 |
|||
Najmanji u crkvi
Vi koji idete na misu nedjeljom, vodite li i kikiće? Luciju nisam vodila jer mislim da je premala da sat vremena šuti kao zalivena u slingu, spavat cijelo vrijeme neće jer je prebučno i ne krećemo se. Po teoriji moje mame, treba ju "naviknuti". Mene osobno nervira kad netko pod svaku cijenu želi da beba prisustvuje misi pa ona plače i negoduje a roditelj se pravi lud. A opet, ne bih voljela da jednog dana krenem s njom a ona pravi scene jer crkve do tad osim na krštenju nije vidjela.
u cemu je problem ako odes s bebom u slingu?
koliko ja znam, nisi tamo vezana za klupu pa da ne mozes ustati i izaci?
ako zelis s djetetom ici na misu, odi. ako budes vidjela da to djetetu ne odgovara - izadji van
Mi smo tek sad krenuli malo češće na misu otkako naš sin ima podignut naslon na kolicima. Sad je 7 mj. i sve mu je zanimljivo tako da je oduševljen misom, pjesmom, djecom i svim zbivanjima oko njega.
Malo je u kolicima, malo na rukama i uživa.
Mislim da nema potrebe forsirati niti "navikavati" dijete. No, opet ovisi i o djetetu, neka beba će možda prespavati cijelu misu a neka "negodovati".
Isto je i s malo većim klincima.
Meni je slatko kad jedva znaju hodati ali neumorno šeću crkvom i sve proučavaju
A sto se mora navikavati na misi? Zar nije bolje da crkvu "upoznaje" postepeno, prvo mozda kada je prazna i samo na po par minuta?!?
Mada, i na misi uvek mozes izaci, kao sto litala rece, pa je mozda i to opcija.
Ja sam i na krstenjima ako vidim da je Mishici dosadno ili place, uvek izlazila pa bi se igrale ispred dok se sve ne zavrsi. To mi je svakako bolja varijanta nego vristece dete u crkvi.
L. je isla par puta i uvijek u crkvi, iza, ima mjesto gdje su djeca. oni se igraju.
na jednoj uskrsnjoj misi sam ju cak i dojila.
no istina je da od kad sam mama na mise idem par puta godisnje.
meni je besmisleno vuci protiv volje dijete na nesto sto ne razumije.
i to privikavanjei ja sam ga slusala.
koja je poanta "privikavanja" kad ne moze uopce shvatiti ili pojmiti sta se tamo dogadja?
pogotovo sad kad su vrucine.
ne znam jesu li kod tebe i guzve, ali ja se rusim, kako li nece lose biti malom djetetu.
Ja sam sa svojima od pocetka isla u crkvu.
Dok su bile sasvim male bile su u autosjedalici,malo bi gledale,malo spavale.
Kasnije na rukama meni ili tati/baki. Par puta u marami.
Htjela sam da se naviknu na atmosferu u crkvi i da odlazak u crkvu prihvate kao nesto najnormalnije,a tako je i bilo.
Kad je bila prenemirna ili pocela cendrat, vecinom bi tata izasao s njom van. No to je rijetko bilo potrebno.
Ali u nasoj crkvi se ni ne ocekuje bas da dijete ne pusti ni glasa. Ima puno djece,razlicitih uzrasta,tako da uvijek netko zaplace, protrci kroz crkvu...ali nas svecenik je jako sretan sto dolazi puno djece i ne smeta mu to.
ako je tebi to opterećenje, nemoj voditi i dobro. kod nas nema pravila, ovisi kako su nam se poklopili planovi, zdravlje, dobra volja...taj vikend. znači ako je sve super, idemo zajedno, umirujemo, trčkaramo, izlazimo ranije van jer mu je dosta. kad nisam raspoložena, odem sama navečer. i mm isto tako.
u svakom slučaju ide dovoljno često da zna gdje je i što se tamo događa tako da će mu redovito odlaženje za koju godinu biti logičan slijed
Moji su isli,pocevsi od tri mjeseca starosti.
Ili bi spavali ili promatrali.
A kakva je "buka"kod vas u crkvi?
Ako mislis na glasnu molitvu,orgulje i pjevanje,ta vrsta "buke"mojima nije smetala,mozda iz razloga sto ni u kuci nije mrtva tisina dok oni spavaju.
