ne moze nauciti za ocjenu pet, ne znaci da je ono nesposobno. mozda mu ta lekcija jednostavno ne lezi. mozda mu je ta "grana znanosti" jednostavno strana, mozda mu je taj period u zivotu jednostavno - takav. kakve to veze ima sa sposobnostima.

sposobnost djeteta da nesto usvoji ovisi o mnogim faktorima. ja se trudim da moja djeca shvate i prihvate da je u zivotu dobro svoje sposobnosti koristiti do maksimuma (pa i teziti necem visljem i jacem od tog maksimuma), ali da oni kao osobe ne vrijede manje ni vise od drugih ako su im sposobnosti drugacije od sposobnosti drugih. (malo se zapetljalo, valjda se kuzi )

[Ancica]

Mi imamo ocjene od 1 do 4 (zivimo u Alberti, u Kanadi).

S tim da su konkretnije od nasih hrvatskih.

4 je odlicno, 3 je vrlo dobro, 2 je zadovoljavajuce, 1 je ograniceno

4 Excellent—achievement that is commendable. The student demonstrates an in-depth and
broad understanding of a subject outcome at this grade. Some students achieve at this
level.
3 Proficient—achievement that is competent. The student demonstrates a well-developed and consistent understanding of a subject outcome at this grade. Most students achieve at this level.
2 Acceptable—achievement that is adequate. The student demonstrates a basic and/or inconsistent understanding of a subject outcome at this grade. Some students achieve at this level.
1 Limited—achievement that is not yet at an acceptable level. The student demonstrates inadequate understanding of a subject outcome at this grade. Few students achieve at this level.

Al onda iz svakog predmeta imas podijeljeno u kategorije i iz svake kategorije dobije ocjenu. I to na osnovu aktivnosti/kurikulum koji su pokrivali u tom izvjestajnom periodu.

Npr, Robi koji je ove godine prvi razred je u izvjestaju na kraju veljace (treci kvartal) imao:

Skolsko zalaganje:

• postuje druge ucenike i odrasle osobe u skoli 4
  
  izrazava se na francuskom cijelo vrijeme dok je u skoli 3

Zalaganje u ucenju:

• demonstrira motivaciju za ucenje 4
  
  pokazuje pozitivno gledanje na skolski rad 4
  
  sudjeluje u razrednim aktivnostima 4

Glazba:

• inicira glazbeno pisanje i citanje 4

Zdravlje

• Osobno zdravlje. Odgovoran je i informiran o zdravlju. 4

Matematika:

• Koristi strategije mentalnog racunanja u zbrajanju i oduzimanju koje nisu na osnovu pamcenja 4
  
  identificira brojeve do 20 i velicine manje ili vece od danog broja 4
  
  samostalno opisuje, usporeduje i kreira dvodimenzionalne objekte 4
  
  samostalno opisuje, usporeduje i kreira trodimenzionalne objekte 4

Znanosti:

• Zivotinje i biljke: utvrduje sto je sve potrebno zivotinjama da prezive: zrak, hrana, voda 4
  
  Zivotinje i biljke: utvrduje sto je sve potrebno biljkama da prezive: zrak, svjetlo, voda 4

Umjetnost:

• Usavrsuje svoje radove 4

Vjersko ucenje:

• Stvara svijest o vaznosti prijateljskog ponasanja u zivotu 4

Tjelesni odgoj:

• Individualne aktivnosti: Izvrsava pokrete koji zahtijevaju motoricke sposobnosti 4

Drustvo:

• Prepoznaje koje kulture i tradicije od kojih se sastoji kanadsko drustvo 3
  
  Gradi na svojoj proslosti: prepoznaje kako je proslost povezana sa sadasnjoscu i povezuje to sa svojom obitelji 3

Francuski:

• interakcija: koristi rijeci i izraze primjerene u pricanju o svijetu koji ga okruzuje 4
  
  Citanje: izvlaci globalni smisao sadrzan u kratkom tekstu ispod ilustracije 4
  
  Tehnologija: integrira razlicite aplikacije 4
  
  Slusanje: prepricava tijek dogadaja povezujuci odredene elemente price 4
  
  Pisanje: pise recenice kako bi opisao svoj okolis, izrazio svoje zelje itd. 4

I onda jos opceniti komentari uciteljice.

