nemaš pojma koja si sretnica kad ti dite od rođenja spava cilu noć.Pepita prvotno napisa
zamisli koja je to borba i koliko snage triba imat kad ti dite (i to beba) ne spava ni po noći ni po danu. ne baš doslovno da ne spava nikako, ali kad vidiš da ti po danu "ubije oko" sve skupa sat vrimena, pa se napokon odluči zaspat oko ponoći - jedan sat i ti se cili sritan izvrneš u komu u krevet, a nakon nekih uru počinje urlanje i ajmo opet na noge......meni se iskreno došlo par puta bacit kroz prozor od muke i jada, neispavanosti i živčanosti. pa sam se promislila: ma di ću se bacit kad sam u povišenom prizemlju. samo ću se polomit i opet se morat polomljena dizat po noći. i ajmo opet u borbu iz dana u dan, iz noći u noć.![]()
sad se više ni ne čudim kako sam u 8 miseci izgubila 34 kila. ocidilo me to nespavanje.
nikad neću zaboravit kako bi je po noći vukla u wc samo da ne urla u sobi. ona beba, nekih misec dana stara, a meni triba u wc. jesam li krenila iz sobe ona bi se probudila. i onda bi je ja uzela, s njom u wc, pa bi je stavila ispod ruke ko štrucu kruha dok bi se skinila i obavila što imam u wc-u. strava i užas.
po danu bi je u as "jaje" dovukla u wc jer bi ona urlala čim bi je ostavila minut samu u krevetiću. kad je prohodala opet je visila sa mnom u wc.
tek s neke 3,5 godine sam napokon mogla zaključat vrata i pustit je neka me čeka ispred wc-a. ako ne bi bila brza i gotova kad je ona poželila počelo bi urlanje da je pustim. e tad joj više nije bilo ulaska. neka urla ispred vrata. prošla ju je troipogodišnja faza nadgledanja šta ja radim u wc-u.
ovo je samo primjer s wc-om. a di su ostale svakodnevne stvari.
meni definitivno taj period njenog života neće falit.
i danas je dite koje se ne zna samo zaigrat nego joj uvik triba društvo.