Uostalom i Isus je rekao:"Pustite malene k meni!"
Svecenik u mojoj crkvi cesto puta naglasi da mu ne smetaju malisani koji setaju po crkvi za vrijeme mise (cak dodju i k njemu na oltar)vec roditelji koji jure za njima iako su vrata zatvorena,vani izici ne mogu,a svi pazimo na te male "setace" bez obzira ciji su.
A cuj,kako hoces.Moj ti je savjet da pokusas ici s njom.Kako kaze litala uvijek mozes izici ako bebi ne odgovara.
Ipak cim prije se navikne,tim bolje.
Da ti se ne bi kasnije dogodilo,ako je kao dvogodisnjakinju dovedes prvi put u crkvu,da ti dijete u sred mise glasno rece: "Mama,mama vidiiii,onaj stricek (pokazujuci prstom u raspelo) ima pelenu,kao ja!"
ovo se moze dogoditi i ako dvogodisnjak ide od rodjenja u crkvuM&A prvotno napisa
meni je jedino nerealno za ocekivati da se jedno-dvo-tro-cetverogodisnjak ponasa jednako kao i odrasla osoba.
ok mi je za cuti takve ispade, ili da ne budu 45 minuta mirni ko bubice.
i da dijete vikne "mama zasto je stricek gol" mi je simpaticnije, da pace, grije me oko srca, nego kad odrasloj osobi zvoni mobitel....
a mene zanima zašto bi dijete bilo koje dobi moralo biti sasvim tiho i mirno u crkvi?
T ide od 3 godine, J od 8 mjeseci redovno, prije toga je bio sa 3 mjeseca za božić na misi i tu je prespavao.
danas svaki ponese nešto za zanimaciju za vrijeme propovjedi, ili trčkaraju ispred crkve. po zimi je J vozao autiće ispod kipa sv. Ante
ok, kad urla, izvedeš ga, ali da baš mora biti super tih, ne mora.
i ja sam, ne jednom, dojila za vrijeme mise, doduše, ispred crkve
ne kužim zašto moraju bit mirni i tihi, to mi je skroz neprirodno :/
Idemo redovito od rođenja.
Nit´ su mirni, nit´ su tihi
... ali vole ići i to im je normalno; pjevaju i plešu, druže se sa svojim prijateljima iz župe i sudjeluju u misi na svoj način
Smisao nedjeljne mise i nije individualna pobožnost već slavlje cijele zajednice pa mi je nezamislivo bez dječice.
... i dok su bili bebe, izbjegavali smo kolica, bili su ili na rukama ili u slingu i birali smo termin koji im najbolje odgovara a to je ponekad bilo i 7 u jutro
Prvo aktivnije sudjelovanje bilo je pljeskanje ručicama i GivMe5 u znak mira 8)
Mi nismo redoviti, ali isto biramo termin i uvijek nam je više odgovaralo ići ranije, kad nisu gužve... (pogotovo nedjeljom u 8, ta je misa kratka jer nema pjevanja i djeca lakše dočekaju kraj, a ostane veeeliki dio dopodneva slobodan za druge stvari). Ipak najčešće idemo na onu u 9 sati.
Djeci predškolske i rane školske dobi još je teže nego sasvim malima (njih izvedeš ako baš treba i kraj priče) jer ih zanima, a najradije bi postavljali 1001 pitanje dok treba biti miran i slušati. Lakše je ako sjednemo sasvim naprijed da djeca dobro vide i čuju. Ako se pak nađe "klapa" klinaca iste dobi koji se poznaju, treba im pomoć roditelja da im usmjeravaju pažnju, jer inače se krenu baviti svojim zanimacijama. Malo pomalo... No, napredujemo, a to je jedino bitno.
Legenda!
To još nisam čula
Mislim kao Litala.
Dok je djetetu ok, neka bude u crkvi, kad počne negodovati da hoće van - izvedeš ga.
A da mu možeš smiriti crve u guzici to nitko ni ne očekuje, pa smo mi nosili bebu ili nekog ponija i čitav arsenal češljića i špangica za njih.
