abonjeko prvotno napisa
samo, nalazim se u takvoj situaciji da mi je ta uloga jednostavno dodijeljena i ja se s njom trebam znati naučiti nositi...nema bježanja od uloge koja nam je dodjeljena... ako ne postoje drugi načini za rješavanje "tereta" majčinstva tada ne treba kukati već pomiriti se sa situacijom, s tim kako stvari stoje i stisnuti zube neko vrijeme... jer pomoći blizu mene nema nigdje....
niti će je biti jer pomoći si moraš sama. Gle, ti si još uvijek ti, zato što si rodila ne znači da moraš postati netko drugi, dapače, bilo bi dobro da budeš ono što jesi zbog djeteta da ima šanse upoznati onu mamu kakva ona zaista jest.
Nemoj si dopustiti da ti netko diktira kako će tvoj život izgledati. Znam i previše žena koje su si to dopustile i sada su nezadovoljne i grintave osobe. Dijete ti nije limit - sve kaj ja hoću napraviti ili hoću negdje ići moja je 100% za i još je vesela jer sam ja vesela.
Zapravo, ja zato što se razvodim i MUBM nije sa nama sam dobila neku novu vrstu slobode i vidim drugu dimenziju svega, ja znam da mi dijete nije limit, niti je kada bilo, limit su bile određene osobe u mojoj okolini kojih sam se sad riješila i nama je dobro.
Opet ti velim, nigdje ne piše da ti moraš trčati na posao, pa sa posla doma i kuhati i spremati. I zapamti, čak i kućne pomoćnice i dadilje (osim što za sve ovo kaj mi radimo dobiju plaću) imaju barem 3 tjedna godišnjeg odmora 8)
Hebo me pas ako ja njima (muškima) ne bi izdala račun:
1. čuvanje djeteta - 2000 kn
2. pospremanje, peglanje, kuhanje - 3000 kn
neto, 9000 bruto.
Ne mogu oni nas, draga moja, platiti

8)