Spomenut ću svoj primjer... Na fakultetu sam više manje imao dobre ocjene. Ali me užasno deprimiralo kada bi me moj otac nakon dobivene ocjene koja je manja od 5 pitao "A je li to moglo bolje?". Kao rezultat je dobio da mu više NIKADA nisam rekao kada sam položio ispit i koliko sam dobio. Samo bi rekao da sam upisao višu ocjenu i to je to. Za razliku od njega, majka me pohvalila za svaku ocjenu koju bi dobio (dobro, ne baš za svaku ). E da, da se razumijemo, takav tretman je bio i u osnovnoj/srednjoj školi.

Sjećam se da smo na fakultetu na predavanju iz Psihologije odgoja i obrazovanja imali jedno posebno poglavlje posvećeno samo utjecaju okoline na učenikovo znanje na usmenom/pismenom ocjenjivanju. Puno toga je bitno, ali mi je u glavi najviše ostao dio koji kaže da očekivanje roditelja puno znači djetetu. Neke može motivirati, a neke demotivirati.

Koliko ovdje vidim, sve ste vrlo brižne majke koje svoje klince vrlo motiviraju. Svaka pohvala na tome. Kad bi bar bilo više takvih.