Jednom je kradomice ponijela i zvono, mala je bila između 2 i 3 godine, pa kad je ministrant počeo zvoniti s prekidima tri puta, zvonila je i ona. :shock:
Ja se do kraja mise nisam mogla smiriti od šoka i smijeha.
Ni sada nije nešto pažljiva, sa svojih 6. Mislim mirna je, ne ometa, daleko od toga, ali stalno ispituje i vrti se.
Očekujem da izmoli par molitvi (Oče naš, Zdravo Marijo i Vjerovanje kol'ko ide) zajedno sa svima i tada je skoncentrirana, ovo sve ostalo...
tako i T, a dalje, raspašoj, ali vani.Očekujem da izmoli par molitvi (Oče naš, Zdravo Marijo i Vjerovanje kol'ko ide) zajedno sa svima i tada je skoncentrirana, ovo sve ostalo...
za J je svih sat vremena raspašoj. on samo ide s mm na pričest, to mu je fora
Prije rođenja malenog išla sam svaku nedjelju u crkvu i MM isto, ako nije radio. Od kad se maleni rodio, ne idem. Bezveze mi je njega voditi, jer onda ja od mise "nemam ništa". Nisam koncentrirana, ne pratim,..., a bome niti ne očekujem da bi on mirno i koncentrirano pratio. Tako da smo doma. Odvedem ga ponekad u praznu crkvu, ili na dio kratke mise,...
Nedostaje mi što ne idem u crkvu, ali nadam se da ćemo uskoro krenuti.
moj ima godinu i pol, pokusali smo par puta otici na misu zadusnicu za sestru MM (+krstenje), ali je svaki odlazak na misu zavrsio neutjesnim placem (i nasom setnjom pred crkvom). sve je ok, dok ne pocne pjesma, njega to valjda previse sokira, prebucno mu je, i onda udri u plac (i ne, nije da i on pokusava pjevati
pokusat cemo opet kad malo odraste, sada tako i tako nije ni svjestan znacenja crkve i mise.
a zašto si ne priuštiš sat vremena odmora i odeš sama?
Od samog početka vodimo oboje. I vole ić na misu, znaju što ih tamo čeka... a čeka ih obično ganjanje s drugom djecom oko Crkve. Mi imamo divnu crkvu, ograđenu, s travnjakom, tako da je djeci super.
Dobro pitanje. Iz više razloga: 1.) dio nedjelja MM radi, dakle te ne dolaze u obzir, 2.) bez obzira što glupo zvuči, ako idem sama, imam osjećaj kao da tih sat i pola "otkidam" od "našeg" vremena, jer u tjednu radimo, a MM kao što sam i rekla, ponekad i vikende, 3.) nemamo nedjeljom večernju misu, koja bi mi npr. terminom, više odgovarala,... mogla bih još nabrajati, uglavnom, svi ti razlozi, može ih biti 100, a opet su na neki način rješivi, ali mene najviše muči ovaj br. 2, glupo, ali ne mogu si pomoči.a zašto si ne priuštiš sat vremena odmora i odeš sama?
"Pustite malene k meni", zar ne?
Mi idemo od početka. Nedjeljna misa važan momenat u vjerničkom životu moje obitelji pa i ne bi imalo nikakvog smisla da ja idem ujutro, MM uvečer, a I. uopće ne.
Ne pamtim da je ikada bio cijelo vrijeme miran, ali nisam se time nikada opterećivala.
I dojila sam za vrijeme mise.
Mi sada ljeti imamo misu na otvorenom, predivan je prizor vidjeti toliko puno kolica, djece i bebica na misi
Mi sada ljeti imamo misu na otvorenom, predivan je prizor vidjeti toliko puno kolica, djece i bebica na misi
Ma uvijek se može naći neka misa koja svima paše! Ako ne u vašoj župi, onda u susjednoj (ako ste u većem gradu, naravno...). Stvarno ima, i ujutro, i poslijepodne... Možda je bolje birati crkve s lijepim dvorištem jer je onda djeci ugodnije, a i svim ostalim vjernicima. Dosta crkvi ima ozvučenje, pa dok djeca uživaju u Božijem svijetuDobro pitanje. Iz više razloga: 1.) dio nedjelja MM radi, dakle te ne dolaze u obzir, 2.) bez obzira što glupo zvuči, ako idem sama, imam osjećaj kao da tih sat i pola "otkidam" od "našeg" vremena, jer u tjednu radimo, a MM kao što sam i rekla, ponekad i vikende, 3.) nemamo nedjeljom večernju misu, koja bi mi npr. terminom, više odgovarala,... mogla bih još nabrajati, uglavnom, svi ti razlozi, može ih biti 100, a opet su na neki način rješivi, ali mene najviše muči ovaj br. 2, glupo, ali ne mogu si pomoči.a zašto si ne priuštiš sat vremena odmora i odeš sama?
