Prije mjesec i pol, iz čistog mira naotekle su mi šake i stopala...zapravo, naticanje je trajalo negdje 3 dana dok se nisam zabrinula jer sam onda već jedva skinula prsten s ruke.
Otišla sam internistici koja mi je savjetovala da posjetim nefrologa, ali da prije napravim bris grla, nosa i urinokulturu za slučaj da nisam navukla kakav streptokok (pošto smo svi u kući prije cca 2mj preboljeli visoke temperature,kašalj,nos-mala donijela iz vrtića).
Sve to sam obavila i bilo je negativno.
U međuvremenu sam izvadila krv u kojoj je ukupan broj proteina bio smanjen, kolesterol i sedimentacija povišeni, urea i kreatinin normalni dok je nalaz urina prštao proteinima kojih u urinu ne bi smjelo biti.
Prošlo je tjedan dana od prvog oteknuća kad mi je pozlilo. Ništa konkretno, ali smlavila me opća slabost, bol u mišićima, otekline su se sa stopala proširile na čitave noge.
Završila na hitnoj na kojoj su mi opet ustanovili hrpu proteina u urinu i sprašili me na odjel klinike za unutrašnje bolesti.
Prva dva dana sam skupljala urin u bocu. Prvi dan sam skupila ako 3dcl, za što sam dobila jezikovu juhu. Ali taj dan sam i popila jedva pola litre vode. Inače jako slabo pijem. Sljedeći dan sam se morala prisiljavati piti i vjerujte da mi se povraćalo, ali sam bocu ipak više napunila.
U međuvremenu su mi izvadili litru krvi, da bi mi nakon dva dana rekli da moram na biopsiju bubrega :shock:
Ajde, nije baš da je bilo bezbolno kako su mi tvrdili, al preživjela sam.
Nakon dva dana su me poslali doma uz obrazloženje da su pretrage sve napravljene i da nam sada preostaje čekati nalaz, a to mogu i doma u krevetu.
Dali su mi diuretik Aldactone 100mg i tableticu za sniženje tlaka Tritace od 2,5mg iako mi je tlak svo vrijeme u boilnici bio 120/80 (130/90).
Kolikogod mi je mrsko bilo biti u bolnici, toliko me je i bilo strah otići doma jer se i dalje nisam osjećala dobro.
Pitala sam doktora je li pametno da idem doma jer me strah da se nešto ne zakomplicira na što je rekao da se ne bude ništa zakompliciralo i nek slobodno odem doma.
Biopsija je bila prije 10 dana (od današnjeg dana) i nalaze još nisam dobila. U međuvremenu mi se stanje pogoršava iako jedem isključivo bljitavu hranu i trudim se piti što više tekućine.
Po cijele dana ležim u krevetu jer ne mogu stajati na nogama više od 10min. Imam mučninu u želucu, vrtoglavice, puna sam vodurine. Dobila sam hemeroide![]()
Ne moram niti spomenuti da prilikom otpusta iz bolnice nisam dobila niti jedan jedini naputak kako jesti, što jesti, dal trebam odmarati i ne naprezati se.
Ne budi lijena otišla sam na net, al na jednom mjestu piše ovako, a na drugom onako. Stvarno više nisam pametna.
Negdje piše piti tekućine što više, a na drugom mjestu kaže piti samo onoliko koliko se izbaci.
Još nešto, u mjesec dana mi se kilaža povećala za 7kg!!! :shock:
Stoga molim, ako itko od vas ima kakvog iskustva s ovom bolesti da mi malo pobliže objasni što me čeka.
Čula sam da je liječenje kortikosteroidima od čega se isto grozim.
Zanima me koliko liječenje kotikosteroidima dugo traje i koje su nuspojave?
Koliki je postotak ozdravljenja i dal se ta bolest uopće može izliječiti ili samo zaliječiti?
Spominjali su i nekakvu mogućnost autoimune bolesti :shock: ali za to se nalazi trebaju čekati i do mjesec dana!
Čula sam da u tom slučaju ruše imunitet da bi bubrege vratili u normalu, al s druge strane šta to znači-da ću biti podložna svakoj mogućoj bolešćuri koja bi me inače zaobišla?!
Što može biti uzrok proteinurije ili nefrotičkog sindroma (još niti ne znam koja mi je točna dijagnoza)?
Šta se smije, a šta ne smije jesti?
Koliko se smije unositi tekućine?
Kako kontrolirati elektrolite da se ne poremeti njihova ravnoteža?
Stvarno sam rastegnula ovaj post, al vjerujte mi da sam u panici i prolaze mi svakakve ružne misli kroz glavustoga vas molim za pomoć i unaprijed hvala na odgovorima!