 |
|||
MPO i karijera
pokrećem ovu temu jer mi je jako zanimljiva, a imam i neki osjećaj da nisam jedina koja ima problema na poslu zbog postupaka.
kako vaši šefovi i suradnici gledaju na izostanke zbog folikometrije, punkcija, transfera i inseminacija, zbog učestalih bolovanja i sl? znaju li uopće s čim se borite? kako su reagirali?
edit
kako je s vama? ne samo da smo diskriminirane zbog novog zakonskog prijedloga, nego i svakodnevno na poslu...
ksena28 to je užasno! Evo ja sam trebala dobiti bolje radno mjesto u firmi ali su kolale priče da sam trudna i ugovor od strane šefa kadrovske nije potpisan....totalno sam poludila ali za sada nemam nekih velikih problem jer sam prvi put bila na postupku...šta ne znači da neče biti!
Nisam nikad imala problema na poslu s MPO postupcima s obzirom da se moji privatni 'problemi' ne ticu mojeg sefa/firme i nemoram svojem poslodavcu objasnjavati sto mene u moje vrijeme zaokuplja. Organizirala sam se na taj nacin da sam sve vezano uz MPO ili prije 09h ili iza 17h, bolovanje nisam uzimala vec sam koristila godisnji (sef je vjerojatno zbrojio 2 + 2 i skuzio sto radim, medjutim nikada nije postavljao indiskretna pitanja).
Inace je moj sef pokazao veliko razumjevanje kada sam otisla na cuvanje trudnoce i za vrijeme porodiljnog je bio strpljiv. Imali smo dogovor da ja njega cekam i on mene
Kolegica koja se trenutno bori za bebu je otvorena porazgovarala sa svojim sefom i covjek je pun podrske.
Vjerojatno imam veliku srecu sto radim za drustveno odgovornu firmu i koja ima kvalitetno vodstvo.
ksena28 To je stvarno užasno! Dobro je da si pokrenula ovu temu jer sam sigurna da još ima ovakvih slučajeva...Nažalost!
Baš sam neki dan MM rekla da sad prvi put osjećam da je luksuz to što ne radim i što sam si mogla priuštiti put (vremenski mislim) do Beča na deset dana i više. Sad kad smo se vratili i kad je test pozitivan, ne moram se opterećivati što ću reći na poslu nego se izležavam doma i čuvam svoju mrvicu-mrvice...
Prvi put u 4 godine sam sretna što ne radim i ne moram nikome polagati račune kad ću se vratiti na posao.
Žao mi je svih koji moraju prolaziti, pored iscrpljujućeg postupka, još i torturu na poslu.
E draga moja ksena. Strašno je što je očigledno pozadina svega u biti MPO iako to ne možeš vjerojatno dokazati. U današnje doba recesije bojim se da će uvijek za odstrel biti kadar na koji se ne može računati od-do.
Ja sam u 10 godina 1 mjenjala posao i to kada mi je pukao film od neuspijeha da ostanem trudna a čamila sam na glupom poslu iz razloga što nisam imala problema oko odlaska na folikulometriju (radila sam od 9 i bila sam uvijek gotova do tada), 2x godišnje na bolovanje po 2 tjedna kad sam imala stimulirani itd.
Nakon što sam promijenila posao u početku nisam nigdje išla tj. ako sam i išla mjenjala sam smjenu pa sam mogla sve to nekako obaviti bez izostanaka i da znali su da imam problem.
Kako stvarno ne znam lagati a i sama prezirem laži (a teško je baš sve izorganizirati da nikad ne fališ) rađe sam rekla zašto mi trebaju ponekad dan-dva godišnjeg i tu i tamo bolovanje (inače bolovanje nisam nikad niti koristila za išta osim MPO i kad sam strgala nogu).
Ali da sam definitivno zaglavila na prosječnom radnom mjestu za koji mi faks nije niti nužan i da su me zaobilazile bolje ponude - jesu, ali bio mi je važniji cilj majčinstva od karijere. To je bio moj izbor.
Dapače čak sam i ujesen dobila ponudu za drugo radno mjesto (vidili ljudi da od trudnoće ni T pa se odlučili iskoristiti me i za nešto drugo - inače sam radoholličar) ali je bilo bitno tadašnje stanje da li se spremam u novi postupak ili ne. Ja se lijepo zahvalila na ponudi i odbila jer sam ljekove imala spremne za novi postupak i ne bi bilo fer da zavlačim na poslu - a da bi stvar bila još i bolja u vrijeme razgovora sam bila već trudna
I mogu reći samo da su na poslu svi oduševljeni sa mojom trudnoćom, nekako je i ovo doba recesije pa je manje posla i zbog mog bolovanja ne trpe kolegice i vuku za mene - ma sve se lijepo posložilo.