Nije važno da sudjeluješ u misi 300 %... važno je da si tamo. Kao što ni na kavu s frendicom od kad si mama ne ideš s idejom da ćeš biti prisutna skroz.. malo ćaskaš, malo piješ kavu, pa dojiš, pa ganjaš dijete, pa mu gugučeš. Bog ni ne traži puno više od toga. Samo da dođeš, da pokušaš biti s njim. Ono što je važno, čut ćeš. A djetetu ćeš dati neizmjerno puno.
Mi idemo i po snijegu, i kiši... i nikad nije bio neki problem, ni za nas, ni za djecu. Uživamo svi skupa...
Prije nekoliko dana smo bili, kasnili na misu, a župnik nas je vidio i tako nas je lijepo pozdravio... nema problema što kasnimo, zna da smo roditelji i da ne ide sve uvijek tako glatko. Ja skoro zaplakala kako nas je potapšao po ramenu, i pohvalio
Svećenici s kojima smo imali posla uvijek su nam hvalili djecu, čak i kad se pentraju po klupama, ili viču, il pjevaju zericu preglasno
Ifigenija je napisala:
Ne bi išlo. Mi smo mali gradić, i u dva susjedna mise su u isto vrijeme, nema večernje mise, a i ne možeš birati u koju bi crkvu, da li ima dvorište ili ne, jer nemamo toliko crkvi.Ma uvijek se može naći neka misa koja svima paše! Ako ne u vašoj župi, onda u susjednoj (ako ste u većem gradu, naravno...). Stvarno ima, i ujutro, i poslijepodne... Možda je bolje birati crkve s lijepim dvorištem jer je onda djeci ugodnije, a i svim ostalim vjernicima. Dosta crkvi ima ozvučenje, pa dok djeca uživaju u Božijem svijetu
Ja se s ovim ne bih složila, ja sam po tom pitanju"sve ili ništa tip", bez obzira koliko to nekom glupo zvuči.Nije važno da sudjeluješ u misi 300 %... važno je da si tamo.
E i tu sam komplicirana, nisam osoba koja vodi dijete na kavu, ne vodim dijete u kafiće, protiv toga sam , ne znam zašto. Od kad sam mama bila sam svega 3 puta na kavi s frendicom, nalazimo se doma.Kao što ni na kavu s frendicom od kad si mama ne ideš s idejom da ćeš biti prisutna skroz.. malo ćaskaš, malo piješ kavu, pa dojiš, pa ganjaš dijete, pa mu gugučeš.
Vjerujem da Bog ne traži puno više od toga, ali jednostavno ja tražim više od sebe i onda na kraju "nisam dala ništa". :/ Pokušavam to promijeniti iz poboldanog razloga.Bog ni ne traži puno više od toga. Samo da dođeš, da pokušaš biti s njim. Ono što je važno, čut ćeš. A djetetu ćeš dati neizmjerno puno.
Baš mi je drago.Mi idemo i po snijegu, i kiši... i nikad nije bio neki problem, ni za nas, ni za djecu. Uživamo svi skupa...