Petrin je izvjestaj naravno skroz drugaciji i odgovara stavkama kurikuluma za cetvrti razred. Al je na isti nacin predstavljeno kao i ovo gore.

Kako su ovo kvartalni izvjestaji, podkategorije u svakom od predmeta su razlicite od kvartala do kvartala, ovisno o tome na koji dio kuriukuluma su se koncentrirali tijekom tog perioda.

Ja volim ove izvjestaje jer mi daju puno bolju predodzbu o tome sto im ide i na cemu trebaju raditi.

A i kak se mijenjaju kategorije, pa i njihov broj, nema smisla govoriti o prosjeku (iako ga u skoli na neki nacin racunaju pa daju priznanja za svaki kvartal za najboljeg ucenika u akademskoj kategoriji i u kategoriji ponasanja).

U stvari mi je drago vidjet pokoju necetvorku jer nam to onda daje motivaciju za pricat o tome sto su radili i sto im je bilo lakse, a sto teze i sl. Bolja je podloga za konverzaciju o ucenju, skoli, mogucnostima i zeljama.

[Ancica]

i skroz potpisujem litalu i cvijetu.

[Peterlin]

Ma kuzim ja sve to, ljudi, ali treba imati na umu da je velikoj vecini djece jedina prilika da budu odlicni upravo sam pocetak skole. To im je "udica" kako treba postavljati vlastite standarde.

I nije kraj svijeta ako nije 5,0. Kraj svijeta je ako djeca ne znaju gradivo, ako nemaju radne navike i ako MISLE da ne trebaju dati sve od sebe.

Ali budimo objektivni - gradivo pocetnih razreda je takvo (i tako SASTAVLJENO, namjerno) da dobre ocjene budu djeci motivacija za dalje. Kad, ako ne u toj dobi? Kasnije je samo teze.

Gledam ja i svoju djecu i drugu djecu oko sebe... pa mi bude krivo kad vidim djecu koja su mogla (i bi mogla) bolje, zbog sebe, ali su im roditelji bili zadovoljni vrlodobrim ocjenama i/ili osrednjim uspjehom u osnovnoj. Rezultat - kad se odabire srednja skola, nema sanse da se upisu u onu koju zele... Nije to tako daleko kako se cini. Ne klijestim svoju djecu (ONI imaju pravo na propuste, JA kao roditelj nemam ili imam puno manje - samo mi je to na umu).

I moja su djeca u boravku, u skoli od 7:30 - 15:30. Svaki dan. I u vrtic su isli tako, 10-satni program. Jest to opterecenje, ali mnogima i nacin zivota. Nastava je uredjena tako da djeca imaju i pauze i vrijeme za igru. Naucila sam doma raditi s djecom jer je moj stariji to trebao nekoliko godina, u ranoj dobi (da nisam, ne usudim se ni pomisliti sto je moglo biti...dijete je moglo vuci trajne posljedice cijeli zivot). Eto, situacija me prisilila da se potrudim oko njih, pa sam vidjela da to ima smisla. Nemamo mi neko vrijeme za ucenje, ali nas ZIVOT je tako organiziran da se gradivo ponavlja usput - dok se vozimo u autu, zbrajamo cifre s reg.plocica i slicno.... Ne trebate djecu tjerati za stol da bi ucila, treba s njima BITI i imati njihovo ucenje na umu trajno i stalno.

I jos jednom - odlikasi iz pocetnih razreda imaju puno prostora za pobiranje najrazlicitijih ocjena do kraja skolovanja. Tako i treba biti. Radne navike ne usadjuju se djeci kad krecu u srednju skolu - tad ce biti kasno. Razumijem da ima puno djece kojima je prilagodba na skolu teska (imam to doma) ali to je ulog za njihov kvalitetniji zivot. NJIHOV, ne nas.

