Ifigenija je napisala:
Ma uvijek se može naći neka misa koja svima paše! Ako ne u vašoj župi, onda u susjednoj (ako ste u većem gradu, naravno...). Stvarno ima, i ujutro, i poslijepodne... Možda je bolje birati crkve s lijepim dvorištem jer je onda djeci ugodnije, a i svim ostalim vjernicima. Dosta crkvi ima ozvučenje, pa dok djeca uživaju u Božijem svijetu

roditelji mogu nešto i čuti.
Ne bi išlo. Mi smo mali gradić, i u dva susjedna mise su u isto vrijeme, nema večernje mise, a i ne možeš birati u koju bi crkvu, da li ima dvorište ili ne, jer nemamo toliko crkvi.
Nije važno da sudjeluješ u misi 300 %... važno je da si tamo.
Ja se s ovim ne bih složila, ja sam po tom pitanju"sve ili ništa tip", bez obzira koliko to nekom glupo zvuči.
Kao što ni na kavu s frendicom od kad si mama ne ideš s idejom da ćeš biti prisutna skroz.. malo ćaskaš, malo piješ kavu, pa dojiš, pa ganjaš dijete, pa mu gugučeš.
E i tu sam komplicirana, nisam osoba koja vodi dijete na kavu, ne vodim dijete u kafiće, protiv toga sam , ne znam zašto. Od kad sam mama bila sam svega 3 puta na kavi s frendicom, nalazimo se doma.
Bog ni ne traži puno više od toga. Samo da dođeš, da pokušaš biti s njim. Ono što je važno, čut ćeš.
A djetetu ćeš dati neizmjerno puno.
Vjerujem da Bog ne traži puno više od toga, ali jednostavno ja tražim više od sebe i onda na kraju "nisam dala ništa". :/ Pokušavam to promijeniti iz poboldanog razloga.
Mi idemo i po snijegu, i kiši... i nikad nije bio neki problem, ni za nas, ni za djecu. Uživamo svi skupa...
Prije nekoliko dana smo bili, kasnili na misu, a župnik nas je vidio i tako nas je lijepo pozdravio... nema problema što kasnimo, zna da smo roditelji i da ne ide sve uvijek tako glatko. Ja skoro zaplakala kako nas je potapšao po ramenu, i pohvalio
Svećenici s kojima smo imali posla uvijek su nam hvalili djecu, čak i kad se pentraju po klupama, ili viču, il pjevaju zericu preglasno

sve je to dobro...
Baš mi je drago.
