kratko predstavljanje:
imam 31 god, u stabilnoj vezi, financije super kao i stambeno pitanje, u radnom odnosu sam, obrazovana, neudata ali živim sa dečkom i psom, lokacija: zagreb.

godinama sanjam o posvajanju..bez obzira imala svoju djecu ili ne. novci za posvojenu djecu me ne zanimaju niti mi trebaju. imam osjećaj da sam jednostavno rođena da pomažem drugima i jedino me to može ispuniti kao kompletnu osobu. sanjam o tome da pomognem nekom malom biću koje samo čami po domovima bez roditeljske ljubavi..

najvjerojatniji problem pri posvajanju je taj što mi možemo imati djece (trudna sam 4 mjeseca i sve je ok). znači opcija koja dolazi je udomljavanje.

zašto vam pišem? zato što me panično strah oduzimanja djece. molim vas komentare vas cijenjenih forumaša koji ste udomili djecu ili koji imate saznanja o udomljavanju... da li ima puno slučajeva oduzimanja djece (da se pravi roditelji jave ili da djecu posvoje druge obitelji?). da li postoje šanse kasnijeg posvajanja udomljene djece?

zahvaljujem svima na odgovorima..