[Ivana2]

Kod nas su svi od 1. do 4. odlikaši.

[tanja_b]

Kod nas su svi od 1. do 4. odlikaši.

Zbog ovog, ali i drugih razloga, mislim da ocjene u nižim razredima OŠ nemaju smisla.
(preciznije rečeno, mislim da brojčane ocjene uopće nemaju smisla, ali ne bih skretala temu u tom smjeru )

Svojedobno (80-tih godina) su postojale opisne ocjene od 1. do 4. razreda i meni se to činilo dosta dobrim rješenjem, iako ne mogu objektivno govoriti, jer sam u to doba i sama bila učenik. Zato bih rado čula od nekog tko radi u školi, koji je zapravo smisao ocjena u nižim razredima, tj. zašto se od opisnih ocjena odustalo?

[medonja]

Sigurno da ocjena ni u kom slučaju nije mjerilo u puno stvari. Dugo godina sam radila sa djecom. Kod moga M. napadna je želja da favorizira predmete koje predavam, a znam da ih ne voli, jer je prirodnjak. Koliko god se trudila da mu ukažem da ne mora voliti povijest, on je na silu buba i redovno je ima 5. Podsjeća me me još uvijek na malog dječačića koji je došao kod nove mame i novog tate, uporno ponavljao da obožava lignje i jeo ih na silu do povraćanja, samo da nam dokaže da ih upravo on voli kao što ih volimo i mi....

[Ivana2]

Ja sam od 1. imala nekakve opisne ocjene, ali se to onda preformulralo u stvarnu ocjenu prema učiteljevu nahođenju. U konačnici je to bila katastrofa pa se s razlogom odustlo od toga. Da to je bilo osamdesetih.
Nisam za ocjenjivanje do 4. razreda, ili barem do trećega, ali nekakva kvalifikacija uspjeha mora postojati, kao poticaj djetetu, ali i kao sustav kontrole rada nastavnika.
Zanimljivo je da su prošle godine proveli testiranje četvrtaša na razini mislim ministarstva, ali se ove godine odustalo od toga.
Kod nas ne postoji određen standard znanja nakon recimo 4. razreda, koji bi provjeravao netko iznad razine škole kao ustanove.
Ocjena je odgovornost djeteta (i roditelja), a ne i nastavnika.
U cjelovitom kontekstu, ocjene su kod nas čudna tradicija, štap koji kod svakog nastavnika ima drugu dužinu.
Uza sve te ocjene, nitko još nije uspio dosad saznati barem za jednu generaciju stupanj stečenog znanja, a srednjoškolci su se čak spremni i pobuniti protiv toga.
Po meni, jedino objektivno mjerenje znanja može biti u postocima, a ovo je bez veze.
Koliko sam čula, u našoj školi su skoro svi odlikaši i do 8. razreda, a nisu oni koji valjda ni ne znaju gdje im je škola. Mi smo zemlja znanja.

[no@]

Nisam za ocjenjivanje do 4. razreda, ili barem do trećega, ali nekakva kvalifikacija uspjeha mora postojati, kao poticaj djetetu, ali i kao sustav kontrole rada nastavnika..

nije mi baš jasno kako to misliš da ocjene jamče kontrolu rada nastavnika?

Zanimljivo je da su prošle godine proveli testiranje četvrtaša na razini mislim ministarstva, ali se ove godine odustalo od toga...

nije se odustalo. testiranje u svrhu vanjskog vrednovanja predviđeno je
provoditi svake 2 godine. škole su tek ove godine dobile rezultate lanjskog testiranja pa sad analiziraju gdje su i kako stoje te što trebaju mjenjati/popraviti s obzirom na postignute rezultate.