Žao mi je za sve one koji na žalost imaju problema na poslu zbog izostanaka pogotovo žene koje imaju samo opciju prirodnjaka jer one češće idu.
uh ksena baš mi je žao šta ti je tako ispalo na poslu. kad sam ja krenula na prve preglede samo bi rekla šefici da mi treba slobodan dan jer idem na VV i nakon par puta, a netom prije prvog AIH-a pita ona mene je li sve ok da nisam možda bolesna, pa sam fino sve otvoreno rekla. ok su to primili i čekali moju ß zajedno s menom, na bolovanje sam otišla samo nakon IVF-a, a kad sam imala folikulometrije nisam puno kasnila na posao jer sam radila od 8:30 tako da se na sami posao to i nije previše odrazilo. eto neki dan sam bila u firmi pa su me i poslikali da imaju moju T za uspomenu
Ne mogu reći da sam imala probleme na poslu zbog MPO, iako me napredovanje uvijek zaobilazilo ali to je već druga priča koja nema veze s bolovanjima. Kod mene prevladavaju žene kao šefice, pa je i to možda od razloga što sam nakon dvije neuspjele inseminacije odlučila "otvoriti karte" i reći zašto ću kasniti na posao, a kasnije i obrazlagati zašto sam na bolovanjima. Uvijek su svi imali razumijevanja, čak su mi neki i nudili pomoć kod liječnika u drugim bolnicama (što sam naravno odbijala jer mi je ekipa iz moje matične klinike "zakon"). I sad kad sam vrlo brzo nakon trudnoće otišla na komplikacije, komentirali su da je to "mudra odluka".
Iako, znam slučajeve u kojima parovi moraju tajiti svoju bolest i uzimaju godišnjake za postupke. Osobno sam samo jednom uzela dan godišnjeg ali to je bilo na samom početku, i to zbog - vađenja bete, čisto psihološki da se smirim taj dan jer sam pretpostavljala da će u oba dva ishoda reakcija biti takva da će je biti nemoguće skrivati na poslu. Kasnije sam bez pardona uzimala bolovanje od postupka do bete.
ja moram pohvaliti svoju firmu i šeficu.
kad sam bila u postupcima ona me je 100% (i preko toga) podržavala i nije bilo nikakvih problema. i sad je jedna moja kolegica u postupcima i ima punu podršku šefova.
i isto tako me podržava sada u trudnoći (doduše ja i dalje radim i nisam otišla na bolovanje jer se dobro osjećam, a i da sam ostala trudna u MPO postupcima bih ostala raditi u slučaju da se dobro osjećam i nemam komplikacija).
osim nje nitko u mom timu nije znao da sam u postupcima, i nitko nije ni skužio. folikulometrije sam odrađivala ujutro prije posla, injekcije u DZ prije ili poslije posla (nisam se sama pikala). na dan punkcije sam si uzela GO, i isto tako na dan transfera i još par dana nakon toga. ako je nešto u tih par dana trebalo odraditi, tako i tako imam blackberry i laptop pa sam to i odradila ili delegirala, jer sam voditelj tima. u svakom slučaju, organizirala sam se tako da posao ne pati.
mislim da joj je bitno da zna na koga se može osloniti od ljudi u firmi, i zna da sam ja jedna od njih, i mislim da je to bitno svim šefovima. i ja volim svoj posao i volim raditi (čak me MM zeza kad smo na GO ako se ne javim u firmu par dana da postanem nemoguća).
ali, iskreno mi je žao cura koje imaju problema na poslu zbog postupaka i trudnoće. ja stvarno ne znam kako bih radila u takvom okruženju, posao mi zna biti poprilično stresan i bez takvih pritisaka.
ksena28 baš sam jučer u pretražniku tražila neku temu vezanu za taj problem.mm i ja radimo u istoj firmi i nemogu reći da imamo većih problema tipa prijetnje otkazom i sl.ali komentari i zanovijetanje šefa kad moram na bolovanje je užasno,zapravo je problem u šefu odjela a ne u firmi.kolege su ok ima nas više sa sličnim problemom tako da eto navijamo jedni za druge.kako na jesen krečemo u akciju već sad razmišljam kako sve izvesti bez da svi sve znaju,u zadnjem postupku morali smo ostati u zg. na par dana jer je na kraju krajeva ispativije a i imam pravo na bolovanje i po povratku sam čula od kolega kako je šef vodio javnu raspravu o tome šta je mm potrebno toliko dana pa zar nisam ja ta ˝˝buduča˝˝ trudnica,ne moram ni govoriti kako mi je tlak skočio sva sam se tresla kad sam mu došla u ured i objasnila neke stvari,od tada me ne dira bar ne direktno ali evo mm tažio slobodno neki dan a ja samo promijenila smjenu i već frka,pita mm koliko ga neće biti neču li i ja ostati doma,pa nisam najavila,što če on i sl. u najmanju ruku propasti če firma zbog nas. srečom mm je cool pa odgovara ležerno sa neznam i vidjet čemo.ali ja nemam živaca više za takve igrice i nabijanja osiječaja krivnje tipa onemogučiti ču nekome godišnji,morati če raditi dvokratno i sl.stvarno mi nije potrebno pored muka dok sam u postupku.
Nisam imala nekih očitih problema, možda zato što je moj šef imao to u obitelji pa je bilo "close to home", ali uvijek sam organizirala posao tako da sam, ako bi zbog folikulometrije na VV-u kasnila na posao par sati, ostajala par sati popodne, bolovanja nisam uzimala nakon transfera jer ne vjerujem da mirovanje ičemu doprinosi osim manjoj plaći zbog bolovanja i istanjenim živcima (barem ja tako reagiram, nekome paše biti doma, obično ljudi koji prvi put idu na IVF ostaju tako doma ili oni koji imaju jako stresan posao ili fizički zahtjevan - moj takav nije), uzimala sam bolovanje za punkciju i par dana nakon punkcije ako je bilo komplikacija i za transfer jer je na VV-u logistika tako posložena.
