Moj stariji je bio u mješovitoj grupi (3-6 godina). Kad su ovi veliki išli u šetnju, npr. do knjižnice u istoj ulici i slično, mali su normalno ostajali u svojoj sobi. Došla bi "popodnevna" teta pričuvati ove male sat ranije, a "jutarnja" bi velike povela van. I sve je štimalo.

Kad su bili zajedno, veliki su brinuli o malima i to je bilo stvarno dobro, ali u početku kad se formirala grupa odgajateljice su uložile puno truda da djecu (jedne i druge) pouče što i kako...

Mali su imali popodnevni odmor, a veliki su za to vrijeme rješavali listiće s pripremnim aktivnostima za školu. Bilo je ok. JEDINO što mi se nije dopadalo te zadnje vrtićke godine bila je činjenica da su sinovu najnajnajdražu tetu poslali u jaslice, pa je dobio novu odgajateljicu. Druga je ostala. To su normalne situacije u vrtićima - oni rade raspored osoblja tako da najbolje odgovara grupama i zaposlenim odgajateljima. Treba imati povjerenja. A na prvom roditeljskom mješovite grupe oni također objasne princip kako takve grupe funkcioniraju. Nama je na taj roditeljski došla i stručna služba (pedagog, psiholog) i mogli smo postavljati pitanja. Sve u svemu, bilo je dobro i za velike i za male. Ne treba se toga bojati.

A slažem se i s onim što Mukica kaže - te promjene često nama padaju teže nego djeci, iako svako je dijete drugačije i treba dobro gledati kako će promjena utjecati na njega. Mi smo svakog rujna imali "malu adaptaciju" tijekom svih godina provedenih u vrtiću, a bilo ih je dosta...