Po meni, jedino objektivno mjerenje znanja može biti u postocima, a ovo je bez veze..

zbog same prirode znanja i općenito svih problema njegovog mjerenja ni postotci ne bi osigurali objektivnost. ne mogu k tome ne spomenuti da se upravo ocjene često (ne uvijek) zasnivaju na opaženim/izmjerenim postotcima znanja.

Koliko sam čula, u našoj školi su skoro svi odlikaši i do 8. razreda, a nisu oni koji valjda ni ne znaju gdje im je škola. Mi smo zemlja znanja.

ne znam zašto bi to samo po sebi (automatski) bilo loše? ako iza toga stoji i odgovarajuće razina znanja to je za svaku pohvalu! mislim da bi sve škole trebale težiti takvim postignućima
nažalost stjecajem mnogih okolnosti došlo je do pojave da mnogi - osobito prosvjetni djelatnici - zaziru od odličnih ocjena; odnosno dolazimo u situaciju da je naopako mjerilo kvalitete rada škole postaje velik broj loših ocjena, popravaka i padanja razreda.

[Racela]

Sa većinom razmišljanja po ovoj temi bih se složila s roditeljima. Dobro je ako se djeca trude, a ocjena je samo odraz toga. Međutim jako je loše očekivati od djece da oni imaju sve petice. I to nisu očekivanja djece, to su očekivanja roditelja koje onda djeca podsvjesno preslikaju kao svoja. Neka dijete ponekad dobije i koju lošiju ocjenu (tu ne mislim samo na četvorke nego i na dovoljne i nedovoljne ocjene), ako je zaslužilo. Ocjenama se ne ocjenjuje samo znanje nego i sposobnosti. Zato nije tragedija ako djeca ne mogu imati iz svega savršene ocjene, ne interesira ih sve jednako i nemaju za sve jednake sposobnosti.

Također, kako ovdje već piše, loše je da se djeca u nižim razredima naviknu na same petice a onda krenu u više razrede i dožive šok. Što je važnije - imati zdravo, veselo i samopouzdano dijete ili dijete koje je frustrirano iz dana u dan jer samo uči i nema ništa od igre?

[Racela]

nažalost stjecajem mnogih okolnosti došlo je do pojave da mnogi - osobito prosvjetni djelatnici - zaziru od odličnih ocjena; odnosno dolazimo u situaciju da je naopako mjerilo kvalitete rada škole postaje velik broj loših ocjena, popravaka i padanja razreda.

Ma od kuda ti ovo najednom? Svakodnevno slušamo i čitamo izvještaje o inflaciji odličnih ocjena a popravaka je sve manje i manje tako da me ovo tvoje zapažanje iznenadilo. A tvoja konstatacija da prosvjetni radnici zaziru od odličnih ocjena je u najmanju ruku zločesta.

[no@]

nažalost stjecajem mnogih okolnosti došlo je do pojave da mnogi - osobito prosvjetni djelatnici - zaziru od odličnih ocjena; odnosno dolazimo u situaciju da je naopako mjerilo kvalitete rada škole postaje velik broj loših ocjena, popravaka i padanja razreda.

Ma od kuda ti ovo najednom? Svakodnevno slušamo i čitamo izvještaje o inflaciji odličnih ocjena a popravaka je sve manje i manje tako da me ovo tvoje zapažanje iznenadilo. A tvoja konstatacija da prosvjetni radnici zaziru od odličnih ocjena je u najmanju ruku zločesta.

napisala sam to pod dojmom sjednica, na kojima sam se naslušala svačega ovih dana. ok možda imaš pravo, možda sam krenula prebrzopleto generalizirati, ali što bi ti rekla da imaš kolege čiji su učenici na vanjskom vrednovanju postigli rezultate visooooko, visoko iznad državnog prosjeka, a istodobno su im ocjene niže od državnog prosjeka?
konstatacija da zaziru od davanja odličnih ocjena možda je preoštra, vjerojatno je primjerenije reči da nevoljko daju odlične ocjene. nažalost sigurna sam da dobrom djelu učitelja ocjene još uvijek služe za kontrolu i discipliniranje učenika. i nažalost ima ih kojima su ideal škole u kojima se masovno ide na popravne i pada razred i gdje se na taj način demonstrira moć učitelja.

[cvjetkica]

Ocjena često na žalost nije odraz znanja i previše se u kasnijem školskom "životu" gleda na ocjene. One su više odraz nečije sposobnosti da u datom trenutku zablista...ili ne. Puno puta sam se osvjedočila da su učenici i sa ponekom slabijom ocjenom i ne savršenim prosjekom kvalitetniji i imaju puno cjelovitije znanje od 100% odlikaša,ali na žalost od upisa u srednju do zapošljavanja često su ti brojevi važan, ako ne i najvažniji kriterij. Dosta žalosno, po meni

[jvk]

Ocjene u toj dobi služe da nauče klince da grizu, da se za uspjeh treba potruditi, raditi, da se sve u životu vrednuje i boduje.

I pri tome ne govorim jesu li ocjene pravedne ili nisu.

Bilo bi lijepo kada bi naučili učiti i svojim radom postizati izvrsne rezultate.
Samostalno.
Bez uplitanja roditelja.

[litala]

a sto je s nekim drugim skolskim sustavima (alternativnim ili drugih zemalja)?

kako se tamo u djecu "ugradjuje" taj cip borbenosti i zelje za znanjem?


ako nema ocjena? sto ostaje - kakva motivacija?

[jvk]

Djeci je jako važno znati koliko se vrednuje njihov uloženi trud.

Nakon opisne ocjene očekuju prijevod u numerički oblik kako bi bolje razumjeli što tu piše.

Sve to opisivanje pomalo mi liči na "zaštitu" djece od njih samih.

Učenje je proces za koji se dobiva nagrada.
U ovom slučaju je to ocjena koja predstavlja rezultat za uloženi rad.

Razdvajanje "zalaganja" i "rezultata" povlači posledice koje se odnose na razvijanje svjesti kod djece.
Jer što dobivamo?
Dijete koje izraste u čovjeka koji radi uporno i naporno, uživajući u svojoj marljivosti, zadovoljan jer je samo sudjelaovao u procesu i to je dovoljno. A nagrada za uloženo?

Mislim kako bez postignutog rezultata nastalim radom nema svijesti o vlastitoj sposobnosti, a nju bi trebalo njegovati od najranije dobi.

U budućnosti kada budu zaposleni ljudi sposobnosti vrednovanja sebe i svog rada te traženja adekvatne plaće za svoju vrijednost, na primjer.

Ova priča je samo moje mišljene o ocjenjivanju.
Ne odnosi se na početak teme (4 iz vjeronauka).

[Peterlin]

Evo, moji su danas dobili knjižice...

A kod mlađega (prvašić) učiteljica je lijepo svakome čestitala ali i svakome rekla na čemu treba poraditi da bi na godinu bio još bolji... Kod mog odlikaša to je briga o svojim stvarima. Zbog nemarnosti i šlamperaja umalo je izvukao četvorku iz likovne kulture... Razgovarala sam s učiteljicom o tome (rekla mi je da mu to "visi" ali mi nije na kraj pameti padalo da je usmjeravam - rekoh da ga ocijeni po svome nahođenju i savjesti). Da je dobio četvorku, ne bih ni okom trepnula - to bi mu možda bila čak i bolja lekcija nego odličan uspjeh + pohvala... No, ima vremena i za četvorke, tek smo na početku..

[Deaedi]

Ovako, nikad mi nisu sve ocjene imale istu tezinu, i stvarno mi se nikad nije svidjalo da mi jedan predmet konstantno rusi prosjek...

Dakle, radilo se o tjelesnom. U osnovnoj sam imala sve 5, osim tjelesni i likovni, iz kojih sam imala 4.

U srednjoj sam iz tjelesnog 2. I to ne samo ja, jos par cura koje nismo bile sportski tipovi. Sve ostalo 4 ili 5.

I mrzila sam taj tjelesni, jer mi je rusio prosjek. A nista mi u zivotu ne znaci, za razliku od npr. hrvatskog, povijeti, matematike...

Tak da mi je bez veze ocijenjivati: likovne radove, pjevanje (jos se sjecam kako sam pjevala na glazbenom u 4 r.osnovne Po sumama i gorama za ocjenu, a profa je rukom udarao ritam po stolu i vikao: glasnije, glasnije...)
tjelesni...

[Ancica]

Petra je ove godine (cetvrti razred) na kraju godine dobila i uz brojcane ocjene (od 1 do 4) i postotke u, valjda kljucnim, predmetima (francuski, matematika, znanost i engleski). Ovo joj je prva godina da su pisali i postotci na kraju godine. Mislim da su imali i vise "standardnih" testova ove godine na osnovu kojih se mogu izracunati postotci.

[tanja_b]

Ovako, nikad mi nisu sve ocjene imale istu tezinu, i stvarno mi se nikad nije svidjalo da mi jedan predmet konstantno rusi prosjek...

Dakle, radilo se o tjelesnom. U osnovnoj sam imala sve 5, osim tjelesni i likovni, iz kojih sam imala 4.

U srednjoj sam iz tjelesnog 2. I to ne samo ja, jos par cura koje nismo bile sportski tipovi. Sve ostalo 4 ili 5.

I mrzila sam taj tjelesni, jer mi je rusio prosjek. A nista mi u zivotu ne znaci, za razliku od npr. hrvatskog, povijeti, matematike...

Tak da mi je bez veze ocijenjivati: likovne radove, pjevanje (jos se sjecam kako sam pjevala na glazbenom u 4 r.osnovne Po sumama i gorama za ocjenu, a profa je rukom udarao ritam po stolu i vikao: glasnije, glasnije...)
tjelesni...

Pozdrav, supatnice
Uspjeh 5,0 postigla sam tek na faksu, jer se tjelesni ondje nije ocjenjivao

[camel]

ne bih otvarala novu temu, ali imam pitanje za učiteljice.
naime, koji je kriterij za dodjelu pohvalnica na kraju školske godine?
moje dijete je završilo razred s 5,0, pod vladanje piše uzorno, sudjelovala je u školskim i izvanškolskim aktivnostima, ali kući je donijela samo školsku knjižicu bez pohvalnice.
da ne bi bilo zabune, nama to nije bitno, ali je ona rekla da je nekoliko djece iz razreda dobilo pohvalnicu i sad nju zanima zašto je netko dobio, a netko nije. ne znam što bih joj rekla. čini mi se da joj smeta što je i ona nije dobila.
prijateljica mi kaže da u njezinoj školi djeca s 5,0 dobiju pohvalnicu i knjigu, odlikaši (koji nemaju sve petice) dobiju samo pohvalnicu, a i neki vrlo dobri učenici koji su se istaknuli u nekoj aktivnosti.
postoji li neko pravilo?

[Arwen]

ah i moje dijete je danas dobilo knjižicu-uspjeh 4 i to mi je super
ali neke ocjene su odraz učiteljicine subjektivnosti i njegovog nemira
naime kod nas za razliku od Peterlin prolaze dobro samo mirni i neprimjetni,
a ovaj moj koji na sve ima pitanje i 100 podpitanja je
kao šta mi je i najavila učiteljica dobio iz svega manju ocjenu zbog
ponašanja

najgore je šta on npr zna da zna engleski usudila bi se reči odlično za svoje godine a zaključila mu je 3
btw na zadnjem primanju koje je bilo(jedno 4tjedna pred kraj više nema primanja) je ima 3 petice i 1 iz slušanja i zadnji test je dobio 5
pa nisam očekivala 3

tako da mi nije bitno da ima sve 5 i neće nikada imati
ali mi je žao jer zbog svog nemira i brbljanja će uvijek imati manju ocjenu nego šta zna
a pošto je ovo malo misto to će ga pratiti do kraja OŠ

još mi je najtužnije kad kaže;ali mama ja se trudim biti miran ali nemogu si pomoć
i provela sam ja vremena i vremena u školi i razgovarala sa učiteljicama
ali .......................