Doduše, neka prava karijera i višegodišnji IVF i stalno klackanje - možda jesam možda nisam T - su, po meni, teško spojivi s nekom ozbiljnom karijerom i to mi je bilo jasno rel. brzo i tako sam se odlučila - ništa karijera, IVF je postao "karijera" silom prilika, i, iz perspektive Dalmatinki koje su se liječile na VV-u dok još nije bilo CITO-a ni govora o MPO u KB Split, mogla sam bit sretna što sam imala posao očuvan, a ne stalno strahovat koliko će šefovi tolerirat to svaku malo nešto.
Vis-a-vis te logistike doslovno sam se preporodila u postupku u Mariboru di je folikulometrija manje, poslije podne su tako da ništa se od posla ne gubi, plus se nisam morala dizat ujutro u 6 da bi izbjegla gužve i na vrijeme stigla na VV, mogla sam i normalno ručati - u dane folikulometrija na VV-u bi to bio sendvić jer bi na posao stigla u 10 pa kud ću još i na pauzu, ostajala bi do 18 na poslu, u 19 doma, peglaj i spremaj za sutradan, buđenej u 6 itd.
To ti je uvijek neki trade-off. Definitivno je vis-a-vis posla lakše raditi postupak privatno kad makar neke uvjete kontroliraš - da je folikulometrija prije ili poslije posla, da nema toliko praznog hoda u interfejsingu s klinikom - ono, dođite pa ćemo vidjeti pa nazovite tad i tad - traži i to dosta vremena, a nije "produktivno" - a, s druge strane, postupak u priv. klinikama košta, a s treće strane žena se barem neko vrijeme veže za neku kliniku i nije spremna na klinika-hopping. Rješenje za dobar dio žena, barem kao override čekanja na postupak u državnoj, je kombiniranje jedne državne i jedne privatne, a ako zakon zaživi onda će vjerojatno većina vani za liječenje...
I jako ti ovisi kakav si ti tip u svemu tome... Ja sam više kontrol frikuša i meni je i psihički lakše bilo na klinici di makar imam iluziju kontrole svog vremena... Nekome je negdje drugdje super jer "ima duše". A najviše ti sve to ovisi koliko MPO priča traje - ako traje godinu i tako nešto - onda većina nema problema, ali ako se to rastegne na više od 3 godine, onda to postane problem, ali onda ili uleti neka pauza, ili se promijeni klinika + uvede neka privatna da nije baš takav udar na radno vrijeme itd. To ti je stalno neko vaganje pa u jednom trenu života staviš uteg na MPO i cijeli svoj život preokreneš zbog toga, u drugome na posao i ideš na MPO isključivo ako nađeš kliniku koja se može pošlihtati tako da sve upadne baš u onih par termina kad ti možeš, a nekad je to podjednako. Također, ovisi i o tome koliko žena ima godina - ako je bliže 30-tima lakše će se ponovno zaposliti, ako je bliže 40-tima, vjerojatno stavlja veći uteg na posao jer je teže zamjenjiv, a MPO pokušava prilagodit poslu itd. Želim ti sreću sa zatrudnjivanjem i nalaskom novog posla, onim putem kojim je tebi bitnije!
Mislim da moji na poslu nagadjaju... predosjecaju, ali kao i Maxime ne govorim puno. Govorim iskreno o tome kako bi mm i ja zeljeli postati roditelji, o problemima na tom putu, ali o samom postupku ne govorim.
Za sve sto trebam uzimam godisnji ili planiram obaviti rano ujutro ili kasno popodne. Zbog toga sam odustala od VV jer mi je odlazio cijeli dan, a imala sam osjecaj da se nismo pomakli s mrtve tocke. Sad smo u privatnoj klinici, lakse mi je tako organizirat vrijeme i nekako mi je ekonomicnije (mislim na vrijeme, ne novac
Stvrano mi je zao cuti da neki od vas imaju problema s poslodavcima....
thanx ina... ma veći je problem u tome što meni mpo ustvari toliko ne smeta na poslu. folikometrije su rano, ja ionako radim od cca 10 h (edit)... dosada sam bila svega na dvije aih, prvi put sam zbog nekog peace of mind-a bila doma 2 tjedna, drugi put nisam ni bila na bolovanju... čak ni sad, prije jučerašnje punkcije (u nedjelju sam još normalno radila) problem je što je šef znao cijelo vrijeme da sam "neplodna"edit
Moja sefica je pokazala veelikko razumjevanje i dala mi veliku potporu,omogucila mi je da idem na folikometrije dala mi slobodni dan kad bi bila punkcija i transfer ,no kada sam odlucila ici na treci ivf dala mi je knjizicu u ruke i rekla da ona vise nemoze tako,i to nakon sedam godina rada..
Tada sam odgodila ivf,nasla jos bolji posao,otisla u privatnu kliniku koja se mogla prilagoditi meni tako da se nisam nikome morala opravdavati i tada sam ostala trudna.
Jedino mi je zao sto ju nisam prijavila,al bojim se da od toga nebi bilo nista samo bi se uzrujavala!
Ja kroz dezurstva zaradim slobodne dane tako da ne moram uzimati bolovanje, a ujutro imam mogucnost kliznog do 10 pa ne moram ni folikulimetrije opravdavati, mada mi sef zna za sve i uvijek kaze da ako nesto treba da se ne libim traziti.
Hvala mu!
Ksena to je strašno! Ja baš iz straha da se to meni ne dogodi ni jedan postupak nisam objavila u firmi. Ni šefovima ni kolegama. Smatrala sam da se to njih uostalom ni ne tiče. Na svu sreću na bivšem poslu su gazde bili van države pa sam mogla obavljati preglede da ne skuže da me nema, a za sami postupak sam uzela godišnji.
U ovoj firmi sam imala sreće jer se sve odvijalo manje više u popodnevnim satima (privatna poliklinika), a sam postupak preko vikenda i nisam koristila ni bolovanje ni godišnji. normalno sam radila i kad je došla pozitivna beta odmah sam rekla da sam trudna jer nisam mogla izdržati od sreće. Odmah sam šefu rekla da namjeravam raditi i dalje i da ne brine radi toga, ali eto ipak nažalost u 17-om tjednu završila na komplikacijama- na sreću ne opasnima. I moram priznati da mi sad nije žao što sam doma. Uživam u trudnoći, a šef se veseli i veli da ću kad se vratim imati i svoj ured i ak treba da bu i za bebu pripremio mjesto tak da i ona dođe sa mnom na posao. Nažalost zna da se bum morala radi financija vratiti na posao nakon 6 mjeseci porodiljnog, al eto želi izaći u susret- e sad to je neka druga priča i nisam sigurna da bum pristala i da bu držala vodu kad dođe vrijeme, ali o tom potom!
Jako utječe i vremenska perspektiva na to sve skupa. I poslodavac s najvećim razumijevanjem teško će s osmijehom i s dobrim željama pozdravit suradnicu, a pogotovo u manjoj firmi ili timu, koja x-tu godinu, tipa 3.-4, za redom ide na x-tu folikulometeriju po redu relativno često tijekom godine.... Zato se onda nakon nekog vremena malo to budžetira - i s vremenom (popodnevni sati ili pauza od IVF-a) i s novcem (štednja pa liječenje državno ili trošenje i liječenje privatno). U stvari, meni se i tu pokazalo ono da se koji put ima više vremena (mlađa žena, nije frka a propos godina, posao koji to dozvoljava) ili više novaca (frka je s godinama i s poslom) tj. something's gotta give, a, kompromis je rijetko na duge staze moguć. Onda još, ako ste samozatajni tipovi onda je vis-a-vis posla bolje ne nudit info o IVF-u na pladnju, ali, nekome je lakše reći jer mu je to manje opterećujuće pa nek' onda kaže itd. U stvari, svaki odabir koji neka osoba napravi u određeno vrijeme je sigurno najbolji jer je tako toj osobi (ženi koja ide na IVF, recimo) bilo lakše i najmanje opterećujuće i ne treba se zbog njega gristi, a uvijek nekako ispadne jer nigdar nije bilo da ni nekak bilo
joj ksena, strasno! bas mi je zao! mislim da je to stvarno bilo nisko i pokvareno, ali se nadam da ce ti se otvoriti nesto bolje u buducnosti. sretno!
ja moram reci da imam super seficu koja je prilicno senzibilna za ove stvari pa nemam problema s postupcima. ali ocito je da takvih sefova treba puno vise.
Iako, generalno, a posebno je ironično što ja to govorim, razmišljajte si pri tom o vlasitom PR-u i kako to izgleda kad tipa nekon nakon 5 godina još vjeruje u svoju trudnoću i aktivno nastoji na tom polju - iz pozicije ljudi koji to gledaju izvan MPO priče i koji misle da je IVF odlazak "u samoposlugu" i onda se, kao u svizscu s omotom čokolade, ostane trudan, takva dugogodišnja nastojanja malo "čudno" izgledaju - ono, kao samoiluzija i poremećaj percepcije realnosti. Tako da je možda bolje - keep it quiet i imajte na umu da nije svako razniježen nad the borbom, kao što smo mi tu, i da ih pola misli - isuse, kad će doći pameti. Zato je posebno bitno ovo što je i prof. Vlaisavljević naglasio na okruglom stolu - što manja traumatizacija pacijenata, a nije samo bol traumatizacija, vremenska perspektiva trajanja MPO-a isto je, a tome doprinose čekanja na postupke i zato to, prema best practices, treba imati svoju dinamiku, a ta je 4 stimulirana unutar 2 godine - ta dinamika.
I zato ja, između ostaloga, mislim, da je svo ono varikokeliziranje (operiravanje varikokele), dugotrajna dijagnostika, pa i više od tri inseminacije, a sve još to posebno se primjenjuje na idiopatiju di priča ide još sporije, u stvari, iako je svaki taj event dobronamjerno dan i ima svoj medicinski rezon, u stvari za pacijenta štetan jer se ne radi samo o medicinskim, nego i logističkim razlozima i liječenje bi po meni trebalo trajat par godina, ne više. Osim toga, čemu razmatranje varikokele i sperm penetration testa u eri postojanja ICSIja, nema neku vrijednost osim da se pomogne kad se već čeka, a čekanje je razorno. U biti, pacijenti trebaju voditi računa o vremenskoj perspektivi i pokušavat ubrzavati stvari - pola godine za dijagnostiku, ajde još pola za ineseminiranje i 2 godine za 4 postupka, po meni bi bila neki zlatni benchmark.
nažalost svi znamo da kad jednom uletiš u mpo priču to potraje i oduži se na više godina i neizbeježno utječe na posao, do sada sam smatrala da je više fer reči neče me biti neko vrijeme čisto da znaju organizirat posao a ne ono iz dana u dan sad me ima sad me nema,jer za nas koji živimo izvan mjesta gdje odlazimo u postupak i ne možemo uvijek prilagodit radno vrijeme i folikulometrije preostaje g.o. ili bolovanje ali ni g.o. ne možeš uvijek dobiti kad ti treba u večem kolektivu to se planira unaprijed, sada mi se više neda objavljivat i najavljivat nešto što bi trebalo biti moja intimna stvar,pa ne pitam ni ja druge kada oni prave svoju djecu, pitanje je samo kako sve to izvesti kada opet po doznakama mogu pročitati zašto sam na bolovanju
Ja sam se odlučila reći iz istog razloga kao i pak - bilo je poslovno nemoguće da me svaku drugi dan nema od 8-10, pa tako on-off svaki drugi mjesec, kroz duže razdoblje, još bi mislili da nešto fušarim ili ko zna što radim. Da sam odmah krenula u MB ili neku privatnu vjerojatno ne bih bila rekla jer ne bi ni morala - sve bi bilo u afterhours terminima, ma ovisi stvarno o situaciji.
mislim da je to slično bilo MPO ili ne samo što kod MPO onda imaš i puno iše svojih stresogenih faktora. Ja znam da nma na poslu "nikada nije pravo vrijeme za trudnoću" kaj god im to značilo. Uvijek puno ovisi o ljudima s kojima radiš. Ako je ekipa dobra i shvaća nema problema. Problem nastaje kada se lome koplja egotripova u nesrazumijevanju s onima koji zele trudnoću.
xena ti lijepo samo nastavi dalje smireno....fućkaš kaj bu ti rekli. to je tvoja beba......
Šta se tiče tolerancije na poslu, za svoj tim i šefa imam samo pozitivne riječi - ama baš nikada nije pravio nikakve probleme oko odlazaka na folikulometrije (pogotovo otkada sam na Vinogradskoj rastegnu se i do 10 sati, a radno je vrijeme od 8:00), slobodnih dana za punkcije, bolovanja do transfera. I uvijek me isprate sa stisnutim figama.
No, isto tako znam da moja "karijera" zbog cijele MPO priče stoji, što zbog mene, što zbog kolektiva. Osjećam da stojim na mjestu, ne prihvaćam nove prilike (a pružaju se) jer znam da im se ne bih mogla potpuno posvetiti, ne borim se za povišicu jer mi i nije bitna; nekako radim taj posao samo u prolazu, dok ne ostanem trudna. Paše mi tako, ali opet u sebi osjećam i znam da mogu više i bolje, a ne mogu.
Baš kao da sam zapela.
Upravo ovo što ti opisuješ thaia je meni bio najgori osjećaj - osjećaj da je čovjek stuck godinama, i to ne samo na jednom polju (zatrudnjivanje), nego, zbog toga jer je često logistika liječenja takva - na svim poljima - ne možeš na put dok ne posložiš MPO, ne možeš na GO dok ne posložiš MPO, ne možeš planirat bilo što vezano za posao dok ne posložiš MPO i stalno život u paralelnim scenarijima - ako ostanem/ako ne ostanem T, ako budemo imali dijete/ako ga ne budemo imali. Zato je vrijeme užasno bitan faktor, čak bih se usudila reći da je dugotrajnost ta koja izaziva najviše patnje, više i od bolova, više i od neg. beta - taj osjećaj zarobljenosti u mjestu kao u onom filmu "Beskrajni dan" - uvijek iznova budilica budi, uz istu pjesmu, ti se spremaš i upućuješ na isto mjesto and on and on and on. To će se specijalno reflektirat na svih ako novi zakon prođe - ta dugotrajnost liječenja jer će se uspješnost po postupku drastično smanjiti, a gužve drastično povećati, barem dok se rijeke pacijenata ne usmjere prema vani.
Žao mi je, ksena
I ja sam zapela u vremenu, i to pune 4 godine. Ostavila super posao i preselila se radi MM i njegove karijere želeći samo jedno - obitelj...A onda uslijedili novi projekti MM i selidba u drugi grad na dvije godine. Prihvatili to kao super priliku da proširimo obitelj (budući da nisam radila)....
Ali život ne ide onako kako ga isplaniraš i tada su počeli problemi polako izlaziti na vidjelo...Vratili se konačno prošle godine doma i ništa od posla opet nego kovanje planova za MPO. Mislim, kako ću ići okolo tražiti posao kad već unaprijed znam da ću tražiti slobodne dane ili GO. Jednostavno takva sam, a znam da će prije uzeti neku ženu koja je već rodila ili znatno mladju nego mene.