Prije nekoliko dana smo bili, kasnili na misu, a župnik nas je vidio i tako nas je lijepo pozdravio... nema problema što kasnimo, zna da smo roditelji i da ne ide sve uvijek tako glatko. Ja skoro zaplakala kako nas je potapšao po ramenu, i pohvalio
Svećenici s kojima smo imali posla uvijek su nam hvalili djecu, čak i kad se pentraju po klupama, ili viču, il pjevaju zericu preglasno
Nama će sutra biti veselo, blagoslov djece je, bit će crkva puna djece. :D
Znaš kad udovica daje nešto malo novca, pa Krist kaže da je više dala ona nego neki bogataš - jer je dala najviše što ona može? E, pa, ja mislim da moj dolazak, kad ostavljam nedovršene poslove, dok jednim okom nadzirem djecu, tješim, ljubim... usmjeravam, a slušam misu kako god mogu isto tako puno vrijedi - jer dajem od onoga što - nemam.Ifigenija je napisala:
Ne bi išlo. Mi smo mali gradić, i u dva susjedna mise su u isto vrijeme, nema večernje mise, a i ne možeš birati u koju bi crkvu, da li ima dvorište ili ne, jer nemamo toliko crkvi.Ma uvijek se može naći neka misa koja svima paše! Ako ne u vašoj župi, onda u susjednoj (ako ste u većem gradu, naravno...). Stvarno ima, i ujutro, i poslijepodne... Možda je bolje birati crkve s lijepim dvorištem jer je onda djeci ugodnije, a i svim ostalim vjernicima. Dosta crkvi ima ozvučenje, pa dok djeca uživaju u Božijem svijetu
Ja se s ovim ne bih složila, ja sam po tom pitanju"sve ili ništa tip", bez obzira koliko to nekom glupo zvuči.Nije važno da sudjeluješ u misi 300 %... važno je da si tamo.
E i tu sam komplicirana, nisam osoba koja vodi dijete na kavu, ne vodim dijete u kafiće, protiv toga sam , ne znam zašto. Od kad sam mama bila sam svega 3 puta na kavi s frendicom, nalazimo se doma.Kao što ni na kavu s frendicom od kad si mama ne ideš s idejom da ćeš biti prisutna skroz.. malo ćaskaš, malo piješ kavu, pa dojiš, pa ganjaš dijete, pa mu gugučeš.
Vjerujem da Bog ne traži puno više od toga, ali jednostavno ja tražim više od sebe i onda na kraju "nisam dala ništa". :/ Pokušavam to promijeniti iz poboldanog razloga.Bog ni ne traži puno više od toga. Samo da dođeš, da pokušaš biti s njim. Ono što je važno, čut ćeš. A djetetu ćeš dati neizmjerno puno.
Baš mi je drago.Mi idemo i po snijegu, i kiši... i nikad nije bio neki problem, ni za nas, ni za djecu. Uživamo svi skupa...
Prije nekoliko dana smo bili, kasnili na misu, a župnik nas je vidio i tako nas je lijepo pozdravio... nema problema što kasnimo, zna da smo roditelji i da ne ide sve uvijek tako glatko. Ja skoro zaplakala kako nas je potapšao po ramenu, i pohvalio
Svećenici s kojima smo imali posla uvijek su nam hvalili djecu, čak i kad se pentraju po klupama, ili viču, il pjevaju zericu preglasno
Da sam odabrala samostanski život ili u celibatu, tražilo bi se nešto drugo. Ovako - dobro je kako se može.
Najbolje što možeš... ne najbolje što ne možeš...
Ifi, morala sam se nasmijati na tvoj račun.Znaš kad udovica daje nešto malo novca, pa Krist kaže da je više dala ona nego neki bogataš - jer je dala najviše što ona može? E, pa, ja mislim da moj dolazak, kad ostavljam nedovršene poslove, dok jednim okom nadzirem djecu, tješim, ljubim... usmjeravam, a slušam misu kako god mogu isto tako puno vrijedi - jer dajem od onoga što - nemam.
Ti da ostavljaš nedovršene poslove, pa to je uistinu velika stvar.
Načelno se slažem s tobom (iako meni nije bed ostaviti neurednu kuću i nezavršen ručak
Slažem se, uostalom tako nešto sam zaključila i u razgovoru s jednim divnim svećenikom, kao što i rekoh, radim na tome.
Mi smo još premali za misu
Ma tko je premali za misu? Idu ljudi čim se mama oporavi. Mi smo išli, a znamo i hrpu ljudi koji idu od početka... zašto sebi uskratiti duhovnu hranu? Koliko je meni poznato, svećenici se ne ljute ako bebe guguču, plaču, smiju se, pjevaju ili već nešto u Crkvi. Sve je to život. Ok, ako beba počne arlaukat, normalno da ćeš izić dok se malo ne smiri. Al sam ja to čula svega par puta u životu. Obično su mirni. I uživajuMi smo još premali za misu
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom