Ponukana jučerašnjim događajem, kada je u našoj ulici auto udario četverogodišnje djete (kojem nadam se nije ništa, ali su ga odvezli roditelji u bolnicu na pregled), pitam se koliko nadzora imate nad njima i u kojim situacijama ih puštate same?

Naime, ulica nam nije prometna, osim stanara gotovo da nitko i ne prolazi, čovjek je vozio polako jer zna da ima puno djece, ali dječak je istrčao iz dvorište i iza parkiranog auta te se u biti zaletio u bočnu stranu auta. Djeca su bila bez nadzora, nitko nije točno vidio što se dogodilo, ali djeca slobodno trčkaraju ulicom - od dvo/trogodišnjaka na dalje....
Meni je nezamislivo takvo ponašanje. Moji ni u jednom trenutku nisu sami, pa čak ni u stanu (osim mog odlaska u WC, a i tada su vrata samo pritvorena). Ne ostavljam ih ni vani u "društvu" starije djece "koji bi ih čuvali". Crne smo ovce jer smo stalno s njima.

Da stvar bude još gora, baka djeteta je napala vozača (čak i fizički nasrnula na njega i prijetila mu), koji stvarno nije kriv... Četvero djece od dvije do šest godina , u dvorištu bez ograde, a preko puta još dvoje trogodišnjaka koji stalno jurcaju preko ceste jedni drugima - strašno.... A od odraslih - nikog nigdje.

Puštate ih same u dvorištu, parku ispred kuće, u kući/stanu..... puštate ih da idu do dućana, susjeda, prijetelja...??