I tako ja zapela u bezvremenskom prostoru pune 4 godine, ali nagrada za trud i odricanje će ako Bog da stići druge godine...Konačno ću biti ona stara i živjeti život punim plućima! Ionako imam vremena raditi još puno puno godina do 60-te....
dobra tema.
ja sam vec davno dala otkaz jer pošto nisam iz Zg-a kod mene je bilo ili,ili ,ja sam odlućila MPO na prvo mjesto.MM dobro posluje pa barem na toj strani imam sreće jer uvjek razmišljam kako to izvode drugi parovi koji moraju putovati i nabijati si dodatne troškove,ili ne daj Bože odgoditi postupak jer si to ne mogu priuštit,joj srce me zaboli, to je prestrašno.
Išla sam u međuvremenu nekolio puta na poslovne razgovore i bila im iskrena u vezi moje situacije,naravno ni na kraj pameti im nije bilo da me prime iako sam im inaće savršeno odgovarala .posao i mpo za mene je trnutno nespojivo.
ovo je vrlo važna tema, a do sada smo o njoj pisali samo usput
žao mi je ksena zbog tvoje priče, ali ti si sama odlučila što ti je važnije i zaslužuješ boljeg poslodavca kojeg ćeš vjerujem i naći
ja ne mogu reći da sam imala nekih posebnih problema, osim što nisu svi baš blagonaklono gledali na moje izostanke, ali baš me briga zbog toga, najveći je problem bio u tome što radim sa strankama, a u postupcima, naročito u prirodnjacima je vrlo teško planirati unaprijed korake i sve što od posla ne bih napravila, naravno, čekalo je mene...pa bih se s vremena na vrijeme našla u velikoj gužvi i stresu; tu baš nisam mogla računati na kolegijalnost
jednom sam Lučiju napomenula da ću ostati bez posla, a on je rekao ma nećete, samo ih tamo pozdravite od mene, kao posljedicu me obično na folikulometrijama prozivao među prvima pa sam tako na posao stizala na vrijeme ili barem dok su svi još srkali jutarnju kavu (radim od 7.30 na potpuno suprotnom kraju grada), a nakon ET-a što bolovanje što godišnji uglavnom nisam radila jer mi je posao jako stresan i iscrpljujući (socijalna radnica na timu za brak i obitelj)
mislim da je svima laknulo kad sam napokon ostala trudna, i svi su mi iskazali punu podršku da od prvog dana odem na bolovanje tj. na čuvanje trudnoće jer su znali koliko je truda i suza prethodilo tome i svi su rekli da okruženje u kojem radim nije dobro za trudnicu i bebu i da se bavim samo pozitivnim stvarima - sve je nekako na dobro izašlo
šefici sam se na kraju ispričala zbog izostanka (na kraju priče više nisam imala živaca uopće pitati za izostanak već bih samo otprašila kada sam morala), ona je samo kimnula kao ono razumijem iako ne bih smjela
mislim da su žene koje rade kod privatnika u puno nepovoljnijoj situaciji, u trgovinama, kafićima, uredima; mnoge su od njih ostale i bez posla što je nedopustivo i mislim da je vrijeme ida s time nešto uradimo, neku akciju i peticiju nakon ove uspješne kampanje protiv prijedloga zakona o potpomognutoj oplodnji
ina, super si ovo opisala. Ponekad si pomislim da je grozno čekati da vrijeme čim brže prođe (do sljedećeg postupka) jer ježi ga, ipak imamo jedan život i kao trebalo bi ga živjeti u potpunosti. A opet sam mislima uvijek negdje u budućnosti - na sljedećem uzv, na sljedećoj punkciji, na sljedećem transferu (kojeg najčešće i nema) i tako to.
Ksena, stvarno je grozno to što se tebi dogodilo, ma za dići tužbu samo kad bi barem imalo to ikakvog smisla u državi u kojoj jesmo. Slažem se s inom, takav bi te poslodavac sigurno šikanirao po nekoj drugoj osnovi. tebi veliki
Nekako ipak želim vjerovati da su takve situacije rjeđe, da su ljudi (šefovi) češće ipak ok.
Ta sam. A da ne govorim da putujem preko mora i planina kako bih dosla do svog MPO centra. I ne znam kako sve to uspijevam zatajiti pred sefovima (izgubila bih svaku sansu za buducnost u firmi), ponekad mi je muka od smisljanja izgovora za izostanke, ponekad mi je muka zbog cijelog sistema, ponekad mi je stvarno muka od svega.uporna prvotno napisa
Ma zapravo mene ovaj posao ne ispunjava, ne vidim se u buducnosti u toj firmi ali MPo mi ne dozvoljava izbor, jer ukoliko se odlucim za trazenje novog posla,, pa ukoliko i nadem novi posao, sigurno necu imati prostora za MPO.
Ali, osjecam da me sve to u skoroj buducnosti ceka, zasada je ovako kako je.
