Zahtjevno dijete - vasa iskustva?
Kai je od rodenja pokazao da spada u grupu zahtjevne djece ili ljepse receno to je djete sa visokom razinom potreba (dr. Sears). Prvih 5 mjeseci je bilo iznimno tesko, neprekidno je cendrao, nije mogao biti sam ni minutu, preko dana nije imao nikakav ritam spavanja, podoj je trajao 3 minute (a tako je i danas) i pri tom bi mahao rukama i nogama (sada se cijeli koprca), imala sam dojam da stalno nesto hoce ali ga nista ne cini sretnim, mrzio je biti u kolicima i u auto sjedalici. Ja bi ga po cijele dane nosila na rukama i padala od umora. Bila sam ocajna i stalno sam si mislila ma ovo ne moze biti tako tesko pa ovo bi trbalo biti nesto najljepse. Ono sto sam zakljucila je da ovaj moderan nacin zivota kojim jako puno nas zivi nije prirodan i zato roditeljstvo postaje pretesko. Naime, u cijeloj prici smo nas troje – mama, tata i beba – nema baka, djedova, teta i ostale prosirene rodbine; druga stvar je sto tata radi po 10 sati dnevno sto znaci da sam ja sama s bebom po cijele dane; a treca stvar je odogoj koji primjenjujemo – povezujuce roditeljstvo – dakle dijete se nikad ne ostavlja da place, stalno se nosi, spava s nama i tu apsolutno nema mjesta odmoru.
Sa 7,5 mjeseci Kai je propuzao i odmah se ustao na noge. Apsolutno nikad nema mira, jedino vrijeme kada miruje je nocu dok spava ( a i to se mjenja), dok se doji mlati nozicama, dok jede za stolom cupka, po cijele dane je u pokretu stalno se dize, puze, pada, otvara ladice, grize, cupa.....Sada sa 10mj smo opet u jako teskoj fazi da sam ja na totalnom rubu zivaca i snage. Od jutra kad se probudi hvata mi se za nogu i ne dozvoljava mi niti onaj higijenski minimum, ako se maknem onda pruza rucice i vice ''mamamama'' i cendra (ovo ruzno zvuci ali je upravo tako, to nije plac), presvlacenje je posebna prica, apsolutno mu je nemoguce promjeniti pelenu a da se on par puta ne digne na noge, nijedna igracka ga ne moze okupirati, osim ako sam i ja snjim na podu. Cak sam odustala i od kuhanja rucka, cekam da MM dode s posla pa onda kuham. Ne zelim zanemarivat djete i pustat ga da place, ali s druge strane zelim samo 5 minuta da mogu na miru otic piskiti. A jos uz sve to me grize savjest jer se u 9mj vracam na posao a Kai krece u jaslice i znam da cu zaliti za ovim vremenima koliko god su bila teska. Naravno i ono sto sam zaboravila naglasiti da je on kao i vecina takve djece jako napredan. Nedavno sam bila na predavanju o motorickom razvoju u prvoj godini i shvatila da je on do kraja 8mj savladao ono sto bi trebalo do kraja 11mj. Dok ovo pisem on spava jedan od dva dnevna spavanja koja traju po 40min (ni minutu duze) s tim da ga treba nositi da bi zaspao bez obzira koliko je umoran....
Malo sam ovo oduzila ali morala sam to izbaciti iz sebe.
Kakva su vasa iskustva ako imate zahtjevno dijete? Bilo bi mi lakse da znam da nisam sama.
 |
|||
Odgovori s citatom
i na zalost, ne mogu reci da ce proci, ali ti mogu reci da je meni bilo puno lakse kad je krenuo u vrtic, a ja na posao. naravno, ova zahtjevnost nije nestala, samo se svela na par sati dnevno (umjesto 24/7).
. I mi prakticiramo povezujuce roditeljstvo, ali malac bas ne voli biti puno na rukama pa mi bar ledja ne umiru. Rodjakinja mi ima slicnog klinca, sad je star skoro 2 godine i nazalost jos uvijek joj je jaaako naporno. Uvijek su mi takva djeca bila zabavnija i zanimljivija (i danas tako mislim, unatoc iscrpljenosti!) i stvarno ne bih mijenjala nijednu njegovu karakteristiku, ali mi je ponekad toliko neopisivo tesko da sam na rubu placa od umora :/ . 
!
Loryblue prvotno napisa
ja teško podnosim nespavanje i sreća da L spava od rođenja cijelu noć.
)