[Peterlin]

ne bih otvarala novu temu, ali imam pitanje za učiteljice.
naime, koji je kriterij za dodjelu pohvalnica na kraju školske godine?
moje dijete je završilo razred s 5,0, pod vladanje piše uzorno, sudjelovala je u školskim i izvanškolskim aktivnostima, ali kući je donijela samo školsku knjižicu bez pohvalnice.
da ne bi bilo zabune, nama to nije bitno, ali je ona rekla da je nekoliko djece iz razreda dobilo pohvalnicu i sad nju zanima zašto je netko dobio, a netko nije. ne znam što bih joj rekla. čini mi se da joj smeta što je i ona nije dobila.
prijateljica mi kaže da u njezinoj školi djeca s 5,0 dobiju pohvalnicu i knjigu, odlikaši (koji nemaju sve petice) dobiju samo pohvalnicu, a i neki vrlo dobri učenici koji su se istaknuli u nekoj aktivnosti.
postoji li neko pravilo?

Za dodjelu pismenih pohvala ključni dokument je PRAVILNIK O PEDAGOŠKIM MJERAMA (to donosi škola, uz statut).

Evo primjera jednog takvog pravilnika:
http://www.os-tujevica-zg.skole.hr/pedmjere.html

Eh, sad... Kod nas je kriterij i broj učenika ili postotak (nisam sigurna, nisam zapisala kad je bilo riječi o tome, a ne sjećam se dovoljno dobro kako to sve ide). Daklem, svaki razrednik dobio je 4 pohvalnice razrednog vijeća, a koji će ih učenici dobiti, odlučuje upravo to vijeće. I ako ima više učenika s istim ocjenama u knjižici, gleda se kakve su bile ocjene i PRIJE zaključivanja, tj. zaključene ocjene nisu jedini kriterij.

U tu vreću ulaze još i vannastavne i vanškolske aktivnosti (npr. moji su sinovi članovi gim. kluba "Sokol" i jučer sam vidjela da im je to upisano u učeničke knjižice), a i vladanje tj. ponašanje, pa su neki prijatelji mog starijeg sina "izvisili" iako su imali 5,0 i super su učenici, ali... bilo je propusta u ponašanju.

Znači, čak i ako dijete ima 5,0 - izgledi za pohvalnicu su veći ako još npr. ide u glazbenu školu, igra šah za školu i ima bilo koju EVIDENTIRANU vanškolsku i vannastavnu aktivnost.

[Peterlin]

tako da mi nije bitno da ima sve 5 i neće nikada imati
ali mi je žao jer zbog svog nemira i brbljanja će uvijek imati manju ocjenu nego šta zna
a pošto je ovo malo misto to će ga pratiti do kraja OŠ

još mi je najtužnije kad kaže;ali mama ja se trudim biti miran ali nemogu si pomoć
i provela sam ja vremena i vremena u školi i razgovarala sa učiteljicama
ali .......................

Draga, bit će bolje... Djeca to prerastu... Sretno!

[maria71]

O pohvalnicama odlučujem ja kao razrednik, i tu se u pravilu RV ne miješa.
Naravno mogu predložiti.

Ove godine sam pohvalila 7 učenika, svi sa prosjekom većim od 4,8 i rezultatima na županijskim i državnim natjecanjima.

Nitko nije imao primjedbi na moj odabir.

A nemam limit na pohvalnice, ne moram pohvaliti nikoga, a opet mogu ih pohvaliti 15.

[Deaedi]

Djeca to prerastu... Sretno!

Hm..ja i dan danas imam gorcinu radi: nepravde profesofice iz filozofije koja mi je na kraju 4 r zakljucila 2, jer me jednostavno nije mogla podnijeti (a sve ostalo sam imala 5). Naravno, osim tjelesnog, a to je druga gorcina.