Sretna, mislim da je svako tko je malo dulje na VV-u imao takav razgovor s dr. L-om - izgubit ću više posao ovako, ma nećete
meni se nekako potrefilo da su mi sva 3 aih pala na vikend, a 1. ivf - uzela sam 14 dana bolovanja, iako sam se debelo mislila jer sam bila na zamjeni. taman tjedan iza transfera istekao mi je ugovor o radu....
sad sam opet nezaposlena pa imam svo vrijeme ovog svijeta (tesko cu se sa svojim zanimanjem zaposliti u svom novom gradu) ali trebati ce nekako novac namaknuti.
imam osjecaj da mi je neko pritisnio pauzu na filmu zivota. imam 36 godina, ni posla, ni djeteta, ni kuceta ni maceta.... osjecam se ko najveci luzer na ovom svijetu. od jedne perspektivne visokoobrazovane djevojke na ovo....
imam osjecaj da mi je neko pritisnio pauzu na filmu zivota. imam 36 godina, ni posla, ni djeteta, ni kuceta ni maceta.... osjecam se ko najveci luzer na ovom svijetu. od jedne perspektivne visokoobrazovane djevojke na ovo....
Ja eto na svu sreću nemam problema na poslu. Uglavnom kad sam u postupku dogovorim sa šefom da radim popodne, dogovaramo i slobodne dane, a za sada sam u 4 postupka bila 2 puta na bolovanju,jednom nakin aih i drugi put zbog hs. Nitko mi nije prigovarao,još mi je šef rekao da se ja samo posvetim svom cilju i da me neće opterečivati s nikakvim dods+atnim zadatcima, tako da se stvarno ne mogu žaliti
ksena draga moja žao mi je što se tako dogodilo s poslom, oduskoro.
Po pitanju mog posla i MPO mogu samo reći da sam naišla na beskrajno razumijevanje svoje šefice, (čak na jednom službenom putu mi je ona bocnula decaptaptyl u stomak), bez ikakvog pogovora je rekla da mogu odlaziti na folikometrije, postupke, da je ipak obitelj najvažnija stvar na svijetu.Ljudi koji rade sa mnom u mom sektoru također znaju za moju MPO borbu, i kada bi bili rezultati bete, svi su sa mnom čekali, bodrili me, poslije me tješli i stvarno su svi super i njima i mojoj šefici puno
Sada kada smo u borbi za posvajanje svi su i dalje sa mnom, svi čekaju dobre vjesti, mog malog
inna, ma kužim ja što ti pričaš, peticija sigurno ne treba onima koj slobodno mogu koristiti svoja prava bez straha da će dobiti otkaz ili biti šikanirani u firmi zbog izostanka, već onima čiji poslodavci ne poštuju zakone i kojima je posao i profit ispred svih ljudskih vrijednosti
Ma, ono što sam, u stvari, htjela reći da je rijetko koji poslodavac takav da će, tipa na 4. godinu folikulometrija u radno vrijeme za redom gledat blagonaklono pa nekako treba tu naći modus vivendi s poslodavcem. Ali, na nesreću postoje i takvi kao ovaj od ksene koji će otvoreno neprijateljski regirati odmah na početku na činjenicu da je par tj. žena u liječenju, što je kontra svih pravila i zakona, ali to spada u neku širu kategoriju nepoštivanja iz radnih odnosa (ne znam koju jer pravnica nisam).
rad i mpo
U braku sam 7 godina, tek od svibnja sam išla na mpo, sve sam mislila 'ma možda se zalomi i prirodno'... zapravo kada sada razmislim možda bi bolje bilo da sam odmah započela s mpo - odmah poslje udaje (znala sam za plivače od MM i prije braka), ali nisam, bila sam nezrela, nisam bila sigirna želim li ja to, pa onda moralna pitanja, pa ovo pa ono...
... sada ŽELIM i sretna sam što postoji odjel u Vinogradskoj, što nema nekog velikog čekanja, što imamo neku intimu tamo i što je tim stvarno divan... nakon 7 godina bez djece, a hrpa ih oko nas, ne znači još koja godina - ja vjerujem da ću biti trudna.
... čekala sam stalan posao, kako bih ipak imala porodiljni, a i trebalo se od nečega živjeti... nakon par poslova dočekala sam napokon i svoj 'ugovor na neodređeno', a nakon 1,5 godina sam rekla kako sam započela postupak mpo, što su 'moji' podržali, a 'pravi šefovi' su u inozemstvu i njima naravno tajim stvarni razlog bolovanja.
žao mi je vas koji ste imali loše iskustvo i iskreno mislim da postoje oni šefovi koji bi nam najradije podvezali jajnike, jednostavno je premalo trvtki koji su 'babyfriendly' a mi pak imamo premalo podrške - želi se podići natalitet, a 'ne želi se' pomoć nama
ja sam na poslu dugo dugo to krila dok se na kraqju nije saznalo
moja firma nije mala ali kad su saznali nisam baš napredovala kako sam trebala i baš zbog toga što su se bojali mojeg bolovanja
sve dok im nisam pokazala zube
stalno su me ispitivali kad idem na postupak
pa što se to njih tiče
sva serća imala sam tu dobrog poslovođu kojem sam sve ispričala i sve je bilo ok ( još smo se šalili da će on MM poslati skripte
jednom su mi htijeli namijesiti otkaz ali tu je bio moj poslovođa bio super
zato kad sam krenula na potupak uzimala sam bolovanje odmah čim bih dobila m.
svi idu na porodiljni i planiraju T pa zašto ja ne mogu :?
Proći će to, vidit ćeš, kad vas jednom krene - nema zaustavljanja... Imala sam i ja taj osjećaj, a onda je krenulo, sve odjednom, trudnoća, posao, malo smo renovirali kuću i proširili se i u to je došla i druga trudnoća. Odjednom je sve sjelo na svoje mjesto.imam osjecaj da mi je neko pritisnio pauzu na filmu zivota. imam 36 godina, ni posla, ni djeteta, ni kuceta ni maceta.... osjecam se ko najveci luzer na ovom svijetu. od jedne perspektivne visokoobrazovane djevojke na ovo....
A na poslu nikad nisam imala problema, dapače, sa šefom i par kolega sam puno o svemu tome razgovarala i ustvari su mi bili velika podrška. I cijelo sam vrijeme bila itekako sretna i zahvalna zbog toga. Doduše, išla sam u Zg "samo" na operaciju i na jedan IVF, ali to je ipak bilo prilično dugo izbivanje.
I kao što ste već i spomenule, najviše je ustvari patila moja karijera i napredovanje u poslu.
Prvu trudnoću sam cijelu odradila (naravno, izbjegavajući sve potencijalne opasnosti, tipa formalin), vratila sam se na posao nakon 6 mjeseci (jer mi se opet izašlo u susret s potrebama za dojenje), drugu također planiram skroz odraditi jer je sve u redu. Valjda ću tako uspjeti nadoknaditi barem dio zaostataka.
I grozno mi je i čitati na kakve sve probleme nailaze žene koje samo žele - dijete.
Ja sam za svaki ivf uzimala bolovanje 15 dana (jer radim na takvom radnom mjestu gdje sam stalno u pokretu)i a od kad sam u Zg moram i za folikulometrije jer je tako najbolje i za mene i za kolegice, posalju im zamjenu pa smo mirne.
Inače ne znam kako na to gleda moja šefica osobno, meni za sad mi nije radila probleme oko izostanaka s posla koji su bar jednput mjesečno za kojekakve preglede a za postupke i do mjesec dana, sve se nadam kako će nam brzo uspjeti trudoće pa da odem na porodiljni jer je i meni samoj neugodnjak kad kažem da opet moram na bolovanje.
Inače Ksena stvarno grozno kako se tvoj šef ponio, al nadam se da ćeš ostati trudna pa ćeš imati malo više vremena za sebe i bebu
ja imam veliku sreću, radim u državnoj firmi pa mi ne mogu ništa, uzmem godišnji ili bolovanje . To je prednost, moj šef zna za moj problem kao i ostali djelatnici, nema nas puno pa je nemoguće sakriti bilo šta , a i moj šef je sam prošao tj. njegova žena postupak MPO i to 6 puta i dobili su curicu tako da je pun razumjevanja , tako sve u svemu mi je super, bar se oko posla ne moram misliti. Htjela bih da je svima tako, jer nije pošteno da se zbog toga gube radna mjesta , a pogotovo šta to iziskuje i puno novaca i teško je to priuštiti, a svi bi mi za djete sve dali. mm i ja oboje imamo redovito plaču, pa nam je isto teško , jer smo digli u tijeku postupaka 10 tis. eura i ćemo vraćati par godine, a naša borba je u ovome relativno kratko trajala.
ivf i posao
... strašno je to kada se osjećaš kao 'obilježen' samo zato jer želiš ono najprirodnije - biti mama.
... grozno je kada se moraš osjećat krivim jer ideš na folikulometriju a nekima obraz ne otpada jer tijekom radnog vremena idu obavljat privatne stvari koje mogu i poslje posla... - stvarno je nekada nepošten odnos prema nama i prema ostalima.
Mišljenja sam da ako bi poslodavci dali podršku za mpo, odnosno da se nađe neki kompromis, da bi od nas zaposlenika dobili puno efikasnije rezlutate i prije svega lojalnost.
Prestrašne su mi te pasivne ucijene - Bože dragi, pa zar ti ljudi nemaju svoju djecu?! Zar oni isto ne idu na bolovanje jer mali/mala ima gripu i slično? Stvarno ne kužim to selektivno razmišljanje....
iskreno na mom poslu svi znaju da sam i kad bila u postupku a tako isto i za MM.Drzavni je posao i jednostavno bi im najavila bolovanje tjedan dva prije da nađu zamjenu i nije bilo problema.obzirom da sam putovala 500km do bolnice od mjesta stanovanja nije bilo bas sanse za izmotavanje .Od prvog dana pot.bete neradim(mozda se opet netko nađe da kaze da je to zlouporaba bolovanja) ali tako sma odlučila i moji u firmi su prihvatili a btw i moj d rje tako savjetovao.
Nemogu se pozaliti za sada po pitanju posla ali ionako nebi bas bilo ok raditi noćne smjene s punom opremomta vrijeme trudnoće.
Ksena zelim ti sto prije posao i gazde koji te zasluzuju a tom ex je nek je na njegovu čast sto je g....(sorry na izrazu)
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom